Svet
28.10.2022. 14:57
Rade Jerinić

Kolos koji jaše tigra

Kako je Siju uspelo ono što nije nikome posle Mao Cedunga

Si Đinping 28.10.2022.
Izvor: EPA / WU HAO

Ovih je dana najveća afera u holandskim medijima otkriće da u dva tamošnja najveća grada i ekonomska centra, Amsterdamu i Roterdamu, postoje policijske stanice kineske policije koje tamo opslužuju kineske državljane koji borave u Holandiji.

Tviter je eksplodirao i ljudi su slali slike sličnih ustanova u svojim zemljama od Dablina u Irskoj, preko Budimpešte do Buenos Ajresa. Gotovo u svakom glavnom gradu bilo koje zemlje na svetu postoji po jedna kineska policijska stanica.

Niko tačno ne zna čime se ta ispostava bavi niti ko u noj radi, pretpostavlja se da se radi o prostim administrativnim poslovima u vezi sa građanstvom, ali to su samo pretpostavke... i to poprilično naivne i benevolentne. Da ne bude zabune, ne radi se tu o nekakvim kancelarijama policijskih oficira za vezu za koje zemlje domaćini znaju. Ne radi se o, ako ćemo tako, potpunom ignorisanju suvereniteta zemalja domaćina i bar pride još tuceta međunarodnih konvencija.

Zapadu je izgleda dojadilo vreme kada su na ovakve stvari pre recimo tri decenije, zatvarali oči vodeći se motom bolje da o njihovim problemima računa vode oni sami, nego da se mi mešamo. Nije to više vreme od pre tri decenije, a ni Kina nije ono što je bila pre tri decenije.

Možda najbolji dokaz za to je upravo završeni, 20. Kongres Komunističke partije Kine. Najbitniji politički događaj u najmnogoljudnijoj zemlji na svetu završio se potpunim trijumfom predsednika partije i vođe Kine, Si Đinpinga.

Si je uspeo ono što nikome nije uspelo posle Mao Cedunga – postao je najmoćnija politička figura u zemlji osiguravši sebi, čini se, doživotnu dominaciju.

Time je, da se ne lažemo, Si postao i najmoćniji čovek na planeti, što svakako zaslužuje da se ozbiljnije pozabavimo time ko je on zaista, njegovim bekgraundom i njegovim ciljevima. Od svega toga, verovali ili ne, u ovom trenutku zavisi sudbina čovečanstva gotovo podjednako, ako ne i više, negoli od sukoba u Ukrajini. Koliko smo na dobrom putu najbolje svedoči i jedan od zaključaka 20. Kongresa koji kaže da se u slučaju Tajvana Kina neće odreći prava na upotrebu sile. Dakle, ko je Si Đinping?

Si je u ovom trenutku sve ono što Kina jeste danas. On je u političkom smislu krajnji produkt evolutivnog procesa koji je započeo svojevremeno Deng Sjaoping. Naime, jedan od zaključaka 20. Kongresa Komunističke partije Kine jeste i da je postignuta potpuna "unifikacija vizije budućeg razvoja i modernizacije Kine“.

Time je napravljen okvir za tzv. "modernizaciju u kineskom stilu“, proces koji traje već gotovo dva veka. Kinu ovu reč "modernizacija“ muči još od Opijumskih ratova, ali je značenje udahnuto tek nakon perioda kada je na vlasti bio pomenuti Deng Sjaoping. Njegov cilj bio je da Kina uhvati korak sa četvrtom industrijskom revolucijom, koja je bila na pragu, a naročito u oblastima industrije, poljoprivrede, nacionalne odbrane i nauke i tehnologije.

Ipak, kao pragmatist Deng je jako dobro znao da ove ciljeve nije moguće postići služeći se metodama planske ekonomije. Potrebna mu je bila kamuflaža, vešta obmana kojom bi zamaskirao u ideološkom smislu upotrebu elemenata kapitalističkog sistema u procesu modernizacije komunističke Kine. Tako je i razvijena teorija u tzv. primarnom stadijumu socijalizma u kome je bilo moguće koristiti preostale elemente kapitalističkog sistema.

