Sport
13.05.2023. 10:20
Zoran Šećerov

Crno pa se ne vidi

Slučaj Partizan: Prinudna uprava smenjuje prinudnu upravu

Partizan
Izvor: Shutterstock

Crno pa se ne vidi. Crno da crnje ne može da bude. A ipak se vidi. Prvo bruka, a onda i sramota. Tolika da je ni sve vode Save i Dunava skoro neće oprati.

Nije sve ovo Partizan zaslužio. Misli se na onaj fudbalski, uprkos činjenici da kroz istoriju u porodici "crno-belih“ nije najtrofejniji. Ni kod kuće, a još manje u Evropi. Ali i takav kakav je (bio), imao je i te kakvo poštovanje i u svojoj avliji i još više na Starom kontinentu.

Kad već podsećamo na istoriju, ne događa se prvi put u da oni koji rukovode "crno-belim“ klubom bez blama i grama stida, a sa neverovatnom lakoćom, urušavaju ono što su kao vrednost kroz magiju igre promovisali fudbaleri na zelenom tepihu.

Po nepisanom pravilu, ceh svakog klupskog neuspeha su plaćali treneri i igrači, a navijači su u tom galimatijasu tretirani kao kolateralna šteta.

Partizanu se, ko nije zaboravio, sada već daleke 1966. godine dogodilo da igra finale Kupa šampiona. Grad domaćin istorijskog duela Partizana i madridskog Reala bio je Brisel. Madriđani su slavili 2:1.

"Morali smo tada, mislim na moje ’crno-bele’, da budemo šampioni Evrope. Na putu do finala pobeđivali smo prvake Nemačke, Čehoslovačke, Engleske, igrali sjajno… Jeste Real, u finalu, bio više od ekipe, moćan sastav, ali i mi smo bili apsolutna fudbalska vrednost, jak tim, u mnogo čemu bolji od španskog šampiona. Nismo uspeli. Sad znam da to nije bio poraz nas fudbalera, ekipe, već ljudi koji su rukovodili klubom“, pričao je pre nekoliko godina nezaboravni kralj među stativama Milutin Šoškić.
 

Ovo podsećanje je vrlo namerno. I tada je očigledno ego moćnih pojedinaca iz uprave bio ispred svih sportskih vrednosti i fantastičnih dostignuća ekipe.

O tome ko su i šta su na mapi fudbalske Evrope u jednom trenutku bili "crno-beli“ svedoči i podatak koji je sada sve više istorija, a glasi "da je sredinom oktobra 2019. škola fudbala FK Partizana bila najbolja na kontinentu“. U obrazloženju koje je pristiglo iz Evrope naglašeno je da je Partizan decenijama imao drugu najbolju fudbalsku akademiju, odmah iza godinama neprikosnovenog Ajaksa, ali da je sada i definitivno u igri i novi odnos snaga. Sve je iskazano kroz podatak da čak 75 "crno-belih“ fudbalskih đaka prvaka, a sada velikih dečaka, trenutno igra u klubovima širom Evrope.

Danas fudbalski Partizan nije vrednost ni ovde ni tamo. Ni kod kuće, a još manje u Evropi. Opšta katabaza ili klasičan sunovrat. "Crno-beli“, vidljivo je i iz crnih oblaka koji su se nadvili iznad kluba, gube godinama teško sticani ugled. U načinu kako se upravlja klubom Partizan pripada grupi loših primera. Sve je benigniji i na zelenom tepihu. I takmičarski nemoćniji. Sasvim je moguće da će se ovog leta dogoditi ono što decenijama unazad nije. Ili tačnije od raspada fudbalske Jugoslavije.

"U rezultatskom smislu Partizan više nije ozbiljan tim. Dogodilo se nezamislivo, a to je da ’crno-beli’ sa kim god da igraju više nisu favoriti. Iz Humske bodove odnose i oni koji tako nešto koliko juče nisu smeli ni da sanjaju. Danas protivnici, bez obzira na to kako se zovu, nemaju respekt prema Partizanu. To je bolno saznanje. Nije samo ugrožen plasman u kvalifikacije za Ligu šampiona, već i četvrto mesto. To je skandalozno. Nekada bi podmladak Partizana rešavao ovakve stvari“, govori ne krijući rezignaciju nekadašnji as "crno-belih“ Ivan Golac.
 

