Svet
01.07.2023. 13:30
Boško Vukčević

Putin i Vagner

Pobuna u Rusiji: (Ne)ozbiljno drmanje trona?

Vladimir Putin 30.6.2023
Izvor: SPUTNIK POOL / GAVRIIL GRIGOROV/SPUTNIK/KREMLIN

Pobuna jedinice "Vagner“, sa njenim komandantom Jevgenijem Prigožinom na čelu, koja je započela u petak 23. juna u večernjim satima i nastavila se tokom subote 24. juna kada je i okončana, otkrila je svu slabost i ranjivost ruskog sistema odbrane.

Za kratko vreme jedinice "Vagnera“ su zauzele štab Južnog vojnog okruga u Rostovu na Donu, a sam Prigožin je pobunu obrazložio tvrdnjom da je ruska vojska navodno izvršila raketne i bombaške napade na pozadinske kampove "Vagnera“. Prigožinovu izjavu su demantovali rusko Ministarstvo odbrane i FSB.

Ono što je mnogo značajnije jeste to da je ova pobuna ili pokušaj puča pokazala da čvrsta ruka, kojom navodno predsednik Rusije Vladimir Putin upravlja zemljom, i nije baš toliko čvrsta, već da on više, poput nekog šahovskog velemajstora, kontroliše razne centre moći, stalno ih, po sistemu zavadi pa vladaj, držeći u strahu jedne od drugih.

Vest da je Jevgenij Prigožin, sa gotovo 50.000 do zuba naoružanih plaćenika, krenuo na Moskvu možda je mnoge iznenadila. Međutim, dobre poznavaoce prilika u Rusiji ova demonstracija sile jednog "kabadahije“, koga je Putin bukvalno stvorio i za kog se verovalo da mu je jedan od najbližih saradnika, a u stvari je bio sredstvo ili figura na šahovskoj tabli kojom je plašio određene centre moći, nije ostavila bez teksta. Čak je i sam Putin navodno imao informaciju čak 48 sati pre izbijanja pobune da do tako nečeg može da dođe.

Tokom akcije "Vagnera“ Putin se obratio naciji. Tom prilikom je rekao da će ruski narod i ruska državnost biti zaštićeni od bilo kakvih pretnji uključujući i unutrašnju izdaju.

"A ono sa čime se suočavamo je upravo izdaja. Prekomerne ambicije i interesi doveli su do izdaje zemlje, njenog naroda i stvari za koje su se borili i ginuli vojnici i komandanti ’Vagnerove grupe’ rame uz rame sa ostalim našim jedinicama. Ti heroji koji su osvojili Soledar i Bahmut, gradove i sela donbaske oblasti, borili su se i dali svoje živote za jedinstvo ruskog sveta. Njihovo ime i slavu izdali su oni koji pokušavaju da organizuju pobunu gurajući zemlju ka anarhiji i bratoubistvu“, rekao je Putin.

Sukob centara moći

Kako prenosi britanski BBC, na kraju je "Vagnerova“ pobuna trajala manje od 24 časa. Ali je toksični koktel zavisti, rivaliteta i ambicije koji ga je pokrenuo nastajao mesecima, ako ne i godinama.

Prema pisanju britanskog javnog servisa, glavni likovi u ovoj drami su, osim Jevgenija Prigožina, i šefovi ogromne ruske vojske – ministar odbrane Sergej Šojgu i načelnik Generalštaba Valerij Gerasimov.

Prigožin – bivši kriminalac koji je osamdesetih bio povezan sa organizovanim kriminalom, zbog čega je u zatvoru proveo devet godina – kreacija je Kremlja koja duguje svoje ogromno bogatstvo predsedniku Vladimiru Putinu.

Otkako je osnovao plaćeničku grupu "Vagner“ 2014. godine, postao je ključno oruđe Putinove želje da ponovo uspostavi ruski uticaj širom planete.

Iz senke, njegove snage – sastavljene od okorelih bivših pripadnika ruskih specijalnih snaga – pružile su podršku Putinovom savezniku Bašaru al Asadu u Siriji i pomogle da se zaustavi i zameni francuski uticaj u Maliju.

