Vesti
26.10.2021. 06:05
Đoko Kesić i Marko R. Petrović

Veliki povratak na Balkan

Kosovo i Republika Srpska ponovo u fokusu Amerike

Kristofer Hil 25.10.2021.
Izvor: EPA / SASA STANKOVIC

O tome koliko su američke namere u regionu Zapadnog Balkana ozbiljne dosta govori i činjenica da je za novog ambasadora u Beogradu nominovan Kristofer Hil, iskusni diplomata koji je na ovim prostorima bio izuzetno angažovan ’90-ih godina prošlog veka, a bio je i jedna od ključnih figura pregovora u Rambujeu.

Diplomatske igre u praksi Zapada, prvenstveno SAD, Velike Britanije i Nemačke, u poslednjih tridesetak godina ne razlikuju se mnogo od ratnih. Žrtava jednako ima jer su u velikom procentu najavljivali velika ratna stradanja. Na svojoj koži jednako su to doživele zemlje poput Sirije, Libije, Iraka, Avganistana... pa i sve učesnice krvavog raspada SFRJ.

Pomenuta logika vratila se poslednjih meseci na Zapadni Balkan, po već oprobanoj matrici, u Srbiju, Kosovo i Metohiju i Bosnu i Hercegovinu. Diplomatski moto čelnika ove logike SAD je, što i javno saopštavaju, "na Balkanu treba sprečiti maligni uticaj Kine i Rusije“. Sasvim "slučajno“ u toj strategiji Srbi su glavna smetnja...

Cela strategija Zapada osmišljena je kao u velemajstorskom šahovskom otvaranju: pre nekoliko meseci Valentin Incko, ex prokurator UN za Bosnu i Hercegovinu, po Bonskim ovlašćenjima doneo je Zakon po kojem svi koji negiraju da je u Srebrenici počinjen genocid čine krivično delo i biće sankcionisani. Srbi u Republici Srpskoj, pa i u Srbiji, nisu prihvatili zakon, tvrdeći da je u Srebrenici počinjen zločin, ali ne i genocid.

Inckov zakon bio je uvod u strategiju Zapada da Bosnu i Hercegovinu pretvore u unitarnu državu, što podrazumeva rušenje Dejtonskog sporazuma, koji je jedva sprečio da se ova bivša jugoslovenska republika raspadne. Sa tom idejom je Metju Palmer, bivši specijalni izaslanik SAD za Balkan, skoro krišom ustoličen u Sarajevu gde radi "na unapređenju izbornog zakonodavstva BiH“ – što otvara mnoga goruća pitanja. Među njima je svakako najvažnije – hoće li opet biti rata u BiH, ali i na KiM? Sa tom strepnjom ovih dana žive svi koji su prethodni preživeli!

U pomenutom šahovskom gambitu, Aljbin Kurti (on sad sluša, naučio je lekciju) na severu KiM u dva navrata za tridesetak dana vodio je akciju dugih cevi koje zamalo da su završile ratnim sukobom. Džozef Bajden, predsednik SAD, bio je pregalac NATO agresije na Srbiju 1999. Očigledno voli da gleda album svoje političke figure, pa shodno tome vodi i takvu politiku. Iz naftalina vadi Kristofera Hila, diplomatu iz 1999, vraća ga u Beograd za ambasadora. Hil je učestvovao u pregovorima uoči Rambujea i NATO agresije na SRJ. Pa još, na KiM, da bi uspomene bile potpune, ovih dana stigla je vojna formacija "Gurki“, oni su prvi ušli u južnu pokrajinu posle rata na KiM.

Da bi slika bila celovita, bivše diplomate SAD koje su službovale u Crnoj Gori ovih dana poručuju da su "zabrinuti za demokratski napredak Crne Gore, koji se u poslednjih 15 godina sjajno razvijao“?!

Šta nas sve čeka u ovim diplomatskim predratnim igrama? "Ekspres“ je u potrazi za odgovorima na ova pitanja razgovarao sa najuglednijim analitičarima.

