Život
18.04.2023. 04:05
R.E./Dragan M. Milošević

Heroine Srbije

Nemica sa dušom Srpkinje

slikanje, slika
Izvor: Shutterstock

Srbija je za nju uvek bila neiscrpna i stalna inspiracija...

Jedna od najvećih i najbitnijih srpskih slikarki, Beta Vukanović, vrhunski umetnik čijim su dolaskom život i kultura u Srbiji dobili nove sadržaje i nove vrednosti, rođena je kao Babet Bahmajer, 18. aprila 1872. godine u nemačkom Bambergu.

Slikarstvo je učila u prestižnim školama Minhena i na akademiji "Delekliz“ u Parizu. U Minhenu je početkom 1898. godine upoznala i zaljubila se u kršnog hercegovačkog Srbina Ristu Vukanovića, za koga se ubrzo i udaje, i umesto odlaska na medeni mesec, Beta sa suprugom dolazi da živi i radi u Beograd, grad za nju potpuno nepoznat.

Dolaskom u Srbiju, ova vrlo obrazovana i sposobna Nemica, menja svoje ime i svakim danom sve više će se osećati kao Srpkinja, a u Beograd će intenzivno prenositi duh i trend evropske umetnosti.

U tom smislu Beta će se Beogradu prvi put predstaviti 20. septembra 1898. godine, kada je u sali Narodne skupštine održan veliki umetnički događaj -izložba slikara Bete i Riste Vukanović i njihovog kolege sa Akademije u Minhenu vajara Simeona Rosandića. Prvi put je u Beogradu jednoj izložbi data takva pažnja, svečano ju je otvorio Mihajlo Valtrović, akademik i upravnik Narodnog muzeja, i nikada ranije nije bilo izloženo toliko umetničkih radova i to na tako reprezentativnom mestu.

Izložba je u više dana bila masovno posećena, kako od običnih građana tako i od same intelektualne elite prestonog grada. Izložbom je bio oduševljen i kralj Milan Obrenović koji je Vukanovićima ponudio Kraljevski dvor za sledeću izložbu. Ona je i održana, 1900. godine, kada je kralj Milan otkupio životno delo Riste Vukanovića "Dahije“, a od tih sredstava Vukanovići će kupiti plac u Kapetan Mišinoj ulici br.13, na kojem će 1901. godine biti sazidana kuća Bete i Riste Vukanovića. Ta kuća će ubrzo postati jedan od najznačajnijih objekata u istoriji razvoja srpskog slikarstva i umetnosti.

Kuća je namenski projektovana za stanovanje i za prostor četiri ateljea, bila je delo poznatog arhitekte Milana Kapetanovića i imala je autentičnu fasadu sa Betinom kompozicijom "Tri muze“(muzika, slikarstvo i igra) - prikazane kao tri lepe žene, a oko njih, na stubićima, bili su cvetovi plavih perunika i šareno paunovo perje. Ovaj Betin umetnički poduhvat  uništile su bombe u Drugom svetskom ratu, a ostala je samo razglednica o toj lepoti u izdanju slavnog Gece Kona.

Odmah po izgradnji Vukanovići su u ateljeima kuće aktivirali prvu srpsku slikarsko-crtačku školu osnivača Cirila Kutljika za koju su imali nasledno pravo. Beta i Rista su rukovodili Školom u periodu 1902 - 1905. godine, i ona će svojim programom i praksom vrlo brzo postati pravi umetnički centar Srbije. Iz te škole će se razviti i Srpska akademija likovnih umetnosti i iz nje će poteći i veliki broj značajnih imena srpskog slikarstva 20.veka poput Koste Miličevića, Bore Stevanovića, Nadežde Petrović, Dragomira Glišića...

Beta Vukanović, umetnički biser, nije samo važna ličnost u istoriji srpskog slikarstva zbog svojih sjajnih radova, već posebno i zbog činjenice da je značajno obogatila našu likovnu umetnost uvodeći mnoge likovne vrste i pojave koje pre nje nisu postojale ili su bile neprimetne.

Školovana u Minhenu i Parizu kao impresionista, tom pravcu je ostala verna do kraja života, postajući tako jedan od začetnika i najizrazitijih predstavnika srpskog impresionizma. Koristila je najviše ulja, pastele i akvarel, slikajući portrete, pejsaže i mrtvu prirodu, a u poznijim godinama njeni radovi imali su i karakteristike perfektnog realizma. Nije slikala iz glave, već po viđenju, stalno tražeći modele. Volela je da putuje i na licu mesta posmatra modele prenoseći tako svoje impresije na platno.

