Vesti
28.06.2022. 18:00
Đoko Kesić

Evropski put

Sve se menja, samo Srbi ne

Srbija i Evropska unija
Izvor: Shutterstock

Boljševizam nije mrtav. Vratio se nenadano na velika politička vrata. Razlika je samo u tome što su ga prigrlili SAD i ceo zapadni svet. Rusi sa novim boljševizmom nemaju stare konekcije, oni su sad samo povod i meta.

Novi boljševizam baštini okrutnu političku isključivost. Kažnjivo je drugačije mišljenje. Sve je stavljeno u pogon odbrane bivšeg svetskog poretka, svi međunarodni zakoni su pogaženi i sve maske su skinute. Cene novog komponovanja sveta su enormno visoke. Plaćaju se ne samo ogromnim gubicima i najmoćnijih svetskih ekonomija, nego i brojnim ljudskim životima u Ukrajini.

Što se Srbije tiče, brutalna istorija se ponavlja. Opet smo pred vratima "Rambujea“, suočavamo se sa ucenama i političkim nasiljem. Nadamo se bez bombardovanja.

Uprkos svemu, od presude u Rambujeu, mnogo šta se promenilo. Svet se izobličio, pa i sveprisutna privlačnost Evropske unije. Taj državno-interesni projekat najbogatijih evropskih zemalja, zasnovan na istorijskom sećanju na Austrougarsku monarhiju, a čini se u mnogo čemu na nesrećno ukomponovanu državnu zajednicu SFRJ, izgubio je osnovni smisao ne samo američkom i britanskom voljom zbog rata u Ukrajini, nego i sopstvenim pristankom.

Kao posledica svega, danas se postavlja pitanje – šta će sutra biti EU: deo posluge američkih i britanskih interesa ili će smoći snage i unutrašnju strukturu koja bi podrazumevala sopstveni suverenitet i titulara?

U Beograd svaki dugi dan stižu visoki zvaničnici iz evropskih prestonica sa horskim ponavljanjem poznate pesmice "Srbija i Kosovo moraju uzajamno da se priznaju, Srbija mora da uvede sankcije Rusiji i Srbija mora da olabavi veze sa Srbima u Republici Srpskoj... To je jedini način da Srbija ostane na Evropskom putu!“

Najupečatljiviji trag je ostavila poseta nemačkog kancelara Olafa Šolca. Iz Beograda je otputovao sa zasluženo praznom torbom nemačke krute diplomatije. Miloš Šolaja, profesor Fakulteta političkih nauka u Banjaluci, procenjuje da "svi poslenici iz EU, pa i nemački kancelar, pošto nemaju kredibiliteta da se suprotstave politikama SAD, Velike Britanije i Rusije, dolaze na Zapadni Balkan gde jedino smeju da prete i ucenjuju...“

Mada je tema ovog "Ekspresovog“ teksta – Bosna i Hercegovina i Republika Srpska u kovitlacu novog prekomponovanja sveta, vratimo se kratkoj istoriji Srbije i njenog "evropskog puta“. Pođimo od kraja. U Srbiji je zabeležen ozbiljan pad proevropskog raspoloženja, za šta su, nema sumnje, najveći krivci ne "maligni ruski i kineski uticaj“, nego odnos EU prema Srbiji i Srbima od početka raspada SFRJ do danas.

Kirijakos Micotakis, grčki premijer, nedavno je izjavio u Solunu na samitu Procesa saradnje u Jugoistočnoj Evropi, da bi 2033. godina trebalo da bude rok za pristupanje svih zemalja Zapadnog Balkana Evropskoj uniji. Potvrdilo se da je tvrdnja bivšeg šefa Evropske komisije Žan-Kloda Junkera da će Srbija i Crna Gora ući u EU 2023. bila puka iluzija. Danas ne mali broj analitičara ocenjuje da je Micotakisova procena o 2033. godini veoma hrabra i da ne sagledava realno snagu i budućnost uzdrmane zajednice evropske ideje.

Srpska iluzija o evropskom putu je i počela u Solunu 2003. na Samitu EU (Zoran Živković ja tada bio premijer) gde je najavljivan brzi ulazak Srbije i Hrvatske u EU. Kasnije je pod vlašću Borisa Tadića najavljivan prijem Srbije 2007, pa 2009. godine. Potpuni cinizam Vučiću u lice sunuo je kancelar Šolc pre neki dan, uz pomenutu 2033, uz beskrupulozne zahteve o Kosovu, Republici Srpskoj i Rusiji, naravno.

U svetskim medijima na temu "malignog ruskog uticaja“ uz Srbiju najčešće su pominjani Milorad Dodik i Republika Srpska. Pride, oni su apostrofirani kao opasnost opstanka dejtonske Bosne i Hercegovine, dok se prećutkuje da je Banjaluka u tim danima tražila samo da se poštuje Ustav BiH napisan u Dejtonu i da se vrate otete nadležnosti Srpskoj koje garantuje Dejton. U dejtonskoj BiH se mrze po duplom bod sistemu: svi protiv svih!