Sve do prošle godine Prigožin je uporno negirao sve brojnije dokaze da kontroliše ovu grupu, podnoseći tužbe britanskim sudovima protiv novinara "Belingketa“ Eliota Higinsa koji ga je optužio da vodi privatnu vojsku.

Sama priroda lakog poricanja povezanosti sa operacijama njegove grupe učinila ga je popularnim kod Putina i omogućila mu da izgradi vlastitu bazu moći, koja je poslednjih godinu dana mogla da se meri sa moći vojne i bezbednosne elite koja vlada Rusijom.

On je čovek kog prati nasilje, korupcija i ambicije – a njegov uspon je karakterističan za savremenu državu koju je gradio predsednik Vladimir Putin u poslednje 24 godine, prenosi BBC.

Ali, uprkos njegovoj sve većoj moći, ostao je autsajder u Putinovom užem krugu saradnika, ne prezajući od toga da kritikuje zvaničnike u Moskvi koje doživljava kao korumpirane i lenje.

Posebnu mržnju gajio je godinama prema glavnokomandujućem vojske Valeriju Gerasimovu i ministru odbrane Sergeju Šojguu.

Od početka rata u Ukrajini redovno ih je optuživao da "neprestano pokušavaju da preotmu zasluge za pobede ’Vagnera’“ u gradovima kao što je Soledar, gde je stradalo na hiljade pripadnika paravojne formacije, ili Bahmuta čije zauzimanje je odnelo još nekoliko hiljada života pripadnika ove jedinice.

Procureli dokumenti sugerišu da rusko Ministarstvo odbrane nije znalo kako da izađe na kraj sa porukama koje je on slao i sa njegovom sve većom popularnošću.

S druge strane, sam Putin, očigledno, nije imao ništa protiv da se ovo rivalstvo i Prigožinovi medijski istupi nastave.

Prema pisanju BBC-ja, Putin je svesno dozvoljavao sučeljenim centrima moći da se bore među sobom za prevlast, verujući da će to sprečiti jednu frakciju da stekne dovoljno važnosti da ga direktno ugrozi.

Danijel Tristman, profesor političkih nauka sa Kalifornijskog univerziteta u Los Anđelesu, napisao je da sistem koji je stvorio Putin sadrži "potezne žice“ za sprečavanje državnog udara, istakavši da zvaničnici "sa naoružanim ljudima na raspolaganju ne poseduju dovoljno međusobnog poverenja da bi organizovali zaveru“.

"U tom režimu, Šojgua pod kontrolom drži ’Vagner’, dok se plaćenici i dalje plaše vojske. Na vrhu te piramide sedi Putin, šahovski majstor koji pomera figure na tabli i održava ravnotežu u sistemu“, istakao je Tristman.

Jedan poziv menja sve

Prigožin je akciju prekinuo na nagovor i sugerisanje beloruskog predsednika Aleksandra Lukašenka sa kojim je bio na vezi u subotu. On je Prigožinu obećao da će ga sa pobunjenicima primiti u Belorusiju. S druge strane, iz Kremlja je obećano da će pustiti Prigožina da ode u Belorusiju i da će krivični postupak protiv njega biti obustavljen.

Već u utorak 27. juna je Lukašenko potvrdio da je, prema sporazumu koji je okončao njegovu pobunu, Jevgenij Prigožin stigao u Belorusiju. Portparol Kremlja Dmitrij Peskov nije mogao da potvrdi ovu informaciju i samo je kratko rekao da Kremlj ne zna gde se Prigožin trenutno nalazi.

Lukašenko je potvrdio da je tokom pobune bio u kontaktu i sa Prigožinom i sa Putinom, kao i da je svom savezniku, predsedniku Rusije, savetovao da ne ubije šefa plaćeničke grupe "Vagner“.

"Rekao sam Putinu: mogli bismo da potrošimo (Prigožina), nema problema. Ako ne u prvom pokušaju, onda u drugom. Rekao sam mu: nemoj to da radiš“, rekao je Lukašenko tokom sastanka sa bezbednosnim zvaničnicima Belorusije, preneli su državni mediji ove zemlje.

Prigožin je, posle odluke da prekine akciju, rekao da su njegove trupe zaustavile kretanje ka Moskvi "kako ne bi došlo do prolivanja ruske krvi“.

