Svet
15.10.2023. 14:10
Đoko Kesić

Oficir SS divizije

Fašizam u Kanadi - ništa novo

1
Izvor: Shutterstock

Svet je zatečen otkrićem da je Jaroslav Hunka ugledni i mnogopoštovani građanin Kanade, koji je pozvan u parlament kao visoki gost svečanosti upriličenoj Volodimiru Zelenskom, u stvari bio oficir 14. SS Vafen divizije, koji se još u Drugom svetskom ratu borio protiv Rusa.

U određenim okolnostima pristojan čovek mora da se zapita - da li mu je potreban ceo životni vek da bi razumeo koliko je ovaj svet bestijalno licemeran i okrutan. Zapravo, ova priča vraća nas staroj latinskoj poslovici: "Senatori su dobri ljudi, ali Senat je opasna zver."

Pre dvadesetak dana, zapravo 22. septembra, svet je bio zatečen otkrićem da je Kanada, uz Argentinu, bila sigurna kuća za preživele nacističke zločince koji su bežali iz Evrope da ih ne stigne zaslužena kazna.

Dakle, 22. septembra u Otavi zasedao je kanadski parlament, u čast visokog gosta, predsednika Ukrajine Volodimira Zelenskog. Tom prilikom u dva navrata frenetično su aplaudirali Jaroslavu Hunki, 98-godišnjem bivšem vojniku 14. Vafen SS divizije, velikom heroju koji se i u Drugom svetskom ratu u Ukrajini borio protiv Rusa!

Sve bi bilo mala zločinačka idila da novinar Lev Golinkin, poreklom ukrajinski Jevrejin, nije obelodanio "slavno" vojevanje Jaroslava Hunke…

Danas je krajnje licemerno tvrditi da svet nije znao za to da se u Kanadu, odmah posle pada Nemačke doselio ozbiljan broj nacista. Jer, samo iz pomenute 14. Vafen SS divizije došlo je više od 2.000 boraca. To nije bio usamljen primer. Uz brojne ukrajinske fašiste u Kanadu 1945. godine svoju zaštitu od zločinačke prošlosti našli su fašisti iz više evropskih zemalja, pa i iz Nezavisne Države Hrvatske. 

Da su to mnogi znali, svedoči i moj razgovor sa jednim našim vojnim obaveštajcem koji je radio u nekoliko naših ambasada na zapadu. On me je molio da sadržaj razgovora ne objavljujem. Pošto je moj sagovornik preminuo pre šest godina njegovo ime, razumljivo, nemam pravo da pominjem, ali razgovor je zanimljiv. Taj razgovor zabeležio sam posle poslednjeg našeg susreta.

"Bezbednosnim strukturama SFRJ bio je poznat podatak da su mnogi nacisti našli skrovito mesto u Kanadi. Nisu se preterano bavili ovim problemom, uprkos proverenim saznanjima da je u Kanadu emigrirao ne mali broj Pavelićevih ustaša. Naša služba je aktivirala interesovanje za Kanadu pošto nas je zanimala emigrantska prošlost gospodina Gojka Šušaka koji je dobar deo života proveo u miljeu ustaške emigracije i kao takav nametnuo se Franji Tuđmanu koji ga je imenovao za ministra u svojoj prvoj vladi. Hrvatska emigrantska zajednica u Kanadi brojna je i imala je ozbiljne aktivnosti."

Priča o fašistima u Kanadi počela je, zapravo, u Nemačkoj, sa braćom Štrase, Otom i Georgom. Oni su bili bliski Hitlerovi saradnici, jedno vreme uređivali su stranačke novina Nemačke nacionalsocijalističke radničke partije. Problem je nastao početkom 30-ih godina prošlog veka kada se na stranačkim izborima birao kandidat za savezne izbore u Nemačkoj.

Oto Štrase kandidovao se kao stranački protivkandidat Adolfu Hitleru… Hitler je, kao što je poznato, pobedio, a nedugo potom Oto Štrase je nastradao pod nerazjašnjenim okolnostima. Njegov brat  Georg, shvativši da je životno ugrožen, pobegao je iz Nemačke i obreo se u Kanadi. Tu je, pun energije i želje za osvetom, osnovao organizaciju "Crni front" koji je prihvatao nacističke disidente i uglednije antihitlerovske face iz Evrope i sveta...

Pokret je veoma brzo dobio ozbiljan broj pristalica i simpatizera, što je zagolicalo američke bezbednosne, vojne i civilne strukture. Prepoznali su da je "Crni front" pun zanimljivih i korisnih podataka, ali i struktura kojom se vešto može manipulisati s obzirom na njihove ambiciozne namere.