Detaljan plan objavljen je na 13. zasedanju Kongresa Komunističke partije Kine 1987. godine. Ovaj plan predviđao je modernizaciju u tri koraka i definisao strateške ciljeve Narodne Republike Kine na kraju 20. i za čitav 21. vek. Prvi korak bio je da se udvostruči bruto društveni proizvod iz 1980. u narednih pet godina. Drugi korak je da se opet dostignuti nivo BDP-a udvostruči do kraja 2000. godine. Tako bi Kina postala umereno uspešna zemlja i treći cilj je da se dostigne nivo BDP-a percapita do sredine 21. veka. Time bi Kina postala svakako najdominantnija zemlja na svetu s obzirom na ekonomsku moć i demografsku eksploziju.

Na 19. Kongresu ostvarenje trećeg cilja pomereno je 15 godina unapred, na 2035. Znači za samo 12 godina, prema kineskim planovima, oni će postati zapravo jedina supersila na svetu. Pitanje je šta će se desiti kada dođemo do te tačke. Ovo pitanje pre svega je ideološko. Odnosno, sa dostizanjem cilja modernizacije prestaće i potreba za ideološkim kamufliranjem postojećeg u suštini kapitalističkog ekonomskog sistema. Ako pažljivo čitamo ono o čemu govore Si Đinping i vodeći kineski partijski ideolozi, nastaće pretpostavke za punu implementaciju socijalističkog životnog modela.

Analogno transformacijama iz ’50-ih godina prošlog veka, sigurno će se na udaru naći privatna svojina i sa njom povezane "kapitalističke“ tekovine. Dakle, Si Đinping će upravljati Kinom koja će biti toliko ekonomski moćna da će biti u stanju da u potpunosti primeni socijalističku ideologiju, ali da li će se on odreći ekonomske moći zasnovane na kapitalizmu pokazaće vreme.

Druga stvar na kojoj je insistirano na ovom Kongresu jeste koncept "jednog lidera“. Ovaj koncept je već najavljen u propagandnim sloganima iz 2016. i 2018. godine u kojima Si prvo na mala vrata, a zatim i otvoreno proklamovan kao neupitni lider. Takođe, Si je uspeo i da progura izmene Statuta Komunističke partije Kine koje pretvaraju ovu organizaciju od političke partije u partiju jednog lidera.

Si Đinping će biti prvi kineski lider nakon Mao Cedunga koji ima svoju ideologiju, a ne sledi ideologije svojih prethodnika. Vrlo brzo će se elementi ove ideologije implementirati u sve društvene aspekte. Od učionica do aplikacija za mobilne telefone. Kao društvo koje drži do rituala, čitava ova transformacija partije završena je jednim ritualnim činom. Svi mediji preneli su na koji način je bivši predsednik stranke Hu Đintao udaljen iz kongresne sale. Sve je podsećalo na staljinističku čistku, ali zapravo ovim činom Si je pokazao da je od tog momenta Komunistička partija Kine jednako on.

U prethodnih deset godina partijski redovi su u velikoj meri pročišćeni i zamenjeni ljudima koji su već sarađivali sa njim dok je bio na nižim partijskim funkcijama. Kao što je slučaj npr. i sa novoizabranim članovima Stalnog komiteta Komunističke partije Kine Li Čijangom, Caj Čijem i Dingom Sajisijangom. Si se, naravno, nije zadržao na stalnom komitetu, nego je zamenio i većinu članova Centralnog komiteta. Tom prilikom naglasio je da izborni proces ubuduće neće slediti nijednu ranije utemeljenu partijsku konvenciju po ovom pitanju. Umesto dosadašnjeg načina izbora, glavni kriterijumi bili su potpuno subjektivni, zasnovani na utiscima da li su kandidati dosledno sprovodili i razumeli Sijevu viziju razvoja Komunističke partije i Kine.

Zapadni analitičari kažu da je na ovaj način uspostavljen standard potpune lojalnosti generalnom sekretaru. Kao rezultat sastav Centralnog komiteta je popunjen njemu lojalnim ljudima, a neki visoki zvaničnici poput bivšeg premijera Li Kečijanga i Vang Janga izbačeni su iz Centralnog komiteta iako su još jako daleko od godina kada treba da idu u penziju. Takođe, i nekada moćna Omladinska organizacija Komunističke partije je u potpunosti izgubila značaj i uticaj.