"Hteli su da rasformiraju vojnu kompaniju ’Vagner’. Mi smo krenuli u marš pravde 23. juna. Za 24 sata stigli smo na 200 kilometara od Moskve. Za to vreme nismo prolili nijednu kap krvi naših boraca. Sada je došao trenutak kada bi moglo doći do toga da se prolije krv. Prihvatam odgovornost za to što će se ruska krv proliti na jednoj od strana, zato okrećemo naše trupe i vraćamo se u suprotnom smeru, u terenske logore, prema planu“, rekao je Prigožin u audio-poruci na aplikaciji Telegram.

Rusija finansirala "Vagner“

Predsednik Rusije Vladimir Putin u utorak 27. juna je održao sastanak sa vojnim vrhom na kome je rekao da je Rusija u potpunosti finansirala grupu "Vagner“.

"Želim da istaknem i želim da svi znaju to: celu ’Vagnerovu’ grupu je u potpunosti finansirala država. Iz Ministarstva odbrane, iz državnog budžeta, mi smo u potpunosti finansirali ovu grupu“, rekao je Putin.

Precizirao je da su ruske vlasti od maja prošle do maja ove godine "Vagneru“ platile više od 86 milijardi rubalja, što je oko milijardu evra.

"Nadam se da niko ništa nije ukrao, ili da nije mnogo, razjasnićemo to“, poručio je Putin.

Komentarišući akciju "Vagnera“, Darko Obradović iz Centra za strateške analize za "Ekspres“ kaže da je Rusiju zahvatio dugo najavljivani unutrašnji obračun.

"Ovde se definitivno radilo o oružanom, zakulisnom i kontrolisanom obračunu unutar vladajućih krugova. Potvrdu ove teze možemo pronaći u nekoliko indikatora. Ukoliko je to tako, onda se celokupna situacija može opisati kao pokušaj puča s ciljem preraspodele težišta moći“, smatra Obradović.

Dodaje da sve ukazuje na činjenicu da je postojao širi konsenzus po pitanju neposlušnosti "Vagnera“.

"To uviđamo u samoinicijativnom napuštanju borbenih položaja i odsustvu kontrole. U zoni odgovornosti bilo koje vojske, ’Vagner’ ili bilo ko drugi ne može se ponašati izvan hijerarhije, jedinstvene komande, kontrole i operativne uloge. To što je ’Vagner’ privatna kompanija ne znači da je rat privatan. A mi smo upravo to videli“, naglašava Obradović.

On podvlači da takozvane zaštitne ili pomoćne trupe hapse i pucaju na sve one koji se samoinicijativno udaljavaju iz zone ratišta.

"Međutim, ono što važi za druge nije važilo za ’Vagner’ koji se zaputio na Rostov. Namere i kretanje za Rostov ne mogu biti tajne akcije sa učešćem pedesetak hiljada naoružanih ljudi i vojne tehnike. Ovo je prvi indikator da im je neko to dozvolio. Drugi indikator je preuzimanje komande Južne vojne oblasti, odnosno glavnog centra za vođenje operacija u Ukrajini. Neko je opet dozvolio da bez ispaljenog metka naoružana i vrlo kontroverzna lica zauzmu strateški važan objekat i sa njim povezane linije snabdevanja“, objašnjava Obradović dodajući da ovaj drugi indikator govori da je "Vagner“ bio eksponent unutrašnjih borbi.

"Uporedo sa kolonom naoružanih privatnika sigurno se odvijala i tajna zakulisna borba čiji je javni deo bio Prigožin. Obično kada je reč o pobuni ili prevratu zavereničko jezgro teži demonstraciji sile i stvaranju nereda. ’Vagner’ je demonstrirao tu silu i ponizio državu“, ističe Obradović.

On pojašnjava da treći indikator pokazuje da je sve bilo vrlo kontrolisano što je karakteristika za puč, a ne pobunu.

"Pučeve uvek izvodi malo, dobro organizovano jezgro koje u manjoj ili većoj meri ima poluge sistema. Upravo zato izostalo je podsticanje masovnog nezadovoljstva širih narodnih masa“, kaže Obradović. On dodaje da se na osnovu svih dostupnih podataka može zaključiti da je oružana pobuna bila teritorijalno ograničena demonstracija sile koja je srušila percepciju Putinove moći, a država je kapitulirala.

