Svet
25.04.2023. 19:13
Đoko Kesić

Ogroman posao

Šta sve čeka Jakova Milatovića kao predsednika Crne Gore

Jakov MIlatovic
Izvor: EPA / Boris Pejovic

Posle pijane slavljeničke noći gde je s razlogom proslavljen istorijski odlazak Mila Đukanovića, Crna Gora se već sutradan suočila s realnošću. Po jednim mišljenjima sročenim u slogan „sve je lako kada njega nema“, ali i sa onom drugom opasnošću – kako počistiti sopstveno dvorište od diktatorskih zaostavština i kako izbeći srpsko-milogorske podele na kojima je počivala više od 30 godina?

U tim pričama nije nebitna činjenica da je Jakov Milatović bio odličan đak, od osnovne škole do Oksforda. On je u neku ruku engleski pitomac, sa stažom u uglednim bankarskim i drugim ustanovama. Jedan politički analitičar (tu branšu ne cenim baš) kaže da je "novi predsednik Crne Gore projektovan jer niko ne izraste u politici ni iz čega i preko noći". Nebitno!

Jer, sve male zemlje i narodi su zamorčad velikih sila, žive pod dnevnim tutorstvom njihovih ambasada i NVO. Tu svakako spada i Crna Gora, kako reče jedan tamošnji političar za "Ekspres", "toliko smo pred njima servilni da je i njima neprijatno"... Uostalom, te ambasade indirektno su omogućile da se oformi Ustavni sud Crne Gore pa su se državne institucije oslobodile Milovih bukagija.

Da li će se u ovoj praksi razlikovati Jakov Milatović. Neće, ali on je, s obe strane, od Londona do Podgorice, imao priliku da vidi – gde su granice. Ali, šta njega sve čeka?

Istoričar Predrag Marković uvek se poigra svojom visprenom logikom pa podseća da je Spajićev i Milatovićev pokret „Evropa sad“ kopija one slovenačke od pre tridesetak godina, sročene u raspadu SFRJ „Evropa zdaj“. Ova njegova opaska bila mu je zgodan predložak za pitanje – ima li u Crnoj Gori dovoljno stručnih ljudi za izazove koji je čekaju? Prvenstveno za demontažu Đukanovićeve kriminalne hobotnice.

Marković, pričajući o udaljavanju dva bratska naroda po Đukanovićevom diktatu, podseća da su neformalni tokovi novca i vlasti po svoj prilici zadržali kontinuitet. U srpskoj javnosti mnogo prašine se dizalo oko revizije istorije, jezika, napada na SPC i egzistenciju Srba u Crnoj Gori... Sve je to nanelo neku štetu, ali ne veliku... Osim propalih intelektualaca, niko nema interes da neguje kvazijezik i istorijsku svest zasnovanu na mržnji prema Srbima. Ali, postoji gore i trajnije nasleđe Đukanovićevog režima. Pipci kriminalne hobotnice dosegli su duboko u Srbiju. Sumnjiv novac, delom i iz Crne Gore, nagrdio je Zlatibor, Vračar i Novi Sad. Nije uteha da se to desilo i Budvi.

Marković se pita – da li mala grupa vrlo obrazovanih i pametnih ljudi može da preobrazi čitavo društvo? U Italiji su poštene sudije i nepotkupljivi policajci pokušali da preobrate stvarnost juga. Nisu uspeli... Crnogorci su glasanjem pokazali želju da promene obrasce u svojoj istoriji i mentalitetu. Izabrali su ljude koji idejama i životom simbolizuju moguću budućnost jedne prosvećene i zakonite zemlje...

Jakov MIlatovic
Izvor: EPA / Boris Pejovic

Imaju li pobednici, odnosno štab novog predsednika Crne Gore, odgovor na ovo pitanje. Neki odgovor imaju sigurno, pravi – malo verovatno. Za ovo pitanje, kao i ona druga – podele na Srbe i Crnogorce, dovođenje u red ekonomije, što podrazumeva istiskivanje novca iz sive zone, enormne korupcije i kriminala u privredi u kojoj su se rodile generacije, Crnoj Gori je potrebno jedinstvo. U tom jedinstvu ne sme biti izuzetaka, razlika između „naših i Milovih kriminalaca“. A tek u hapšenju glavnih barjaktara i serdara ovih rabota u bivšem režimu...

Ta kriminalna hobotnica ozbiljan je deo međunarodne kriminalne organizacije, koja neće nestati Dritanovim hapšenjem nekih sporednih igrača i velike prašine oko toga!