Kad je Drugi svetski rat završen "Crni front" sebe je proglasio za međunarodni pokret u borbi protiv komunizma, što svakako nije moglo da se desi bez suptilnog rada službi iz Vašingtona. Svi fašisti koji su se prikrivali odjednom su prepoznali svoju šansu. Oni su se presvukli u borce protiv crvene pošasti.

Gojko Šušak, rođen u Širokom Brijegu. Otac i braća bili su mu u ustašama. Otac i jedan brat su u povlačenju iz Hercegovine maja 1945. godine, posle Zagreba nestali. Gojko, rođen 1945. ostao je u Jugoslaviji. Pokušao je da studira u Rijeci, ali je 1972. godine emigrirao u Kanadu, gde su mu bila dva brata.

"Bavio se raznim poslovima, a jedno vreme držao je piceriju u Otavi. Njegovo ime u fašističkoj emigraciji izbilo je u prvi plan kad je na jednoj novoustaškoj manifestaciji ubijenu svinju pokušao da ubaci u mrtvački sanduk. Na svinji je velikim crvenim slovima napisao Tito. Lokalne vlasti su to sprečile, kažu zbog protesta udruženja za zaštitu životinja", ispričao mi je pomenuti vojni bezbednjak.

Ljiljana Smajlović u kolumni u "Nedeljniku" piše da je za fašiste u Kanadi mogao da sazna bilo ko preko Vikipedije. Pominje i Kristiju Frilend, potpredsednicu kanadske vlade ukrajinskog porekla, ministarku finansija, a pre toga šeficu diplomatije i bivšu novinarku "Fajnenšel tajmsa", koja je bila viđena za prvu sekretarku NATO.

Ona je bila vatreni branilac nacističkog kolaboracioniste koji je tokom nacističke okupacije Ukrajine u Drugom svetskom ratu uređivao vodeći antisemitski hitlerovski list… Niko više ne veruje da za nacističku prošlost Jaroslava Hunke nije znala gospođa Frilend, koja je s najviše oduševljenja aplaudirala počasnom gostu. Ona je verovatno znala i za navodno omiljeni vic oca sadašnjeg premijera Džastina Trudoa, Pjera Trudoa, koji se, kažu, rugao kako kanadsko državljanstvo pedesetih godina nisu dobijali jedino oni koji nisu mogli da pokažu istetovirani kukasti krst.

Kada je kanadski parlament otpočeo furioznu kontrolu političke štete koju je državi i vladajućoj Liberalnoj stranci nanela naci epizoda, gospođa Frilrand se isticala po energičnoj podršci koju je pružila čudovišnoj ideji portparolke vladajuće većine da ceo sramotni događaj sa odavanjem počasti nacisti bude odmah izbrisan iz stenograma, zapisnika i svakog drugog zvaničnog dokumenta.

Nije izbrisano da je Univerzitet u Alberti dodeljivao stipendije od 30.000 dolara sa imenom Jaroslava Hunke, što svakako meri dubinu uticaja fašističke emigracije u Kanadi. Da sve bude jasnije, tvrdi jedan naš istoričar, sasvim je moguće da je Jaroslav Hunka imao dvojni identitet, da se bavio obaveštajnim poslovima, poput Ukrajinca Ivana Nikolajeviča Demjanuka, koji je  bio stražar u nacističkom logoru u kojem je ubijeno 27.900 Jevreja.

Ako bi Kanada želela da istraži svoju nacističku prošlost, saznala bi za mnogo delikatnije primere nego što je slučaj Hunke. Jer, Ukrajinci, ali i Poljaci, imali su dobrovoljačke vojne formacije veličine divizija, poput 13. SS divizije "Handžar" oformljene u Sarajevu 1943. godine, u koju se javilo 19.000 dobrovoljaca, a primljeno ih je 12. 000.
Valja, međutim, reći da se većina Ukrajinaca i Poljaka borila u sastavu Crvene armije protiv fašista…

Premijer Džasin Trudo potom je izjavio da je poziv Hunki da dođe u parlament "duboko sramotan" za Kanadu i da je "izuzetno uznemirujuće što se to dogodilo". Nekoliko dana posle incidenta, predsednik Donjeg doma kanadskog parlamenta Entoni Rota podneo je ostavku posle skandala koji je izazvao, pozivajući na svečanu sednicu vremešnog Ukrajinca za koga se ispostavilo da je bio pripadnik nacističke jedinice tokom Drugog svetskog rata.

