Vesti
13.08.2023. 15:10
Vojislav Tufegdžić

Zloupotrebe Zakona

Protiv razuma, države i građana

dokumenti, dokumenta
Izvor: Shutterstock

Jedan od paradoksa trenutno aktuelnog Zakona o informacijama od javnog značaja, na koji se povremeno “vezuje“ Zakon o zaštiti ličnih podataka, najlepše ilustruje primer kada je građanin od zdravstvene ustanove tražio podatke o samom sebi.

Pošto u zdravstvenoj administraciji neko nije bio vičan susretima s takvom vrstom nepodopština, informaciju mu je i dostavio. Čim je dobio tražene podatke, "građanin“ je tužio ustanovu jer je prekršila odredbe Zakona o zaštiti ličnih podataka. Spor je dobio, kao i finansijsku odštetu. I to je tek blagi primer čime se pojedinci, u saradnji sa onim koji ih pred zakonom zastupaju u "ostvarivanju prava“, služe kako bi se dograbili nekakvog novca.

Jedina obaveza pojedinaca koji na osnovu zakona zahtevaju ovakve podatke jeste da dostave svoje osnovne podatke: ime i prezime, JMBG i adresu. Bez ikakvog obrazloženja u koju svrhu su mu oni potrebni. Predstavnicima ustanova, institucija ili organa vlasti izričito je naloženo da to ne smeju da pitaju. Svaki tražilac podataka ima pravo da mu zvanično bude saopšteno da li organ javne vlasti poseduje određenu informaciju, da mu se ona učini dostupnom tako što će mu se, bez naknade, omogućiti uvid u dokument koji informaciju sadrži, da dobije kopiju dokumenta uz uplatu naknade kopiranja, te da mu se to pošalje na adresu poštom, faksom, elektronskim putem ili na drugi način, uz uplatu nužnih troškova slanja.

Prava na informacije se izuzetno mogu ograničiti zbog zaštite od "ozbiljne povrede pretežnijeg interesa zasnovanog na Ustavu ili zakonu“. Uskraćivanje davanja informacija odnosi se isključivo u slučajevima ako bi se time ugrozio život, zdravlje, bezbednost ili drugo važno dobro pojedinca, ugrozilo ili otežalo otkrivanje krivičnog dela, optuženje za krivično delo, vođenje predistražnog postupka, izvršenje presude ili sprovođenje kazne… ozbiljno ugrozila odbrana zemlje, nacionalna ili javna bezbednost, međunarodni odnosi, bitno umanjila sposobnost države da upravlja ekonomskim procesima, sprovođenje monetarne, devizne i fiskalne politike, finansijska stabilnost, upravljanje deviznim rezervama… narušila tajnost podataka definisanih zakonom, poslovna ili profesionalna tajna, intelektualna ili industrijska svojina, zaštita umetničkih, kulturnih i prirodnih dobara, životna sredina, retke biljne i životinjske vrste.

Ali, za takve vrste informacija, s obzirom na to da su ograničenja jasno navedena, gotovo i ne postoji interesovanje ili su zahtevi za njihovo dobijanje veoma retki. U žiži "zanimanja“ zlonamernih podnesaka jesu informacije na koje ustanove iz više razloga teško mogu da odgovore u obavezujućem roku.

Uloga advokata

Obim zloupotreba prava na dobijanje informacija od javnog značaja savršeno ilustruje činjenica da je prosek podnetih žalbi Povereniku na godišnjem nivou pre 1. januara 2022. godine bio 4121,2 žalbe. U 2022. Povereniku je već poslato 9219 žalbi, a u periodu od 1. januara do 31. jula ove godine 5396! Samo tokom prošlog meseca taj broj je iznosio 1295, što je pokazatelj progresivnog porasta broja žalbi zbog, u ogromnom broju slučajeva – zloupotreba ovog prava.

Drastičan primer iz septembra prošle godine kao da je postao putokaz svima koji su poželeli da iskoriste priliku da profitiraju od nezavidne situacije u pojedinim segmentima javnih delatnosti. Tada je ustanovljeno da je pet međusobno povezanih pojedinaca iz Vranja u periodu od 1. avgusta do prvih dana septembra podnelo nekoliko hiljada žalbi u oblasti pristupa informacijama. Očigledno je bilo da se radi o teškoj zloupotrebi prava na dobijanje informacija, u potpunoj suprotnosti sa smislom zakona. Osim što su pomenuti zahtevi podneti u vreme korišćenja godišnjih odmora kada sve ustanove rade smanjenim kapacitetom, tražiocima informacija bilo je otežano njihovo dostavljanje jer nisu podizali pošiljke ili odgovarali na poslate mejlove. Jasno je bilo da se radilo o sasvim drugim motivima. Jednostavno, o pokušaju da finansijski profitiraju u daljem postupku.

