KOLUMNA, PILSEL: Mržnja postaje svakodnevica

KOLUMNA, PILSEL: Mržnja postaje svakodnevica

Foto: Nemanja Jovanović


U Dalmaciji je obijeno pet pravoslavnih hramova, javila je Srpska pravoslavna crkva, izrazivši zabrinutost zbog ovog do sada neviđenog vandalskog čina. U priopćenju Eparhije dalmatinske navodi se da je policijska stanica u Drnišu ustanovila da je između 6. i 8. marta obijeno pet pravoslavnih hramova u drniškom kraju. Obijene su Crkva Svetog Jovana Krstitelja u Baljcima, Crkva Svetog Luke u Štikovu, Crkva Svetog Georgija u Kričkama, Crkva Svetog Jovana Krstitelja u Miočiću i Crkva Svete Petke u Kanjanima. „Imajući u vidu da je Crkva Svetog velikomučenika Georgija u Kričkama obijena prije 15 dana, istovremeno kad i Crkva Svetog velikomučenika Georgija u Velušiću, naglašavamo sa osudom i zabrinutošću da je ovo dosad neviđeni vandalski čin, ističe se u izjavi eparhije.
Ovo čime započinjem ovotjednu kolumnu nije moglo biti predmetom najnovijeg Biltena Srpskog narodnog vijeća (SNV) „Historijski revizionizam, govor mržnje i nasilje prema Srbima u 2016″, ali biva čvrstim dokazom da se u Hrvatskoj, kako sam pokazao u nekoliko ranijih kolumni, nastavlja segregacija i raste mržnja prema Srbima. Došli smo do točke na kojoj zbog fenomena govora mržnje, revizionizma i poziva na diskriminaciju moramo braniti temelje vrijednosti Ustava, rekao je predsjednik SNV-a i saborski zastupnik Milorad Pupovac na predstavljanju Biltena SNV-a. SNV i Srpska demokratska samostalna stranka (SDSS) su na osnovi prijava građana i objava u medijima zabilježili 331 slučaj nasilja i drugih oblika poticanja na diskriminaciju prema Srbima u Hrvatskoj. To predstavlja porast od 57 odsto u odnosu na 2015. godinu. Bilten je podijeljen na pet tematskih cjelina: elementi historijskog revizionizma, govora mržnje ili širenja etničke netrpeljivosti u javnom prostoru te u izjavama i postupcima javnih osoba; verbalne prijetnje i uvrede; fizički napadi; oštećenje, uništenje i krađa imovine.
„Pored ulica 26 gradova i mjesta u kojima smo zabilježili grafite kojima se prijeti Srbima, zabilježili smo i slučajeve skrnavljenja pravoslavnih crkava. Slični slučajevi nedavno su se pojavili u Sinju i Bjelovaru, gdje je oštećen zaštićeni spomenik kulture”, rekla je Tamara Opačić, autorica Biltena. U Biltenu se nalaze i uvrede sa sportskih terena koji i dalje slove kao mjesto za prosipanja mržnje, kao i govor mržnje i diskriminatorni sadržaji koje proizvodi dio medija, među kojima i HRT. „Ono što nas najviše brine jeste da smo u prethodnoj godini zabilježili najveći broj fizički napadnutih osoba, ukupno 16. Pored gostujućih sportaša i sudionika antiratnog skupa, koji je uoči godišnjice ‘Oluje’ održan u Zagrebu, zabilježili smo i napade na osobe starije životne dobi, od kojih su dvije umrle od posljedica napada”, dodala je autorica.
Tamara Opačić se osvrnula na napad na Jovana Matijevića, mladića koji je zbog svoje nacionalnosti proljetos pretučen u Okučanima, ali ga je policija zajedno s napadačima prijavila zbog kršenja javnog reda i mira. „Zabilježili smo i rekordan broj izjava ili postupaka javnih osoba koje su otvoreno promovirale ustaštvo, koristile govor mržnje ili druge oblike jezičnog nasilja. Na listi su predstavnici državnog vrha, ministri, saborski zastupnici raznovrsnih političkih boja, ali i dio katoličkog klera”, rekla je.
Lani je, za razliku od 2015. godine, bilo mnogo više prijetećih i uvredljivih poruka putem pošte, e-maila i društvenih mreža, ukupno 62. Najveći broj njih bio je upućen SNV-u i redakciji „Novosti”. Posebno zabrinjava to što je lani zabilježen dosad najveći broj javnih okupljanja i uličnih akcija kojima se pozivalo na progon Srba i oduzimanje njihovih prava zagarantiranih hrvatskim Ustavom, zakonima i međunarodnim konvencijama. „Osim zakonom zabranjene retorike, isticali su se i neprimjereni simboli, najčešće s oznakama iz perioda NDH. Mnoga od njih održana su i s ciljem poricanja, opravdavanja ili znatnog umanjivanja zločina počinjenih u Drugom svjetskom ratu, a najveći broj takvih događaja prošao je bez ikakve reakcije represivnog aparata i ostalih nadležnih državnih institucija”, rekla je autorica navodeći brojne primjere takvih akcija, te naglasivši da se danas neke stvari ne sankcioniraju u odnosu na period od prije dvije ili tri godine.