Beta se smatra utemeljivačem tzv. "plain air“ umetničkog slikarstva pod vedrim nebom, jer je najviše uticala da srpski slikari izađu iz ateljea i slikaju u prirodi. Srbija je za nju bila neiscrpna i stalna inspiracija. Slikala je seljanke u raznim nošnjama i prizorima, cigančice u raznobojnim odećama, pa su joj zato i slike žive, tople, verno oslikavajući modele. Prizren i Kosmet bili su za Betu zlatni modeli. Tamo je i nastala njena raskošna i čuvena slika "Prizrenka“, figura lepe žene u narodnoj nošnji.

Beta je bila jedan od osnivača značajnog Društva srpskih umetnika "Lada“. Izlagala je na svim izložbama "Lade“, a samostalno i širom Evrope, u Parizu, Rimu, Minhenu, Lionu, Londonu... Njena dela krase mnoge značajne prostore u zemlji i inostranstvu kao npr:"„Portret Riste Vukanovića“ - Muzej u Sofiji, "Portret Vuka Karadžića“ - Biblioteka Beograda, "Zadušnice“ - Skupština Beograda, "Letnji dan“ - Narodni muzej u Beogradu, "Branje šljiva“ - zgrada Ministarstva finansija Srbije, "Francuski vojnici“ - Vojni muzej u Beogradu...

Svoju prvu, veliku i čuvenu kompoziciju "Krsna slava“ naslikala je 1900. godine i sa njom je osvojila brojne nagrade, od Svetske izložbe te godine u Parizu do izložbi u desetini evropskih centara slikarstva. Beta je tu sliku obožavala jer ju je podsećala na prve utiske o Srbiji kad je dolazila u Beograd. Nažalost, original slike je nestao tokom Drugog svetskog rata. Sačuvane su samo dve reprodukcije, a Beta je do kraja života tugovala za originalom.

Beta je bila i prvi slikar koji je izlagao grafiku u Srbiji. Na izložbi u Rimu, 1902. godine, njene grafike su bile dominantne, među brojnim kupcima dva njena dela otkupljena su od strane italijanskog kralja. Beta je i utemeljivač srpske umetničke karikature. Na četvrtoj izložbi "Lade“, koja je održana u Beogradu 1910. godine, izložila je 60. svojih radova, što se nikada ranije nije dogodilo u Srbiji. Od te izložbe karikatura je dobila značaj umetničkog rada i postaće veoma popularna u srpskom slikarstvu.

A Beta je bila vanserijski talenat i na tom polju. Imala je sposobnost da vidi ono što je individualno i karakteristično, ono što odstupa od normalnog, standardnog, i da to onda istakne u formi sjajne karikature. Prvu karikaturu naslikala je u osnovnoj školi i bila je to, naravno, njena učiteljica. Kasnije će u svom opusu obuhvatiti veoma značajne ličnosti javnog i društvenog života. Beta je autor oko 500. sjajnih karikatura od kojih je sačuvano oko 140. Među njima su i one najpoznatije, Laza Paču, Slobodan Jovanović, general Pavle Jurišić Šturm, Branislav Nušić, Nadežda Petrović, Uroš Predić...

Tema njenih karikatura nisu bili dnevni događaji već ličnosti, pa su te karikature najviše i voleli oni kojima su bile i posvećene. Slavna umetnica preživela je četiri rata. U Balkanskim ratovima bila je vredna bolničarka, brinula je o ranjenicima, i s obzirom na znanje jezika, mnogo je pomagala hirurzima. I u Prvom svetskom ratu bila je dobrovoljac-bolničarka. Rista i njihov sin prošli su golgotu povlačenja kroz Albaniju, a Beta je direktno stigla u Solun. No, Rista će se ubrzo razboleti pa on i Beta odlaze, zbog njegovog lečenja, u Marsej. Nažalost, njegova bolest je bila neizlečiva i Rista umire u sanatorijumu 1918. godine. Sahranjen je na Vojničkom groblju u Tijeu.

Tokom Drugog svetskog rata, znajući za njeno nemačko poreklo, Nemački rajh joj je ponudio saradnju i članstvo u organizaciji "Kulturbund“. Ona je to odbila jer se već odavno osećala Srpkinjom.

Pedesetih godina prošlog veka Beta je Muzeju grada Beograda poklonila svoj legat sa čak 247. umetničkih radova. Radila je i stvarala do poslednjeg dana života. Bavarka po poreklu, Srpkinja u duši, po životu i radu, Beta Vukanović, ličnost koja nesporno zauzima izdvojeno mesto u srpskoj umetnosti, umrla je u Beogradu 31. oktobra 1972. godine.

Komentari
Dodaj komentar
Close
Vremenska prognoza
clear sky
24°C
05.05.2024.
Beograd
Wind
PM2.5
5µg/m3
PM10
6µg/m3
UV
UV indeks
1
AQI indeks
1

Oni su ponos Srbije

Vidi sve

Najnovije

Vidi sve

Iz drugačijeg ugla

Vidi sve