"Prilikom provere slučaja iz Vranja o zloupotrebi prava na dobijanje informacije utvrđeno je da je pet međusobno povezanih lica u periodu od 1. avgusta do 6. septembra 2022. godine izjavilo 5027 žalbi. Taj broj je značajno prevazišao petogodišnji prosek od 4121,2 žalbe, koliko su u proseku godišnje izjavljivali svi žalioci iz cele Republike Srbije. Ta lica su prvo podnosila žalbe zbog takozvanog ćutanja uprave, svesno neistinito prikazujući činjenice da organi javne vlasti nisu postupili po njihovim zahtevima, da bi odmah nakon toga u istim tim predmetima podnosili žalbe protiv odgovora organa javne vlasti. Indikativno je takođe bilo vreme kada je njihova ’akcija’ izvedena – vreme korišćenja godišnjih odmora. Osim toga, dostava odgovora navedenim žaliocima bila je vrlo otežana. Dalje, identične zahteve pet povezanih lica u kratkim vremenskim razmacima dostavili su istim organima vlasti, a potom su izjavljivali žalbe Povereniku. Iz svega navedenog bilo je jasno da nije reč o uobičajenom korišćenju jednog od osnovnih ljudskih prava – na pristup informacijama, već o nečasnim i nepoštenim motivima lica koja su vrlo verovatno bila lukrativne prirode.

S tim u vezi maksimalno su bili angažovani skoro svi kapaciteti Poverenika. Takođe, došlo je do porasta troškova i rashoda u službi Poverenika na osnovu dodatnog angažovanja administrativnog osoblja, troškova dostave i poštarine, zakupa dodatnih štampača i opreme i slično. Da ti predmeti nisu rešeni u roku, to bi dovelo do toga da se samo na ime troškova zastupanja žalilaca iz Vranja pred Upravnim sudom isplati iznos iz budžeta Poverenika, odnosno iz budžeta Republike Srbije koji je novac svih građana, od 124.443.000 dinara, odnosno 1.060.895 evra! Ujedno, rešavanje ovog problema imalo je za posledicu to što nisu rešavani drugi predmeti, čime je pristup informacijama otežan novinarima, medijima, nevladinim organizacijama, građanima... Zato je važno razumeti da se zloupotrebom prava značajno otežava ostvarivanje ovog prava“, objašnjavaju za "Ekspres“ iz kancelarije Poverenika.

Da nije reč tek o utisku i slutnjama o "nečasnim namerama“, već izvesno o pokušaju prevare države od organizovanih pojedinaca, povodom pomenutog slučaja se svojevremeno oglasio i Nemanja Nenadić, programski direktor "Transparentnosti Srbija“:

"To se događalo i ranije, a verovatni motivi tog bombardovanja zahtevima bilo je pokretanje prekršajnih postupaka. Dolazilo je do toga da su ti zahtevi bili opravdani jer je sam zakon propisivao kao prekršaj situaciju kada organi vlasti ne odgovore u zakonskom roku od 15 dana. Onda je to činjeno praktično radi naplaćivanja troškova postupka. U takve akcije morali su da budu uključeni i advokati koji imaju pravo da naplate te troškove.“
 

Na meti i vrtići 

U prošlom tekstu o ovoj temi citirali smo sagovornicu iz udruženja koje okuplja zdravstvene ustanove u Srbiji: samo jedna advokatska kancelarija zastupa 5000 ovakvih predmeta, a tarifa po jednom iznosi 33.000 dinara. U slučaju da se sve žalbe pokažu osnovanim, to bi u zbiru iznosilo 165.000.000 dinara advokatskog prihoda, odnosno oko 1.410.000 evra! Čak i da većina žalbi bude odbačena, da se za tek 20 ili 30 procenata ispostavi "opravdanost“ zbog prekoračenja vremenskog roka za odgovore, to i dalje predstavlja ekstremno visoku zaradu u ekstremno sumnjivim žalbenim predmetima.