 Ovu vrstu erupcije mržnje, poziva na diskriminaciju i stvaranja antimanjinske atmosfere, srpski lideri u RH doživljavaju kao svojevrsni poraz svih onih koji su od kraja 80-ih do danas zagovarali demokratske vrijednosti i uređeno društvo

Milorad Pupovac je rekao da o spomenutim činjenicama govori s nelagodom iz dva razloga. Prvo, što dio javnosti neće u sve to povjerovati jer dolazi od njega, SNV-a, Srba. Još ozbiljniji je razlog to što se, nakon više od 25 godina političkog djelovanja, mora konstatirati da ovu vrstu erupcije mržnje, poziva na diskriminaciju i stvaranja antimanjinske atmosfere srpski lideri u RH doživljavaju kao svojevrsni poraz svih onih koji su od kraja 80-ih do danas zagovarali demokratske vrijednosti i uređeno društvo.
Pupovac je objasnio da SNV ovaj izvještaj izrađuje godišnje jer želi da se svi fenomeni zabilježe i predstave da bi se društvo moglo suočiti s njihovim karakterom i dimenzijama, te vidjeti njihovu konkretnost. „Ovo nije 330 izoliranih slučajeva, ovo je 330 prostora iza kojih se nalaze na stotine drugih slučajeva koje je teško popisati i registrirati i mnogo obimnija ekipa od one kojom raspolaže SNV. Ne radi se o izoliranim slučajevima, kao što to kažu predstavnici države. Radi se o fenomenu koji se širi i koji je s margina ušao u javni prostor, a što se ne može ticati samo jedne manjine, već društva u cjelini”, objasnio je predsjednik SNV-a i dodao da je Bilten tu da bi se ukazalo i na posljedice takvog stanja društva.
Eto, dakle, tu smo. Na jednoj strani su Ustav, proklamirane politike i poruke najviših predstavnika države, a na drugoj proces koji ide protiv temeljnih ustavnih vrijednosti. U takvim okolnostima je vrlo teško provoditi oficijelnu politiku i politiku prema manjinama. Posljedice po pripadnike srpske zajednice su dodatno proširivanje straha i osjećaja nesigurnosti u pogledu slobode izražavanja, izricanja identiteta, vjeroispovijesti i ostvarivanja zakonskih prava na školovanje na svom jeziku i pismu. Za predstavnike Srba to znači sužavanje prostora za djelovanje, jer je zbog toga mnogo teže raditi na konkretnim pitanjima povratka, stambenog zbrinjavanja, reelektrifikacije, razvoja i školovanja. Najgore od svega je da državne institucije i dalje u najvećoj mjeri ne prepoznaju govor mržnje.
Smiju li Srbi i dalje naivno očekivati da ovaj val mržnje bude upozorenje onima koji su zaduženi za stabilnost ustavnog poretka i zaštitu zakonitosti? Nakon zatišja oko izbora i očekivanja da će se mržnja prestati širiti, samo dva mjeseca kasnije ovaj se fenomen opet pojavio u hrvatskom društvu. Antićiriličnu kampanju zamijenila je antisrpska, pri čemu se prijetnjama i napadima na Srbe narušavaju dostignuća koja su godinama stvarana i koja su zemlju učinila stabilnom. Ploče koje niču s pozdravom „Za dom spremni” mogu iznenaditi samo neupućene, jer je mržnja postala mejnstrim.
Kao teolog i kao novinar, mislim da treba odgovoriti i na pitanje: što preostaje onima koji nemaju platformu moći na koju mogu zakoračiti kada iznevjeri strategija pravljenja mjesta u sebi za neprijatelja, to jest kada mirotvorstvo koje se predlaže Božjoj djeci uzrokuje novu nepodnošljivu agoniju onih kojima teologiju križa nije potrebno objasniti jer ju žive tijelom i dušom, mada misle da će u svakom trenu puknuti od ljudske ravnodušnosti prema njihovoj patnji i od društvene besperspektivnosti u svijetu moći i nasilja?
Valja se nadati da će nešto jako, ali vrlo jako udariti hrvatske institucije kao što je tužba potomaka žrtava NDH iz SAD-a koji traže 3,5 milijardi USD od Hrvatske, a onda Ministarstvo vanjskih poslova odgovara da je to nemoguće jer Hrvatska nije sljednica NDH, već je Hrvatska „osnovana na sjednici ZAVNOH-a”, dakle, stvorili su je partizani. Samo kada se tako nešto dogodi, ili kada ekipa iz State Departmenta dođe zavrnuti ruku iza leđa Kolindi Grabar-Kitarović ili šefu Vlade, odnosno Sabora (što je već viđeno), tada imamo distanciranje od ustaštva i kakvu-takvu reakciju na rastuću mržnju prema Srbima. Ali treba to već jasno kazati i s ove strane, a ne samo da to govore Dačić ili Vulin: točno je – hrvatska vlast dopušta širenje te mržnje, policija zijeva i svi se prave glupima, gluhima i slijepima.

+ Trenutno nema komentara

Dodajte Vaš komentar