Albahari je prvu knjigu, zbirku priča "Porodično vreme", objavio 1973. godine. Objavio je ukupno 143 knjiga priča i 14 romana, kao i pet knjiga eseja.
Za knjigu priča "Opis smrti" (1982) dobio je "Andrićevu nagradu", a za knjigu priča "Pelerina" (1993) nagrade "Stanislav Vinaver" i "Branko Ćopić".
Njegov roman "Mamac" dobio je Ninovu nagradu za najbolji roman 1996. godine, Nagradu Narodne biblioteke Srbije, te nagrade "Balkanika" i "Most Berlin".
Roman "Pijavice" nagrađen je Nagradom grada Beograda (2006).
Preveo je veliki broj knjiga, priča, pesama i eseja mnogih američkih, britanskih, australijskih i kanadskih pisaca, uključujući Sola Beloua, Vladimira Nabokova, Margaret Etvud, Isaka Baševisa Singera i Tomasa Pinčona.
Preveo je i dramske tekstove Sema Šeparda, Keril Čerčil, Sare Kejn i Džejsona Šermana.
Od 1973. do 1994. godine radio je u redakcijama više časopisa i izdavačkih kuća – Vidici, Кnjiževna reč, Pismo, Кulture Istoka, Politika, Mezuza, edicija Prva knjiga Matice srpske.
Albaharijeve knjige prevedene su na 18 jezika.
Od jeseni 1994. godine živeo je u Kalgariju, u Кanadi, navodi RTS.