Srđa Trifković, istoričar i profesor na Banjalučkom univerzitetu, na početku razgovora naglašava da su prilično jasno zacrtani ciljevi zapadne politike.

"A to su unitarizacija Bosne i Hercegovine sa de fakto likvidacijom Republike Srpske i priznanje nezavisnosti Kosova od zvaničnog Beograda u njegovim sadašnjim granicama. O tome ne treba da imamo nikakve sumnje. Uostalom, sami zapadni zvaničnici su u mnogo navrata ponovili da im je to cilj“, napominje Trifković.

"Drugo je pitanje kakve su resurse oni spremni da upotrebe u ostvarenju tog cilja. I u tom pogledu mislim da još postoji za srpsku stranu ozbiljna šansa da spreči takve ishode ukoliko se nađe smelosti pre svega u samom Beogradu da se čvršće postavi prema pritiscima, a pogotovu prema divljanju Albanaca na Kosovu. Jedna konkretna mera koja bi mogla da se preduzme i koja bi stvarno stavila do znanja ozbiljnost Srbije bila bi da prekine tranzit Kosovara (koristim reč koja implicira etničku pripadnost, a ne državljanstvo), preko Srbije ka Zapadnoj Evropi. Ili da počne da pravi probleme kakve su pravili Albanci na Jarinju prošle sedmice. To bi bila mera koja ne košta apsolutno ništa. Takođe, Kosovo je znatno zavisno od Srbije za isporuke električne energije. Bilo bi uputno da se dese kvarovi na transformatorima i dalekovodima koji bi prekinuli isporuku struje... Ovo su uglavnom neprihvatljive mere, ali kada smo videli ovih dana do koje mere je taj narod nezaštićen, bez obzira koliko Srbija bila popustljiva, mislim da je đavo odneo šalu i da je krajnje vreme da se proba nešto drugo“, predlaže profesor Trifković.

Doktor Rajko Petrović, naučni saradnik Instituta za evropske studije u Beogradu, kaže da je čitav prostor Zapadnog Balkana nastanjen Srbima povezan i više od pola godine je izložen sinhronizovanim udarima koji se ovih dana intenzivno pojačavaju. U fokusu tih pritisaka našli su se Republika Srpska, Kosovo i Metohija, ali i u Crna Gora.

"Očigledno je cilj da se izvrši disperzija moći uticaja i pažnje države Srbije, koja je po Ustavu zaštitnik svih Srba ma gde oni živeli, na više različitih frontova kako bi se njena zaštitnička uloga oslabila. Naravno, sve to dolazi iz kuhinje zapadnih centara moći, koji polako ali sigurno gube nekadašnju moć. Zbog toga je Džozef Bajden Zapadni Balkan uvrstio u neke od glavnih spoljnopolitičkih prioriteta. Njih neće ostvariti tek tako jer je uticaj Kine i Rusije sve jači na ovom prostoru. To se videlo baš na primeru BiH gde se Kina prvi put u evropskom dvorištu radikalno politički izjasnila, osporavajući validnost novog visokog predstavnika Kristijana Šmita“, podseća Petrović.

Željko Komšić i Kristijan Šmit 25.10.2021.
Izvor: EPA / FEHIM DEMIR

O ozbiljnim namerama SAD možda svedoči upravo namera da novi ambasador u Beogradu bude Kristofer Hil, a to na neki način potvrđuje i američki diplomata sa dugogodišnjim stažom na Balkanu Danijel Frid.

"Ne šaljete izvanredne ljude u mesta za koja niste zainteresovani. Ne mogu da kažem da se time signalizira namera da se pokrene neki novi proces, ali znači da smo diplomatski spremni da to shvatimo ozbiljno“, rekao je za "Glas Amerike“ Frid, nekadašnji pomoćnik državnog sekretara SAD koji je bio aktivno angažovan na Balkanu. Ukazao je pritom i da je Srbija deo onoga što Vašington želi da uradi na Balkanu, "bez obzira na to da li je na ispravnoj ili pogrešnoj strani“.