Opisujući plastično stanje u BiH, dr Nenad Kecmanović, politikolog, profesor na FPN-u i rektor Univerziteta u Istočnom Sarajevu, pita se: "Ima li bilo šta u BiH ili u svetu u čemu se lokalni Srbi, Hrvati i Bošnjaci slažu? Jedni se uzdaju u SAD, drugi u Rusiju i Kinu. Srbi hoće u ’Otvoreni Balkan’, Bošnjaci neće. Bošnjaci grle migrante iz islamskih zemalja, Srbi ih prevoze do hrvatske granice. Srbi i Hrvati traže da protektorat ode, Bošnjaci neće, jedni traže ’sinofarm’ i ’sputnjik’ vakcinu, drugi ’fajzerovu’ i ’modernu’. Hrvati na more idu na Jadran, Bošnjaci u Tursku, a Srbi u Grčku.“

Profesor Kecmanović tvrdi da jedino svi hoće o EU. "Međutim, put u EU za Balkance podseća na put u komunizam. Decenijama slušamo istu priču: ne samo da ’Bosanci’ čeznu za priključenjem, nego ih i Evropljani jedva čekaju. EU je tu bosansku čežnju decenijama koristila da ’Bosance’ tera na ustupke, a ’Bosanci’ su bili lakomi na pretpristupne fondove. Ali, izgleda da je uzajamnom varakanju došao kraj.

Tokom četiri meseca rata u Ukrajini EU je bumerang sankcijama prema Rusiji, prešla put od partnera, preko vazala do kolonije SAD. I umesto da se zabave o svom jadu u koji ih je uvalila Amerika, evropski komesari brinu o (ne)miru i (ne)stabilnosti na Balkanu. Dok svet oplakuje EU, odande liferuju mrtvorođene ideje: ’EU u tri brzine’ (Brisel), ’Pakt o Jugoistočnoj Evropi’ (Berlin), ’Politička zajednica šira od EU i Balkana’ (Pariz).

Valensa predlaže da se EU rasformira pa da se formira bez Poljske i Mađarske. Vučićev ’Otvoreni Balkan’ pokazuje se životnijim od tih jalovih evropskih planova...“

U BiH već dugo, kroz puzeću političku i inu strategiju, međunarodna zajednica uz pomoć visokih predstavnika i njihovih bonskih ovlašćenja uvodi dejtonsku Bosnu u status tzv. građanske države sa dominacijom većinskih Bošnjaka. Profesor Miloš Šolaja objašnjava da se Republika Srpska prema tome odnosila dosta tolerantno, uz napomenu da je za poništavanja nekih dejtonskih prava RS međunarodna zajednica bila veoma agresivna – da se prihvate određene mere koje su predstavljale nekoliko koraka ka centralizaciji BiH.

Šolaja naglašava da je problem što BiH i nema pravi ustav, što je to oktroisani ustav koji je napisan u Dejtonu i nametnut Aneks 4 Mirovnog sporazuma. Međutim, kada je visoki predstavnik u nekoliko navrata (bez obzira na to ko je bio u pitanju), napravio prilično mnogo problema za funkcionisanje Bosne i Hercegovine, jer su donete odluke koje se nisu mogle trpeti, onda je Ustavni sud počeo da interveniše i da donosi neke odluke o pitanjima kojih u Dejtonu nije bilo... Tako je Ustavni sud doneo odluku da šume i poljoprivredno zemljište pripadaju isključivo državi u Sarajevu, iako Dejtonski sporazum jasno kaže da imovina zatečena u entitetima pripada entitetima.

Na naše pitanje kako se danas procenjuje pozicija Republike Srpske, s obzirom na sve pritiske kojima je izložena od pokušaja donošenja novih izbornih zakona do oduzimanja imovine, profesor Šolaja kaže: "Pozicija RS je da je ona deo BiH koji funkcioniše potpuno samostalno. I ovi problemi u vezi sa izbornim zakonima u stvari se i ne dotiču Republike Srpske jer to su problemi koji su blokirali Federaciju Bosne i Hercegovine zbog odnosa Bošnjaka i Hrvata. Pri čemu su Hrvati najmalobrojniji, osećaju se veoma ugroženo i imaju stalni strah od toga da će biti svedeni na nivo nacionalne manjine, da će izgubiti kapacitete i poziciju koju im daje Ustav da predstavljaju konstitutivni narod. Zbog toga Bošnjaci stalno optužuju Republiku Srpsku da hoće neku nezavisnost, separatizam... A činjenica je da bi, kada bi se RS izdvojila kao nezavisna, za razliku od drugog entiteta, lako mogla da funkcioniše, da bi mogla da ispuni funkcije zakonodavne i izvršne vlasti.“

I rat u Ukrajini nije ništa u suštini promenilo. Činjenica je da su ostali isti problemi, uključujući odnose tri konstitutivna naroda i dva entiteta.

