POSLEDNJI SRBIN U HRVATSKOJ

Priča o Srbima i Hrvatima dobila je neočekivani obrt. Voda u Hrvatskoj je zatrovana, ljudi preko noći postaju zombiji, a lek imaju samo Srbi. Hrvati su pred najstrašnijom dilemom - biti zombi ili Srbin

"Ovo hitno moramo nekome dojaviti, samo kome? Hoćete reći da ste izgriženi i da vam nije ništa. Kako ništa, jebo ga ti? Pogledaj me, rupa ko ementaler. Da se čovek trebao pretvoriti, već bi se pretvorio. Šta koji kurac radite u četničkom selu? Nisam mislio da ću ovo ikada reći, ali hrvatski narod zaslužuje bolju junakinju! Ja sam Jana Zdovc, zapovjednica antivirusnog tima. On je ugrižen, zašto ste ga pustili? Šta je ljudska bomba? To je bomba koja ubija samo ljude!Zora puca, zora puca! Mama ti se puca. Ona je živa! Jebem ti mater! U njemu možda leži rešenje epidemije. Ma, boli te kurac, ionako si Srbin. Zadnji put te pitam, je li ovo tvoja kći? Koji kurac mi se događa?
Nebeski narod. Nebeski narod, bog te jebo."

Priča o Hrvatima i Srbima dobila je neočekivani obrt, a sve se događa u nekoj Hrvatskoj koja je bankrotirala! Agonija siromašnih traje već sedam godina, a onda počinje najstrašnija borba za preživljavanje. Voda je zatrovana, ljudi preko noći postaju zombiji, a lek imaju samo Srbi. Od njihove krvi je jedino moguće napraviti serum i Hrvati su pred najstrašnijom dilemom - biti zombi ili Srbin.

Film "Poslednji Srbin u Hrvatskoj" reditelja Predraga Ličine biće prikazan u Hrvatskoj 28. februara, a u Srbiju stiže 7. marta. Iako je odmah najavljen kao komedija, izazvao je ozbiljne polemike i kritike, a mnogima u Hrvatskoj ova komedija je sve samo ne smešna. Nestvarna situacija je postala zabrinjavajuća dilema. Predrag Ličina tvrdi da je sve to samo jedna komična situacija i svoje mejlove potpisuje sa Peđa Ličina, faktor stabilnosti u regionu.

Jedna zombi komedija u prepoznatljivom okviru naše vekovne mržnje, šta je bilo presudno za scenario - smešna strana istorije ili film ipak ima drugačiju poruku?

- Zašto vekovna mržnja? Pa nisu sva djeca kroz vjekove napravljena na mržnji, nego valjda na ljubavi. Evo, ja sam samo jedan u nizu primjera. A vidim da se djeca između dva susjedna naroda i dalje rade, uspješno i uporno. Dakle, mislim da su ljudi stvoreni da vole, a ne da se mrze. Mene, inače, ljudi zovu Predrag Ličina Doričina. Nije, što ste pitali, ni riječ o smiješnoj strani povijesti, naprosto zato jer se radnja zbiva u budućnosti. I zaključno, da - film ima poruku. A ona se prije svega krije u dobrim šalama. Barem se nadam da će biti dobre i gledateljima kao što su meni.

I sve to plaćeno hrvatskim i srpskim parama. Koliko je film koštao? Da li je istina da ste od hrvatske produkcije dobili 500.000 evra i da li to znači da je na vidiku ozbiljan kulturološki pomak kad je moguća ovakva saradnja?

- Suradnja među produkcijama postoji već 15 godina. I dobro da je tako. Produkcija filma je ozbiljan posao, baš kao i trgovina ili poljoprivreda, riječ je o proizvodnji umjetnosti i zabave. I koliko sam upućen, ta suradnja postoji, dobra je i prirodna je. Ima i koprodukcija u koju su uključeni i Makedonci i Slovenci, kod kojih je i u našem filmu rađena obrada slike i tona. A pripada im i zanimljiva uloga u filmu. Ne radi se ni o kakvoj novoj Jugoslaviji kako znaju lupetati besposleni botovi, nego o suradnji koja je prirodna zbog istog govornog područja. Kao što to rade kinematografije skandinavskih zemalja ili Španjolska s Argentinom ili Belgija s Francuskom. Odnosi možda ne štimaju u neozbiljnim djelatnostima kao što je, na primjer, politika. Oni si mogu priuštiti zahladnjenja i zatopljenja odnosa. Drame, svađe, mirenja. Kad bi gospodarstvo i kultura čekali njihove mijene, nestalo bi na svijetu ozbiljnog posla. Svijet bi stao, kao sada američka administracija iz Trampovog inata što mu demokratska većina u Kongresu ne da pare da gradi zid između Meksika i SAD.

Srbima će se film sigurno dopasti, ali mislite li da će premijera u Hrvatskoj proći bez incidenata s obzirom na komentare? Kako živite ovih dana?