Profesor Trifković, međutim, uveren je da uprkos svim pretnjama i pritiscima Srbija nije izložena ozbiljnim sankcijama, ali zato SAD šalju u Srbiju ambasadora Kristofera Hila, kao izaslanika za Balkan.

"To su ljudi koji su deklarisano antisrbi koji su svoje karijere i sagradili na ovim prostorima kroz izrazito antisrpsku politiku. Ali ne treba mistifikovati značaj tih ambasadora i specijalnih izaslanika. Oni će pokušati da stvore utisak da su već prelomljene određene odluke i da su već određene strategije za njihovo ostvarenje usaglašene, što nije slučaj. Jer, u kontinuitetu politike Stejt departmenta još od ’90-ih godina prisutna je sklonost da diplomate nezavisno od ključnih donosilaca odluka, a to su pre svega Bela kuća i Savet za nacionalnu bezbednost, pokušavaju da iscede ustupke srpske strane stvarajući utisak da imaju veća ovlašćenja nego što je to stvarno slučaj. Konkretno oni će pretiti, ali mogu odgovorno da kažem da nema spremnosti i nema kapaciteta ni za ozbiljne sankcije protiv Srbije, a pogotovu ne za oružanu akciju. Očigledno je da je na globalnom nivou američka pažnja daleko više usmerena na region Indo-Pacifika nego što je ranije bio slučaj“, kaže Trifković.

Šta nam je činiti na relaciji Priština, Banjaluka, Podgorica? Trifković misli da Srbija mora da veruje u svoj potencijal i da više nije sama kao što je to bilo 1998–1999. godine. Petrović pak misli da bismo sve morali raditi pažljivo i oprezno, ali i unapred odrediti naše "crvene linije“.

"Moj utisak je da smo od organizovanja litija u Crnoj Gori pa do danas svoj fokus i energiju, i kao država i kao narod, usmerili ka Crnoj Gori da pomognemo poboljšanju položaja srpskog stanovništva tamo. Kada je reč o Kosovu i Metohiji, mislim da treba da povučemo neke jasne crvene linije. Naša vlast to polako ali sigurno radi. Srbija ne može dopustiti pogrom stanovništva srpskog sa Kosova i Metohije kao 2004. godine, da bi morala, ako treba, oružanim putem tako nešto da spreči. Takođe, mi nemamo potrebu da priznajemo takozvano Kosovo, niti da pregovaramo ukoliko neko želi da nam diktira uslove koji su neprihvatljivi. Za Republiku Srpsku, tamošnji Srbi i Srbija kao potpisnik Dejtonskog sporazuma posle svega morali bi da traže vraćanje na postulate izvornog Dejtona, da se Republici Srpskoj vrate sve oduzete nadležnosti i da Bosna i Hercegovina krene u pravcu reforme konfederalne države. Sve drugo, eventualno dalje ukidanje nadležnosti Republike Srpske, pokušaje njenog ukidanja ili menjanja njenog imena, ne bismo smeli da prihvatimo.

Republika Srpska u suštini je prioritet Srbije u ovom trenutku jer ipak tamo živi više od milion Srba. Crvena linija za Srbiju kao potpisnicu Dejtonskog mirovnog sporazuma jeste da on ne može biti prekršen, odnosno da Republika Srpska mora biti trajna kategorija“, kategoričan je dr Rajko Petrović.

Kada je reč o Crnoj Gori, tu je situacija jasnija. Reč je o međunarodno priznatoj državi, koju priznaje i Srbija. Zbog toga, prema Petrovićevom mišljenju, treba insistirati na poboljšanju položaja Srba u institucionalnom, zakonskom smislu, da Srbi počnu da ulaze u institucije, da se formira "isključivo srpska politička koalicija gde bismo jasno videli kolika je politička snaga srpskog naroda“.