Između ostalog, na okolnost uočljivog angažovanja sve većeg broja advokata u žalbenim predmetima nakon promene stava Upravnog suda 21. juna prošle godine osvrnuli su se i u odgovoru iz kancelarije Poverenika:

"Nakon izmene stava o osnovanosti naknade troškova za zastupanje tražilaca informacija od strane advokata u postupku po žalbi pred Poverenikom, došlo je do veoma značajnog porasta zloupotrebe prava na pristup informacijama. Stalno se pojavljuju nove i nove advokatske kancelarije koje se angažuju sa svojim saradnicima da šalju zahteve za pristup informacijama velikom broju organa javne vlasti iste ili slične sadržine, a koje nemaju nikakve veze sa njihovim poslovima i delatnostima. Ono što je takođe posebno zabrinjavajuće je što su ’na udaru’ zlonamernih žalilaca oni koji su i inače u najtežoj materijalnoj situaciji i imaju najmanje ljudskih i materijalnih kapaciteta: osnovne škole, domovi zdravlja, predškolske ustanove, centri za socijalni rad, mesne zajednice, i to sve uglavnom u manjim i siromašnijim mestima.“

Na sajtu Poverenika zaključno s poslednjim danom jula ove godine objavljen je spisak organa vlasti koji nisu postupili po zahtevima tražilaca informacija ni nakon rešenja Poverenika da nisu dostavili podatke o svom postupanju, odnosno po njegovom nalogu. Ukoliko je "Ekspres“ dobro izbrojao, spisak obuhvata 785 javnih ustanova! Kada bi se, u najgorem slučaju, ispostavilo da su žalbe osnovane, pa taj broj pomnožio sa 33.000 dinara koliko iznosi advokatska tarifa po predmetu, ukupna suma bi dostigla 22.905.000 dinara ili približno 221.410 evra.

Među onima koji nisu "izašli u susret“ tražiocima informacija zbog čega su upućene žalbe, a Poverenik doneo rešenje da to moraju da ispune, nalazi se 26 ministarstava i njihovih direkcija među kojima prednjače MUP sa 210 i Ministarstvo odbrane sa 56 rešenja. Slede pokrajinski sekretarijati, privredne komore, brojne agencije, zavodi, među kojima i Republički seizmološki zavod, RTS sa 20 rešenja, Fond PIO, mnogobrojne komisije i instituti, pa Vojnobezbednosna agencija, BIA, nacionalni saveti egipatske, grčke, makedonske i hrvatske nacionalne manjine, centri za kulturni i socijalni rad, sijaset javnih preduzeća i udruženja, sportskih saveza, čak i biblioteke, potom silni univerziteti i školske ustanove s velikim brojem osnovnih škola i desetak predškolskih ustanova...

Posebno poglavlje se, po brojnosti onih koji prednjače na ovom spisku, može odvojiti za opštine i njihove lokalne službe, komunalna preduzeća, potom bolnice, zdravstvene ustanove, kliničke centre i zavode za javno zdravlje, te pravosudne institucije.

Apel vlastima

Ukoliko se ustanovi da su zahtevi i žalbe onih koji informacije traže neodgovarajući, čak i besmisleni, da su zbog njih uludo utrošeni sati angažovanja zaposlenih u javnim ustanovama i u kancelariji Poverenika, što je poseban problem, nikakva odgovornost za zlonamernost koja je do toga dovela ne postoji.

U pređašnjoj verziji zakona postojala je odredba koja se odnosila na moguću zloupotrebu prava traženja informacije od javnog značaja. Međutim, iz nejasno obrazloženih okolnosti, taj član je uklonjen u novembru 2021. godine. Nedugo potom zabeležen je ogroman porast najrazličitijih zahteva i, samim tim, žalbi upućenih Povereniku zbog neispunjavanja vremenskog roka od 15 dana koji je obavezujući da se tražiocu podataka oni dostave. Dodatak licemerju i ilustraciji pravih namera tražioca podataka i njihovih pravnih zastupnika predstavlja okolnost da, iako su im podaci poslati na vreme, oni jednostavno ne podižu pošiljke u pošti ili ne "pregledaju“ poruke posredstvom imejla. Iako svaka ustanova kao dokaz ažurnosti poseduje otpremnicu o vremenu slanja pošiljke, pred zakonom se uvažava tvrdnja tražioca informacije!