"Verujem da je u tim trenucima paranoja dostigla svoju maksimalnu kulminaciju. Niko nas ne može uveriti da ’Vagner’ nije mogao biti eliminisan silom. Gađana su skladišta sa naftom koja su trajno uništena, raskopani su putevi, ’Vagner’ je oborio šest helikoptera i jedan transportni avion. Prevedeno na teren finansija, ta šteta iznosi minimum 100 miliona dolara i 15 ljudskih života. Da je stvar bila ozbiljna i izvan kontrole pokazuje i promptno otvaranje slučaja protiv Prigožina i sam govor Putina kojim je poručeno da će glavom platiti svi koji su umešani“, kaže Obradović. On zaključuje da spoljnopolitičke implikacije nestabilnosti u Rusiji pažljivo prate i ruski prijatelji i neprijatelji.

"Trajno je narušen ugled Rusije kao stabilne države, a njene međunarodne bezbednosne garancije su dovedene u pitanje“, zaključuje Obradović.

Bivši ministar odbrane Dragan Šutanovac ocenjuje da je nervoza nastala oko 10. juna kada je Ministarstvo odbrane reklo da svi "vagnerovci“ treba da potpišu ugovor sa vojskom Rusije i postanu deo oružanih snaga Ruske Federacije.

"Prigožinu to nikako nije odgovaralo. Kod nas se na primer ne citira Prigožin kada priča o tome kako je došlo do rata u Ukrajini. On kaže da ruska manjina u jugoistočnom delu Ukrajine nije bombardovana, već da je do rata došlo jer je to bio interes pojedinih tajkuna kako bi zaradili ogroman novac. On je govorio i o žrtvama, o hiljadama nastradalih i ranjenih koji su izbačeni iz stroja što je sve jako demorališuće uticalo na rusku vojsku. Zato i ne čudi što su ’vagnerovce’ u Rostovu dočekali s cvećem, bukvalno kao oslobodioce, jer je izgleda ljudima u Rusiji dosta rata i sukoba i da žele da se to što pre završi, pa su njega videli kao čoveka koji može da donese mir. Mislim da on nije taj čovek, već da on pravi probleme gde god se pojavi“, kaže Šutanovac.

Ko je Jevgenij Prigožin

Jevgenij Prigožin rođen je u Sankt Peterburgu 1961. godine. Prema pisanju BBC-ja, prvi put je osuđen sa 18 godina na uslovnu kaznu zatvora zbog krađe. Samo dve godine kasnije osuđen je na 13 godina zatvora zbog oružane pljačke i drugih zločina. Nakon odležanih devet godina iz zatvora izlazi 1990. godine i otvara lanac štandova za prodaju hot-dogova. Ubrzo otvara i ekskluzivni restoran u koji je svraćao i tadašnji zamenik gradonačelnika Sankt Peterburga Vladimir Putin. Kao vlasnik ketering službe i restorana, snabdevao je hranom najvažnije skupove u Kremlju. Čuvena je fotografija na kojoj se vidi kako Putina služi hranom, nakon čega je dobio nadimak Putinov kuvar. Prigožin 2014. osniva vojnu kompaniju "Vagner“ koja je bila angažovana na više ratišta, uključujući Siriju, Libiju, Mali, Mozambik, Centralnoafričku Republiku, a od februara prošle godine i Ukrajinu.

Komentari
Dodaj komentar

Povezane vesti

Osnivač Vagnera objavio poruku: "Nismo hteli da menjamo rusku vlast"
1

Jevgenij Prigožin

26.06.2023. 18:35

Osnivač Vagnera objavio poruku: "Nismo hteli da menjamo rusku vlast"

Osnivač ruske plaćeničke formacije Vagner Jevgenij Prigožin oglasio se prvom porukom na internetu otkako je prihvatio da zaustavi marš svojih najamnika na Moskvu.
Close
Vremenska prognoza
few clouds
24°C
11.05.2024.
Beograd
Wind
PM2.5
5µg/m3
PM10
6µg/m3
UV
UV indeks
1
AQI indeks
1

Oni su ponos Srbije

Vidi sve

Najnovije

Vidi sve

Iz drugačijeg ugla

Vidi sve