"Tako bismo došli do toga, što ja zajedno sa nekim drugim autorima već duže vreme predlažem, da Srbi dobiju status konstitutivnog naroda pored Crnogoraca u Crnoj Gori, da srpski jezik bude priznat kao jedan od zvaničnih jezika u toj zemlji i da se primeni princip konsocijativnosti – da Srbi budu zastupljeni u institucijama, javnoj upravi, administracije proporcionalno svom broju. Naravno, uslov svih uslova za sve pomenuto jeste da se sprovede popis koji bi morao da sadrži tu nacionalnu odrednicu, a ne da bude kao što se neki krugovi u Crnoj Gori zalažu po standardima Evrostata bez određivanja nacionalnosti, već samo državljanstva“, kaže Petrović.

Ako je Republika Srpska primaran interes Srbije u spoljnoj politici, onda se postavlja pitanje kako sačuvati Dejtonski mirovni sporazum, odnosno vratiti ga u izvorne okvire? Jer visoki predstavnici i aktuelna diplomatska ofanziva Zapada Bosnu i Hercegovinu su doveli do onoga što je ona bila uoči samog rata 1992. godine.

"I to stanje je dovelo do rata. Dakle, revizija Dejtona apsolutno nije moguća ukoliko to njegovi potpisnici odbiju. Oni mogu da proglašavaju šta hoće, ali to bi morale da verifikuju i Srbija i Rusija, što se naravno neće desiti. Sećate se i takozvanog Butmirskog procesa pre desetak godina kada se isto na velika vrata najavljivalo da će doći do radikalnih revizija i promena, i šta je na kraju ispalo – tresla se gora, rodio se miš. Osnovno je pitanje koja je tehnologija koju nameravaju da primene u realizaciji tog plana i šta će se desiti ukoliko srpska strana to odbije. Neće se desiti ništa. U svakom slučaju, šta god se desilo, manja mu je cena nego prihvatati bilo kakve dalje revizije trenutnog ustavnog poretka koji je ionako znatno revidiran u odnosu na ono što je potpisano u jesen 1995. godine“, tvrdi profesor Trifković.

Još jedan sagovornik "Ekspresa“, Dušan Janjić iz Foruma za međuetničke odnose, slaže se da zapadne sile svakako pokušavaju da na svim stranama utiču kako bi ostvarile svoje ciljeve, ali dodaje da nikako ne treba zaboraviti i uticaj koji Moskva pokušava da ostvari u Beogradu i Banjaluci, pre svega na one koji kao da priželjkuju oružani sukob.

S druge strane, kako kaže, Amerika i EU rade na svojim projektima, koji se nekada i sukobljavaju. Pa tako ocenjuje da je Evropa u BiH "polupala Palmera“ koji je dobio zadatak da radi na izmeni izbornog zakona, ne shvatajući pritom kompleksnost situacije.

"Palmer sad ne zna šta da radi, da li da odmah ide kući ili da pokuša da sarađuje sa Evropljanima“, kaže Janjić za "Ekspres“.

On apostrofira ulogu Velike Britanije i njen "dobro poznati konflikt menadžment“, uz pomoć kojeg pokušava da se postavi kao posrednik između SAD i Evropske unije.

Stara izreka kaže – mnogo babica, kilavo dete. Sigurno je samo da dokle god se toliko "babica“ bude baktalo regionom Zapadnog Balkana, to dete teško da će da stane na noge.

Komentari
Dodaj komentar

Povezane vesti

"Oni će meni, nema Bosne"
Josip Pejaković

Intervju Josip Pejaković

29.04.2021. 13:37

"Oni će meni, nema Bosne"

"Ovaj rat rasterao je gotovo sve što je bilo gradsko u čitavom prostoru Jugoslavije. A ta deca, briljantna deca, koja ne nose ni krst srpstva, ni križ hrvatstva, ni polumesec muslimanstva, jednostavno imaju snažnu potrebu za spoznajom, za učenjem, za privređivanjem, ali nažalost u drugim zemljama."
Close
Vremenska prognoza
clear sky
23°C
13.05.2024.
Beograd
Wind
PM2.5
5µg/m3
PM10
6µg/m3
UV
UV indeks
1
AQI indeks
1

Oni su ponos Srbije

Vidi sve

Najnovije

Vidi sve

Iz drugačijeg ugla

Vidi sve