"Brisanje instituta zloupotrebe prava bio je nepotreban pokušaj rešavanja problema ’zloupotrebe zloupotrebe prava’ od strane organa javne vlasti, koji takođe postoji kao problem, ali koji je vrlo uspešno rešavan delovanjem i radom Poverenika. Svako neosnovano pozivanje organa vlasti na zloupotrebu prava bilo je poništeno i organu vlasti bilo je naloženo davanje informacija žaliocu. Poverenik je preduzeo vrlo konkretne mere kako da se reši ovaj problem. Ukazujući na njega Poverenik se dopisima od 20. 4. 2023. godine obratio Vladi Republike Srbije, Ministarstvu državne uprave i lokalne samouprave sa inicijativom za izmenama Zakona o slobodnom pristupu informacijama od javnog značaja, Ministarstvu finansija, kao i Upravnom sudu“, navode iz kancelarije Poverenika.
 

U dopisu Ani Brnabić, premijerki Srbije, Poverenik Milan Marinović u najkraćem navodi do kakvih je sve problema dovela promena odluke Upravnog suda, posredno i ukidanje odredbe o zlonamernosti traženja informacija, apelujući na premijerku da učini sve kako bi se zaštitili i pravo i zakon. Kao ilustraciju navodi primer da je stranci koju zastupa advokat N. Đ. na ime troškova po žalbama isplaćeno 1.680.000 dinara, a strankama koje zastupa advokat D. N. 1.724.500 dinara, a sve u roku od četiri meseca nakon izmena stava Upravnog suda.

"Poseban problem je taj što kad je u pitanju postupak ostvarivanja prava na pristup informacijama, za razliku od svih drugih upravnih postupaka, stranka ne mora da dokazuje bilo kakav pravni interes za podnošenje zahteva, što mogućnost zloupotrebe prava otvara unedogled, a time posledično i plaćanje troškova iz budžeta“, navodi Poverenik. Istovetan dopis poslat je ministru finansija Siniši Malom i ministru državne uprave i lokalne samouprave Aleksandru Martinoviću.

U pismu naslovljenom na predsednicu Upravnog suda Poverenik ukazuje na neželjene posledice stava koji je Upravni sud promenio posle punih 13 godina, nakon čega je došlo do "veoma značajnog porasta zloupotrebe prava na informacije od javnog značaja“. Navodeći konkretne primere i štetu koja je time načinjena budžetu Srbije, uz štetu koja se nanosi samom pravu, Poverenik izražava spremnost da sa svojim saradnicima prisustvuje sednici svih sudija ukoliko bude zakazana, kako bi „ukazao i razjasnio s kakvim problemima se suočavamo u praksi, a koji i jesu razlog ovog obraćanja“.

Rešenje za mučno stanje

U inicijativi za izmenu Zakona o slobodnom pristupu informacijama od javnog značaja Poverenik, uz obrazloženja svake tačke, predlaže izmene, odnosno dopune u četiri zakonska člana.

Prvi je da "tražilac informacija snosi troškove postupka po žalbi“, što bi u krajnjoj liniji trebalo da smanji broj zahteva podnetih iz nečasnih motiva.

Drugi predlog izmene glasi: "Protiv pravosnažne odluke Upravnog suda donete povodom upravnog spora u predmetu informacija od javnog značaja stranka i nadležni javni tužilac mogu da podnesu Vrhovnom kasacionom sudu zahtev za preispitivanje sudske odluke.

Treći predlog je da se "smatra da je Poverenik doneo odluku po žalbi danom napuštanja pisarnice Poverenika, odnosno danom upućivanja elektronske pošte“. U obrazloženju ovog stava se jednostavno navodi da zlonamerni žalioci na najrazličitije načine pokušavaju da izbegnu prijem odluke i da onemoguće Povereniku da u roku od sedam dana postupi po zakonu.

Poslednji predlog izmene zakona je suvišno obrazlagati:

"Poverenik će odbiti žalbu ako na osnovu svih okolnosti slučaja, a posebno broja podnetih žalbi, istovrsnosti traženih informacija, broja i vrsta traženih informacija i ponašanja žalioca, utvrdi da žalba nije podneta radi ostvarivanja prava javnosti da zna, već iz drugih nečasnih i nepoštenih motiva koji su u suprotnosti sa javnim poretkom, moralom demokratskog društva i dobrim običajima.“

 

Komentari
Dodaj komentar
Close
Vremenska prognoza
shower rain
12°C
03.05.2024.
Beograd
Wind
PM2.5
5µg/m3
PM10
6µg/m3
UV
UV indeks
1
AQI indeks
1

Oni su ponos Srbije

Vidi sve

Najnovije

Vidi sve

Iz drugačijeg ugla

Vidi sve