Veliki kineski vođa Mao Cedung je svojevremeno izjavio da je prvi zadatak svakog revolucionara da u pokretu odvoji prijatelja od neprijatelja. Si je ovaj zadatak obavio. Dvadeseti Kongres pokazao je da je partija postala oruđe ideologije jednog čoveka. Drugi zadatak sa kojim će se suočiti kineski lider jeste pitanje kako se obračunati sa novonastalom ekonomskom elitom i kako je staviti pod kontrolu. Ekonomski sistem čije je temelje ’80-ih godina postavio Deng Sjaoping podrazumevao je postojanje izvesne mere korupcije u samom sistemu. Čak je taj nivo korupcije bio neka vrsta lubrikanta čitavog sistema, ali kao svoju nuspojavu koncentrisao je ogromnu ekonomsku moć u ruke jednog manjeg sloja stanovništva. Taj sloj u ovom trenutku traži izlaz sa sebe i svoj kapital van granica Kine i ovaj politički establišment već gleda kao svog protivnika.

S druge strane, prethodne godine koje je obeležio kovid nanele su veliku štetu kineskoj ekonomiji. Svetska banka je nedavno prognozirala da će rast kineske privrede u 2022. godine biti 2,8 odsto. Prvi put će stopa rasta Kine biti na drugom mestu u regionu Azije. Ovo se nije desilo od 1990. godine. Koliko je situacija ozbiljna govori i činjenica da je zvanični Peking prognozirao rast na nivou od 5,5 odsto za 2022. godinu. U ovom trenutku Zapad čeka da li će Si zatvoriti vrata daljoj liberalizaciji kineskog tržišta. Što će ako se donese svakako biti odluka zasnovana na ideološkim, a ne ekonomskim razlozima. Zapad veruje da će nakon toga biti jasno u kom pravcu će se kineski brod okrenuti. Da li će nastaviti putem koegzistencije komunističkog političkog sistema i tržišne ekonomije ili će se Si vratiti izvornim revolucionarnim vrednostima komunizma.

Posebnu zabrinutost izaziva i pitanje Tajvana jer je sada jasno da će Kina u slučaju da proceni da postoji potreba bez razmišljanja posegnuti za vojnim rešenjem. Takođe, ono što je Zapad posebno zabrinulo jeste stav Đinpinga da treba redefinisati šta je to što podrazumeva nacionalnu bezbednost Kine. Prema njemu, pored uobičajenih aršina u ovaj paket treba dodati i tehnologiju, ekonomiju, hranu, energiju, sirovine i lance snabdevanja. Ovim je Kina otvorila vrata nekoj vrsti globalne ekspanzije, odnosno ne može se isključiti da će u nekom trenutku pod plaštom zaštite nacionalnih interesa dati sebi za pravo da interveniše u bilo kom kutku planete.

Dakle, da zaključimo. Svet je nakon sedamdesetak godina i Mao Cedunga dobio novog pravog lidera Kine. Ali za razliku od svog prethodnika, Si nema pred sobom skoro pa feudalnu Kinu koja za svetom kasni gotovo dva veka. Njegova zemlja je danas jedna od najvećih svetskih sila u svakom pogledu, a naročito ekonomskom. On je sam pokazao da zna kako doći do moći i održati je, što s pravom brine mnoge na zapadnoj hemisferi.

Komentari
Dodaj komentar

Povezane vesti

Srbija i Kina: Partnerstvo pre prijateljstva
Kina i Srbija

Odnos dve države

06.09.2022. 15:05

Srbija i Kina: Partnerstvo pre prijateljstva

Postoji li u politici prijateljstvo? Ili još bolje, može li se u vreme velikih geopolitičkih promena na odnose država gledati tako romantično? Svetom vlada pravilo surovog interesa, a igricu će preći onaj ko bude imao najmanje neprijatelja.
Close
Vremenska prognoza
scattered clouds
16°C
22.05.2024.
Beograd
Wind
PM2.5
5µg/m3
PM10
6µg/m3
UV
UV indeks
1
AQI indeks
1

Oni su ponos Srbije

Vidi sve

Najnovije

Vidi sve

Iz drugačijeg ugla

Vidi sve