"Sve je u suštini ostalo kao što je bilo. Istina, entiteti su se izjasnila u pogledu odnosa prema Rusiji. Republika Srpska je skupštinskom odlukom rekla da neće uvesti sankcije Rusiji, uz jasna obrazloženja. Bošnjaci i Hrvati o tome imaju suprotno mišljenje. Mada, gledano iz praktičnih razloga, Federacija, konkretno bošnjačko Sarajevo, jedva čekaju da se uvedu sankcije zbog bliskosti stavova sa Zapadom, ali ne mogu to samostalno da urade bez RS zbog procesa odlučivanja. Ali jasno im je da bi u suprotnom zavisili od Srpske jer će RS imati gas, a oni ne“, objašnjava Šolaja.

Odlazak Milorada Dodika na biznis forum u Sankt Peterburg u Sarajevu je dočekan salvom optužbi. Ovu situaciju koriste da Sarajevo identifikuju sa stavovima Zapada.

"Njima smeta što je Dodik otišao kod Putina. A Mostar ćuti. Čak je u poslednje vreme bilo dosta neke tihe podrške Hrvata Rusiji i ruskoj politici. U njihovim nastojanjima da koliko sutra imaju neku jače institucionalizovanu ekonomiju i taj treći entitet, naravno računa se na podršku Rusije. Zato je u tom slučaju Mostar dosta tih jer Hrvati računaju na podršku Srba s obzirom na izuzetno velike probleme sa Bošnjacima. To je njima veoma važno, taktični su pa i ne naglašavaju. A Bošnjaci osuđuju Dodika i njegov susret sa Putinom, iako Dodik u poslednjih deset i više godina redovno učestvuje na ovom biznis forumu“, objašnjava dr Šolaja.

Profesor Nenad Kecmanović zaokružuje ključajući "bosanski lonac“ rečitim i poučnim citatom Henrija Kisindžera iz 2014. godine.

"Mi se ponašamo kao da pokušavamo da nateramo Srbe da se vrate u mitsku Bosnu koja nikada u istoriji nije postojala. Ne postoji bosanski jezik. Ne postoji bosanska kultura. Bosna je administrativna jedinica koja sadrži Hrvate, muslimane i Srbe, veštački stvarana kao poddeo koji su zapadne države glupo priznale kao državu 1991. Da ste čitali istoriju Srba, videli biste da su se oni 600 godina borili da ne budu pod dominacijom muslimana. I zašto je trebalo da SAD promene sopstveni princip samoopredeljenja i da ih bombarduju? Zašto ih naši mediji nazivaju ’separatistički Srbi’? Od čega se oni to odvajaju i da li je tako nešto ikada postojalo?“

 

Očaj i nemoć EU
 
Ukrajina i Moldavija, prema rečima predsednice Evropske komisije Ursule fon der Lajen, biće prečicom primljene u predvorje EU, dok su se predsednici Slovenije i Hrvatske Borut Pahor i Zoran Milanović založili da se BiH bezuslovno uvrsti u red kandidata.
Profesor Miloš Šolaja kaže da on zalaganje Slovenije i Hrvatske vidi kao neku vrstu istorijskog duga ovih država prema BiH. Po njegovom mišljenju, BiH ima i bolje preduslove koje EU traži od Ukrajine i Moldavije. "To zasigurno nije garancija da će u neko brzo vreme doći do proširenja EU. Setite se Severne Makedonije i Albanije. Pa sve su ispunili što je od njih traženo, čak su ušle i u NATO, a njih niko ne spominje. Skoro sve zemlje koje su primljene u EU u poslednjih dvadesetak godina primljene su po jasnoj geostrateškoj poželjnosti, nikako zbog ekonomskog prosperiteta... Pa, evo Srbije, ako izuzmemo njenu ekonomsku moć, ona bi morala biti prvi kandidat za prijem, a Šolc kaže 2034. Imam utisak da EU u sopstvenoj nemoći ovim gestom sa tri pomenute zemlje gde je i BiH pokazuje samo svoj očaj i sopstvenu nemoć“, kaže naš sagovornik.
 

 

Komentari
Dodaj komentar

Povezane vesti

Evropska Unija na dohvat ruke
Vučić i Šolc 5.5.2022.

Sastanak u Berlinu

06.05.2022. 09:10

Evropska Unija na dohvat ruke

Evropska unija neće više biti fatamorgana za Srbiju i druge zemlje Zapadnog Balkana. Cilj koji izgleda da je nadohvat ruke, a zapravo u realnosti nije ni blizu. Tako je otprilike do prošlonedeljnog sastanka u Berlinu nemačkog kancelara Olafa Šolca sa predsednikom Srbije Aleksandrom Vučićem izgledala evropska perspektiva Balkana.
Close
Vremenska prognoza
broken clouds
8°C
16.04.2024.
Beograd
Wind
PM2.5
5µg/m3
PM10
6µg/m3
UV
UV indeks
1
AQI indeks
1

Oni su ponos Srbije

Vidi sve

Najnovije

Vidi sve

Iz drugačijeg ugla

Vidi sve