Zbog toga je Crnoj Gori, kao nikad ranije, potrebno apsolutno političko jedinstvo vlasti, da bi pobednici na predsedničkim izborima, u pomenutom, za početak imali bar pristojne rezultate, koji bi zadovoljili gladna usta građana Crne Gore za pravom i pravdom. Treba im državnički krčag koji ne pušta vodu, odnosno vladajući aparat u kojem će biti svi zadovoljni, od poniženih i obespravljenih Srba, do Crnogoraca kojima to nije zanimanje i ostrašćenost i uticajnih nacionalnih manjina.

Toga danas u Crnoj Gori nema. Zapravo ona podseća na Augijeve štale, koje treba očistiti. O tome svedoči činjenica – bezbednosne službe procenjuju da nije bezbedno da se Milatovićeva inauguracija 21. maja održi na Cetinju pa predlažu da se svečani ceremonijal održi u zgradi Skupštine Crne Gore. Uvek duhoviti Milan Knežević iz Demokratskog fronta primećuje da bi to mogli organizovati u Bahmutu: „Ja bih zamolio Putina, a Milatović Zelenskog, da za jedan dan sklope primirje i da se svečanost održi na liniji fronta u Ukrajini“.

Priča o podeljenoj i nepomirljivoj Crnoj Gori, sa kojom će se suočiti Milatovićeva vlast, ne počiva samo u činjenici koju su definisali poslednji predsednički izbori, da je politički poluživ Milo Đukanović osvojio 40 odsto glasova, da je DPS na poslednjim parlamentarnim izborima bio najmoćnija politička stranka po broju osvojenih mandata. Problem je mnogo složeniji.

U Crnoj Gori ne postoji nacionalno dominantna nacija. Tu nacionalnu dominaciju dele Srbi i Crnogorci, procentualno negde oko 35 odsto, što je nedovoljno za njenu političku stabilnost. Da jedna strana doseže populacionu dominaciju blizu 50 procenata, u tom slučaju bi se oko te grupacije definisao dominantni stranački i državni interes i politička kultura uopšte.

Sve novonastale države u regionu zakonima su dozvolile dvojno državljanstvo, što podrazumeva da građani koji to poseduju imaju pravo glasa u obe države. Milo Đukanović te glasove nije mogao da kontroliše pa ih je zabranio. Novi predsednik Crne Gore Jakov Milatović najavio je da će Crna Gora izmeniti ovaj zakon i da će uvesti dvojno državljanstvo. 

U tom kontekstu, mnogo šta će odrediti popis stanovništva u Crnoj Gori.

Predsednički izbori u Crnoj Gori, kao i sve ono što se događalo sa srpskom nacionalnom manjinom, u Srbiji se pomno pratilo. Većina u Srbiji je strepela hoće li pasti Milo Đukanović pa se silno radovala pobedi udružene koalicije okupljene oko Milatovića. Zbog svega pomenutog, zbog tridesetogodišnjeg ugnjetavanja Srba, u Srbiji su mnogo očekivali od Đukanovićevog pada.

Tako je pesnik Matija Bećković, posle Đukanovićevog avgustovskog poraza 2020. godine na parlamentarnim izborima, izjavio kako od novih vlasti u Podgorici očekuje povlačenje priznanja Kosova:

"Ako je priznanje povukla Obala Slonovače, mogla bi i Crna Gora na nju da se ugleda." To se nije dogodilo, a čini se da neće ni posle ovih predsedničkih izbora, što je potvrdio i Jakov Milatović.

Uz ovu izjavu novoizabranog predsednika "drugog oka u glavi“, njegov nedavni intervjui izazvali su u Srbiji nemalo razočaranje. Najpre, očekivalo se da će Milatovićeva prva međunarodna službena destinacija biti upravo Beograd. On je o Beogradu i Srbiji lepo govorio, ali izabrao je Brisel kao prvu prestonicu. A posle Brisela Ljubljanu.

Istina, Milatović je kao ministar u Krivokapićevoj vladi često boravio u Beogradu. Uz to, on javno iskazuje da je vernik Srpske pravoslavne crkve, da je kršten u manastiru Ostrog, ali da nije srpski nacionalista i da će biti predsednik svih građana Crne Gore bez obzira na njihovu versku i nacionalnu pripadnost. Govoreći o budućoj vladi, rekao je da će u njoj biti mesta i za Srbe koji naglašeno potenciraju svoju nacionalnu pripadnost, do ekstremnih Crnogoraca.