Kanadska jevrejska grupa saopštila je da je duboko uznemirena zbog slavljenja veterana nacističke jedinice koji je učestvovao u genocidu nad Jevrejima. Poručili su da tako nešto ne sme da se ponovi.

Dakle, svi koji su hteli da znaju, njih nije iznenadio incident, a verovatno i premijer Trudo, koji je izjavio da je taj događaj "duboko sramotan".

U širem kontekstu poznato je da je fašistički pokret, koji je u Drugom svetskom ratu ujedinio napredno čovečanstvo koje ga je porazilo, poslednjih godina doživljava neku vrstu zaboravljene prošlosti koja sad menja one užasne okvire. Iza svega ostaje stvarnost – "senati" malih zemalja sluganski uvlačili su svoje narode u fašizam, a "senati" velikih zemalja, ucenjujući ove male - vešto su sve to koristili za svoje interese i tako upravljaju svetom.

Setimo se pacovskih kanala, kolaboracije velikih sila sa papom Pijem XII, koji su stvarali svoje moćne mreže. Istorija će jednog dana na "velika zvona" objaviti ulogu Velike Britanije u ovim stravičnim rabotama kao i priču o saradnji sa fašističkim establišmentom u Argentini.

Moguće sasvim slučajno, nekoliko meseci pre slučaja u Otavi, BBC je istraživao simbol "crnog sunca" koji nose neki ukrajinski vojnici, što svakako pripada novim pogledima na fašizam, najveću pošast u istoriji čovečanstva.

Dve fotografije ukrajinskih vojnika postale su viralne na društvenim mrežama zbog simbola na njihovim uniformama koji može da se poveže sa nacizmom. Na prvoj, logo crnog sunca nalazi se na opremi vojnika koji pomaže pri evakuaciji civila blizu Kijeva. Fotografiju je načinila ukrajinska foto-reporterka Anastasija Vlasova, a na Tviteru ju je objavio "Geti imidžiz".

Drugu sliku je 8. marta postavio NATO, a potom obrisao. Na njoj je mogla da se vidi žena sa crnim suncem na uniformi.

"U sklopu kolaža za društvene mreže povodom Međunarodnog dana žena, objavili smo sliku iz arhive jedne međunarodne agencije. Objava je potom uklonjena kad smo shvatili da sadrži simbol koji ne možemo da potvrdimo kao zvanični", rekao je portparol NATO za BBC.

Šta simbolizuje crno sunce? Čine ga dva koncentrična kruga, sa sunčevim zracima okolo. Ovaj simbol u različitim verzijama koriste različite kulture širom sveta, među njima drevne nordijske i keltske zajednice.

"Ne smemo da pretpostavimo da on nužno označava rasizam ili beli suprematizam, kaže "Antidifamacijska liga" (ADL), američka organizacija koja se bori protiv antisemitizma.

Ipak, crno sunce jeste jedan od "nekoliko evropskih simbola koje su preuzeli nacisti u pokušaju da stvore idealizovanu arijevsku rasu", dodaje ova organizacija.

Simbol koji se najčešće povezuje sa nacizmom jeste kukasti krst, koji se ne pojavljuje na slici ukrajinskog vojnika.
Ali prema organizaciji za zaštitu ljudskih prava "Fridom haus", crno sunce često se koristi u Ukrajini kao simbol ekstremne desničarske ideologije. Na primer, ono je sastavni deo vojnih oznaka bataljona "Azov", nacionalističkog bataljona koji se borio protiv proruskih separatističkih grupa na istoku zemlje.

Jedinica je isprva predstavljala dobrovoljačke snage, ali je sada postala sastavni deo ukrajinske vojske, a naređenja prima od komandanata Nacionalne garde, navodi BBC.

Kako stvari stoje, nacizam se u međunarodnom narativu polako pretvara u nešto prihvatljivije, poput manijakalnog tumačenja da je Hitler imao prevashodan cilj da uništi Staljina, da uvede demokratiju u Sovjetski Savez, kako bi i Rusi živeli kao sav normalan svet.

Komentari
Dodaj komentar
Close
Vremenska prognoza
few clouds
23°C
27.04.2024.
Beograd
Wind
PM2.5
5µg/m3
PM10
6µg/m3
UV
UV indeks
1
AQI indeks
1

Oni su ponos Srbije

Vidi sve

Najnovije

Vidi sve

Iz drugačijeg ugla

Vidi sve