- Živim dosta mirno u Novom Zagrebu cijeli svoj život. Ma, to su se desni radikali prije par godina kod dodjele sredstava za film na natječaju malo uznemirili. Valjda ih je ovaj posljednji Srbin uznemirio. Malo ih je uznemirilo i moje srpsko porijeklo po ocu, ali to je očito dio folklora s kojim živimo, nadam se da će i ostat gdje mu je mjesto - na margini. Kad smo krenuli s promocijom filma, trejlerom i komunikacijom na društvenim mrežama, i najzlonamjerniji radikal je shvatio da je ovdje doista riječ o šali i pošalici, to jest o komediji i da će sam postati smiješan ako krene opet huškat. Tu i tamo po internetu se javi neki "četnik" ili "ustaša" s nekim komentarom i to je za sada to. Nadam se da će tako i ostati. Takvi ionako slabo idu u kino. Više pohode koncerte srpskih folk zvijezda koji pune dvorane u Zagrebu i Splitu.

Jedan od likova je i predsednica Kolinda Grabar Kitarović, ili je to njen klon u nekom budućem vremenu?

- Ne, nemam uopće likove političara u filmu. Možda mislite na hrvatsku superheroinu? O da. Jedna od sigurno najboljih beogradskih glumica, posebno kada su komičarke u pitanju, Hristina Popović, glumi Franku Anić, glumicu koja utjelovljuje u povijesnom fantazi spektaklu superheroinu Hrvojku Horvat. Miću, našeg glavnog junaka, glumi po meni najjači hrvatski glumac Krešimir Mikić, kojeg će, čini mi se, srpska publika prvi puta upoznati na velikom platnu. Ono što će srpskoj publici također biti zanimljivo jest da američkog generala igra Sergej Trifunović, a talijansku aktivisticu za prava zombija Severina Kojić, kojoj sam još devedesetih radio spotove i koja je željela poduprijeti projekt. Tu je također i Miroslav Lakobrija, majstor specijalnih efekata iz Beograda, koji je bio zadužen za izgled zombija.

Da je, kojim slučajem, scenario potpuno realan, koliko bi Hrvata procentualno danas izabralo da primi spasonosni serum od srpske krvi?

- Bolje je pitanje koliko ne bi? Svi bi primili. Ne jer je srpska, nego jer im je vlastiti život draži. I to je ljudski. Doduše, zombijima ne radi mozak pa ne znam kako bi u stvarnoj situaciji donijeli odluku o uzimanju seruma.

Kako je došlo do toga da su Srbi, dežurni krivci u Hrvatskoj, postali dežurni spasitelji? Je l' to realno? Ispada da smo ipak nebeski narod?

- Pa da, baš zato. Okrenimo stvari naopačke. Često razmišljam o raznim idejama za film pa mi svašta pada na pamet. Inače, ljubitelj sam dobrog stripa, naučne fantastike i horora. I tako razmišljam prije više godina i shvatim da se rijetko koji zombi film bavi tematikom otkrivanja seruma koji bi spasio narod od opakog virusa. U to vrijeme postojao je, čini mi se, samo jedan - "28 nedelja kasnije", u kojem žena glavnog junaka posjeduje antitijela u krvi od kojih se radi spasonosi serum. Tad se dosjetih da bi možda bila dobra fora da smislim priču u kojem je na virus imuna određena skupina ljudi, a možda čak svi pripadnici nekog naroda... A koga izabrati u Hrvatskoj nego Srbe? Ako ćemo pošteno, ako bih izabrao bilo koju drugu nacionalnu manjinu u Hrvatskoj, male bi bile šanse za ozbiljnije količine seruma, budući da je ostalih manjina u mikrotragovima. Tipa Talijana, Bošnjaka ili Mađara.

Osim Srba i Hrvata, u filmu se pojavljuju i Slovenci, Bosanci, Albanci, nemački naučnik, američki general, italijanska aktivistkinja, cela bivša Juga na buretu baruta. Koje su Vama scene bile najzabavnije?

- Točno. Tu su svi koji u pravilu imaju utjecaj na geopolitičke silnice u Hrvatskoj. Tako je sada, tako je oduvijek, tako će biti i u budućnosti. Dakle, radnja filma se događa u budućnosti, u Hrvatskoj, sedam godina nakon bankrota. Svjetski centri moći bore se za najbolje izvore vode, a toga na Balkanskom poluotoku i dalje ne manjka. I tu sve kreće...

Verujete li da će doći dan kada će ovakav film i Srbima i Hrvatima biti samo smešan?

- Iskreno vjerujem da će taj dan doći u Hrvatskoj 28. 2, a u Srbiji 1. 3, za kada su zakazane premijere filma. Beogradska će se dogoditi na Festu u Domu sindikata i neizmjerno se veselim da je to Fest. Film će u redovnu distribuciju u Srbiji već od 7. 3.