Izbor da mu prva državnička poseta bude Brisel on je objasnio time da je njegov cilj da Crna Gora u narednih pet godina postane članica Evropske unije. Milan Knežević iz DF-a rekao je da mu Brisel nikako ne može biti bliži od Beograda, ali da poštuje moratorijum na pitanja koja ih dele.

"Zbog mnogo čega izgovorenog u tom intervjuu, narod u Srbiji Milatovića ne bi slavljenički nosio na ramenima“, izjavio je programski direktor "Demostata“ Zoran Panović.
 

Srbe je najviše zabolelo Milatovićevo razumevanje zločina u Srebrenici, za koji je rekao da se tamo dogodio genocid "jer tako je presudio Međunarodni sud“. Jakov Milatović isključuje puku logiku i sva civilizacijska saznanja o pojmu "genocid“ i s njim se svakako neće složiti većina obrazovanijih Srba u Srbiji pa i u Crnoj Gori.

Milatović u tom kontekstu kaže: "Tragično je što smo imali Srebrenicu i Jasenovac, u Crnoj Gori imali stradanja u Pivi i u Velici i mnoga druga...“ Da li bilo iko sa ovih prostora, bar legalisti, mogli pominjati javno i privatno Jasenovac i Srebrenicu jedno pored drugog?! Uz to, "genocid“ u Srebrenici mogao je da isfabrikuje isključivo politički sud, pa makar on bio onoliko "Međunarodni“!

A, prvo zvono na uzbunu, više u Srbiji nego u Crnoj Gori, označio je opet Milatović, koji je rekao da Crna Gora nastavlja evroatlantskim putem, što podrazumeva da ostaje u NATO, da neće biti otpriznavanja države Kosovo!

To nas opet vraća saznanju da Srbi u Srbiji žive u večnim zabludama. Najpre, istorija nam nije učiteljica života, kako u "Embahadama“ (str. 48) zapisa Miloš Crnjanski: "Istorija nas nikad ničem nije naučila.“ Politički naši stavovi su skupina epskih emocija, ne pamtimo ko je šta rekao ili potpisao kao visoki državni službenik pre jednu ili dve godine.

Nemalo nezadovoljstvo izazvao je stav Jakova Milatovića oko budućeg odnosa prema evroatlantskim integracijama, ali posebno o Kosovu. On je, međutim, objasnio da je to nezadovoljstvo svesno podsticao Đukanović u kampanji, i dodatno podsetio: "Nakon promene vlasti 2020. godine, nosioci izbornih lista su potpisali sporazum gde je jasno rečeno da međunarodne obaveze Crne Gore ostaju na snazi. I Demokratski front s Andrijom Mandićem na čelu u septembru prošle godine potpisao je jedan sporazum, zajedno s Demokratama i URA, gde se opet navodi obaveza poštovanja međunarodnih obaveza. U predizbornoj kampanji Andrija Mandić je to ponovio, gde je istu stvar rekao i za Kosovo i za NATO...“

Jakov Milatović je pragmatičan. Za Srbiju ima pregršt komplimenata, naglašava njene ekonomske uspehe poslednjih godina i najavljuje da će se Crna Gora priključiti "Otvorenom Balkanu". Politički posmatrači, pažljivo slušajući pobedničku retoriku Jakova Milatovića, praktično podsećaju da spoljnu politiku zemlje, po njenom Ustavu, ne vodi predsednik nego vlada.

Uoči formiranja nove vlade posle zakazanih parlamentarnih izbora, na crnogorskoj političkoj sceni u toku su nova prestrojavanja. Ko će sa kim u koaliciju? To u mnogo čemu određuje nova pozicija Pokreta "Evropa sad“ za koju se veruje da će pobediti na parlamentarnim izborima.

Analitičari u Crnoj Gori veruju da će se Milatoviću priključiti političke partije Alekse Bečića i Dritana Abazovića. Iza svih zavesa opet se nazire "srpsko pitanje“.

Gospodin Milan Knežević (DF) pita Milatovića, Bečića i Abazovića da li se oni mogu obavezati na partnerstvo u vlasti ili će Demokratskom frontu opet pripasti samo utuljene svećice s torte?

Komentari
Dodaj komentar
Close
Vremenska prognoza
clear sky
24°C
02.05.2024.
Beograd
Wind
PM2.5
5µg/m3
PM10
6µg/m3
UV
UV indeks
1
AQI indeks
1

Oni su ponos Srbije

Vidi sve

Najnovije

Vidi sve

Iz drugačijeg ugla

Vidi sve