Hronika
27.07.2021. 22:05
Tamara Marković Subota

Suđenje Milošu Simoviću

Oči u oči – poslednji put

miloš simović
Izvor: Privatna arhiva

"Nisam kriv i ostajem pri tome. Oštećeni se ovde ponaša kao da je optužen, žali se na uslove u zatvoru, na medije, demantuje svoja dela. Nisam ubio, nisam isekao, nisam bio u ljubavnom odnosu. Priča da sam uticao na njega, neka kaže kad i gde“, ovim rečima završio je svoju odbranu nekadašnji pripadnik zemunskog klana Miloš Simović na suđenju na kom se tereti da je u junu 2010. u Zagrebu hicima iz pištolja ranio dotadašnjeg saradnika Sretka Kalinića.

Posle ove pucnjave, Simović je pobegao, a Kalinić je uspeo da ode do bolnice, gde je hrvatskim policajcima rekao svoj identitet.

Zatim je u akciji srpske policije, na graničnom prelazu sa Hrvatskom, uhapšen i Simović. Dvojica najtraženijih begunaca zemunskog klana tako su se posle sedam godina skrivanja konačno našli iza rešetaka. Obojici su od tada ponovljena suđenja kao pripadnicima klana kojim su svojevremeno rukovodili Dušan Spasojević i Mile Luković, i osuđeni su na višedecenijske kazne. Ostalo im je samo da reše situaciju iz Zagrebu, za koju će presuda biti doneta 23. jula.

Simović, koji je u prvoj izjavi priznao da je pucao u Kalinića, u međuvremenu je u sudskom postupku odbacio navode te izjave i tvrdio da nije kriv. Kalinić je odustao od toga da tereti Simovića, ali je pitanje da li mu je, s obzirom na stalne varnice između njih u sudnici, i oprostio.

"Moj klijent Sretko Kalinić je u odnosu na iskaz promenio izjavu i odbio je da tereti Simovića jer je bio pod pritiskom u zatvoru Zabela u kojem izdržava kaznu“, izjavio je u završnim rečima Kalinićev advokat Slavko Petrić navodeći da je na sudu da proceni Simovićevu krivicu.

S druge strane, tužilaštvo smatra da je optužnica dokazana u celosti, da je Simović počinio delo za koje se tereti i da sud treba da ga osudi po zakonu.
Simovićeva odbrana, naravno, tvrdi suprotno i traži oslobađajuću presudu.

"Nisam kriv. Očekujem oslobađajuću presudu. Mene za ovo delo ne tereti ni Kalinić“, rekao je Simović i zamolio sud da ga ne dovodi na izricanje presude kako se ne bi pravili dodatni troškovi.

Zločini na Jarunu

Inače, Kalinić i Simović su se posle ubistva premijera Zorana Đinđića i akcije „Sablja“ našli pod okriljem Luke Bojovića, koji je okupio odbegle zemunce. Jedno vreme bili su u Španiji, da bi Kalinić i Simović završili u Zagrebu gde ih je čuvao Lukin prijatelj Cvetko Simić.

Trag do odbeglih begunaca upravo je i išao preko Simića.

Kako se ispostavilo, Kalinić je stupio u tajnu ljubavnu vezu sa Simićevom suprugom Anom, a u ime ljubavi odlučio se za najdrastičniji čin – ubistvo njenog muža, i to u potpunoj tajnosti.

Cvetku Simiću tako se u februaru 2010. izgubio svaki trag, a dalji rasplet išao je korak po korak. Najpre je Ana Simić, koja živi u Beogradu, ovdašnjoj policiji prijavila nestanak supruga. Zatim je zagrebačka policija započela istragu na utvrđivanju kome pripada „mercedes“ koji je tada zapaljen nađen kod jereza Jarun. Istragom je brzo utvrđeno da je vlasnik srpski državljanin Cvetko Simić. A onda su 8. marta 2010. godine kajakaši na redovnom treningu na sredini jezera primetili delove ljudskog trupa kako plutaju. Ronioci policije koji su izašli na uviđaj pronašli su trup, ruke i noge, ali ne i glavu izmasakrirane osobe. Policija je pretpostavljala da se možda radi o srpskom državljaninu Cvetku Simiću, čiji je nestanak prijavljen, a konačna potvrda usledila je dva dana kasnije – na osnovu upoređivanja sa Simićevim DNK profilom, koji je hrvatska policija imala ranije iz istrage ubistva Ive Pukanića, vlasnika "Nacionala“, a u kojoj je Simić bio saslušavan.

Tek godinu posle hapšenja Simovića i Kalinića, na suđenju za pokušaj ubistva Andrije Draškovića i Zorana Nedovića Šoka, javno su počeli da isplivavaju detalji Simićevog nestanka i ubistva. Prvi je javno o tome progovorio Miloš Simović, koji je tada objasnio i kako je izbila svađa između njega i Kalinića, kada je i pucao u njega.

"Kalinić mi je ispričao da je Simića ubio u jednoj opuštenoj šetnji opalivši mu metak u glavu, a kasnije delove tela bacio u jezero Jarun da bi se vodio kao nestao, a on nesmetano bio s njegovom ženom Anom u koju je bio bolesno zaljubljen. Nosio je na ruci Simićev sat“, pričao je Simović.

Na suđenju tad se pojavila i Cvetkova supruga Ana koja je takođe prvi put svedočila o ovom slučaju.

„Svesna sam da se ovim svedočenjem izlažem sramoti, ali želim da se stane na put… Osećala sam se zapostavljeno jer je moj muž često bio odsutan. Ovaj čovek, sa kojim me je Cvetko upoznao 2006. u Zagrebu, počeo je da mi šalje poruke. Nažalost, prijale su mi. Tek kad sam u junu 2010. u novinama videla sliku čoveka koga sam poznavala kao Borisa, shvatila sam ko je on. Počeo je da mi se vraća film. Mesta na kojima smo se sastajali, Jarun, gde je moj muž ubijen… U meni se tog trenutka javila sumnja da on stoji iza ubistva mog muža“, svedočila je Ana.

Sretko Kalinić od početka međutim negira da je ubio Simića.

„Kakav god da sam, toliko bolestan nisam“, rekao je Kalinić u svoju odbranu.

Za ubistvo Simića ne vodi se zvaničan sudski postupak.

Kalinić: Nije mi problem da pravim troškove
 
„Sudija, meni nije problem da pravim troškove. Ja želim da me dovedu“, rekao je Kalinić u sudnici, a na njegove reči se nadovezao advokat Slavko Petrić navodeći da njegov klijent u zatvoru trpi torturu, da su pokrenuta tri disciplinska postupka protiv njega, te da su i predstavnici evropske komisije za sprečavanje mučenja Kalinića posetili u martu.
 
Komentari
Dodaj komentar
Close
Vremenska prognoza
broken clouds
10°C
24.04.2024.
Beograd
Wind
PM2.5
5µg/m3
PM10
6µg/m3
UV
UV indeks
1
AQI indeks
1

Oni su ponos Srbije

Vidi sve

Najnovije

Vidi sve

Iz drugačijeg ugla

Vidi sve