Scena
04.12.2022. 15:05
Mihailo Paunović

Popularno na TV

Serija koja otkriva pravo lice Amerike

1
Izvor: YouTube screenshot

Uspon krimi žanra baziranog na istinitom događaju već nekoliko godina nemoguće je ignorisati. Pregršt je naslova sa kriminalističkom tematikom koji su poslednjih nekoliko godina, u talasima, znali da prikuju gledaoce kraj malih ekrana. I uvek se desi isto.

Nakon što kao hipnotisani u dahu odgledaju ponuđeno, ti isti gledaoci presvlače se u komentatore i po pravilu na društvenim mrežama, medijima i forumima iz fioke izvlače isto pitanje – da li se ovakvim sadržajem veličaju ubice, a žrtve brišu iz sećanja? Kao da kod ljudi moralna dilema proradi tek kada dobiju ono što su hteli – injekciju adrenalina i morbidnosti.

Identično se desilo i ove jeseni kada se pojavila mini serija "Monster: The Jeffrey Dahmer Story“.

Netflix je u to vreme pomalo stidljivo plasirao svoju novu seriju, bez preterane promocije i pompe kako to obično biva sa novim projektima najuspešnije "striming“ platforme na svetu. Međutim, ljudi iz Netflix-a pokazali su da i tako mogu da postignu veliki uspeh (iako nikada nećemo saznati da li su mu se nadali).

Serija "Monster: The Jeffrey Dahmer Story“ za samo nekoliko dana oborila je brojne rekorde i našla se u samom vrhu gledanosti. A kako i ne bi. Gledaocima je kroz seriju pruženo sve ono što žele da vide na malim ekranima.

Netlix mini serija bavi se životom Džefrija Dahmera, jednog od najsvirepijih ubica u savremenoj američkoj istoriji.

Reč je o čoveku koji je osuđen na 15 vezanih doživotnih robija zbog ubistva 17 muškaraca i dečaka u Milvokiju u periodu od 1978. do 1991. godine. Njegova surovost ogleda se u tome što je bludničio nad leševima, čuvao delove tela svojih žrtava, a neke je čak i jeo.

Neverovatna životna priča o Džefriju Dahmeru već je poslužila kao inspiracija za nekoliko ekranizacija, ali nijedna nije doživela uspeh kao ova iza koje stoje Rajan Marfi i Ijan Brenon.

Velikoj popularnosti serije svakako je doprinela i gluma Evana Petersa koji je na autentičan način publici dočarao lik Džefrija Dahmera.

To što je serija koja je rađena po istinitoj priči doživela veliki uspeh nije tako velika vest, pogotovo ukoliko znamo da iza nje stoji Netlix. Nije ni tako teško napraviti dobru i gledljivu krimi seriju kada za osnovu imate priču kakva je ova o Džefriju Dahmeru.

Ali, ono što ovu mini seriju izdvaja od drugih koje dolaze iz krimi miljea jeste to što je zločin samo povod za mnogo širu studiju jednog društva. Dramski momenat u ovoj seriji služi da opiše veliko parče Amerike i problem koji vekovima razara njeno društvo. Zbog toga ona spada u red onih koje se preporučuju drugima.

Nemoguće je ne primetiti kako su se autori serije lukavo poigrali sa očekivanjima gledalaca. Dok vam u prvim epizodama daju upravo ono što želite da vidite, polako vas opijaju pričom o serijskom ubici, taman do momenta kada postanete toliko žedni priče da ništa ne može da vas spreči da je odgledate do kraja. Baš u tom trenutku „Dahmer“ postaje priča i o rasizmu i diskriminaciji homoseksualaca.

Dok gledate seriju, garantujemo vam, u nekoliko navrata nećete uspeti da se odbranite od pitanja – kako do sada nije uhvaćen? Jer, shvatićete da Džefri Dahmer nije prototip serijskog ubice koji pedantno uklanja svoje tragove i koji zahvaljujući svojoj inteligenciji godinama izbegava zakon. Naprotiv. Autori serije potrudili su se da kao razlog dugovečnosti Džefrija Dahmera, nedvosmisleno, okrive belu Ameriku i njen odnos prema rasizmu, sa akcentom na američku policiju.

Gledajući seriju, shvatićete da i nije tako slučajno što su Dahmerove žrtve pretežno Afroamerikanci.

Jedna od zamerki sa kojima se serija suočila bila je i ta što je prevelika pažnja data Glendi Klivlend koja je u seriji predstavljena kao prva komšinica Džefrija Dahmera, iako u stvarnom životu to nije bila. Glenda u seriji u nekoliko navrata pokušava da uveri policiju da se u Dahmerovom stanu nešto dešava i insistira da ga privedu. Ono što su autori serije pokušali jeste da kroz lik Glende Klivlend provuku sve Afroamerikance koji godinama vrište i skreću pažnju na probleme sa kojima se suočavaju, dok bela Amerika neumorno okreće glavu.

Nakon što odgledate seriju zaključićete da američko društvo i danas, baš kao i sedamdesetih godina prošlog veka (ali i decenijama ranije), razara isti problem – rasizam.

Zbog toga, ukoliko seriju "Monster: The Jeffrey Dahmer Story“ umete da odgledate na pravi način, na kraju nećete iz fioke izvući pitanje da li ovakav sadržaj baca senku na žrtve, a veliča ubice. Baš suprotno, ovakav sadržaj potreban je društvu kao što je Amerika, kako upravo to društvo ne bi izrodilo nekog novog Džefrija Dahmera, ali ni policajce koji su laki na obaraču samo kada ispred njih stoji Afroamerikanac

Komentari
Dodaj komentar

Povezane vesti

"Hokus pokus 2“: Gledali smo nastavak kultnog filma
Veštice

Izneverena očekivanja

03.11.2022. 14:35

"Hokus pokus 2“: Gledali smo nastavak kultnog filma

Krajem septembra u bioskope i na "Dizni plus“ platformu stigao je dugoočekivani nastavak kultnog "Dizni“ klasika "Hokus pokus“.
Close
Vremenska prognoza
clear sky
26°C
29.04.2024.
Beograd
Wind
PM2.5
5µg/m3
PM10
6µg/m3
UV
UV indeks
1
AQI indeks
1

Oni su ponos Srbije

Vidi sve

Najnovije

Vidi sve

Iz drugačijeg ugla

Vidi sve