I drugi koji su znojem i trudom gradili ime i stvarali fudbalski bastion ukrašen crno-belim bojama pričaju istim jezikom upirući prstom u one koji svojim ponašanjem upakovanim u neznanje, uz zloupotrebu funkcije, promovišu globalni nered. Zdravom razumu je teško objasniti priču ili priče sa sportski morbidnim naslovima tipa "Partizan pokušao da istupi iz JSD“ ili "Prinudna uprava u fudbalskom klubu“.

Javnost je takođe ovih dana saznala i da su članovi nove prinudne uprave Zoran Lončar, Željko Tanasković, Nenad Vukčević, Jaško Međedović i Ratomir Babić.

Uskoro je saopštena i vest da je Skupština FK Partizan sazvala vanrednu sednicu na kojoj je odlučeno da se istupi iz Sportskog društva. Oni koji su smenjeni, zarad kojih je uvedena prinudna uprava, nisu prihvatili sopstvenu smenu. Milorad Vučelić, Miloš Vazura i Ivan Ćurković ostali su i dalje na svojim pozicijama.

A kad se točak istorije "crno-belih“ zavrti...

"Posle skandaloznih i šokantnih dešavanja na skupštini kluba i opšteg zgražavanja javnosti, danas je održan sastanak Sportskog društva na kojem je jednoglasno uvedena prinudna uprava i određena radna grupa koja će privremeno upravljati klubom.“
 

Ovo je izjava Milorada Vučelića, ali ne od juče, već iz 2016. godine. Tada je uvaženi gospodin, u društvu generala Radivoja Radinovića i Mileta Jovičića, bio deo prinudne uprave koja je preuzela rukovođenje fudbalskim klubom Partizan. Sedam godina kasnije, neka nova prinudna uprava menja nekadašnju PRINUDNU UPRAVU. Onu na čijim je krilima 2016. u Partizan stigao Milorad Vučelić.

Mnogi su se tada pitali čiji je "zec iz rukava“ nekadašnji funkcioner Socijalističke partije Srbije i blizak saradnik Slobodana Miloševića. Poneko je nešto i saznao.

U Partizanu sukob tinja odavno. Bolje upućeni tvrde da je počeo još pre skoro dve decenije. Istina, plamen vatre koji sve uništava nikada nije bio toliko jak da bi se slavna prošlost pretvorila u pepeo i prah.

Cilj je bio još tada, kako kažu dobro upućeni, da se napravi razdor u kući "crno-belih“. I drugo ništa više. U početku su izvršioci svega bili neistomišljenici iz uprave, klupski rogovi u vreći, da bi se onda u sve uključili i ljudi iz politike, ali i navijači povezani sa kriminalnim grupama.

Vladimir Vuletić, nekadašnji potpredsednik kluba, svojevremeno je govoreći u medijima prstom upirao na Žarka Zečevića "koji je posredstvom svojih ljudi držao kontrolu u Partizanu“ čak i kada je 2007. formalno otišao iz Partizana, kao i u Novaka Nedića, "mladog saradnika Aleksandra Vučića koji je želeo da preuzme moć u klubu“.

Da će se nešto, kad-tad dogoditi, moglo se naslutiti još 2005. Tada su se navijači posle neuspeha u duelu sa Artmedijom i blamaže protiv Hapoel Petah Tikve (2:0 za Partizan u Izraelu i 5:2 za Izraelce u Beogradu) okrenuli protiv klupskog rukovodstva i najviše Žarka Zečevića koji je neposredno posle sramnog poraza izjavio da je tadašnja Liga UEFA (danas Liga Evrope) finansijski neisplativa. Navijači nisu poveravali u ovu šarenu lažu. Iščeprkali su kako su kladionice u inostranstvu primile velike uplate na Izraelce i da je iza svega, preko svojih "igrača“, navodno stajao Žarko Zečević.

Beograd pamti i da su tada navijači "crno-belih“, vraćajući se sa Karaburme posle utakmice sa OFK Beogradom, nosili krst sa godinom rođenja i datumom smrti tadašnjeg generalnog sekretara koji je "crno-bele“ zadužio mnogim vrednim delima. Jedna od njegovih zaostavština je i sada već čuveni "Zemunelo“.

Nekako u isto vreme legendarna tribina na jugu sve češće je bila (polu)prazna uz sve glasnije šaputanje da Žarka Zečevića ne interesuju rezultat i ugled kluba, već samo profit od prodaje igrača.

Krajem decembra 2016 (26. 12) predsednik Partizana postao je političar, mašinski inženjer i doktor ekonomskih nauka Nenad Popović. Zadržao se samo šest meseci u fotelji prvog čoveka kluba. Smenjen je na Skupštini kluba kojom je iz pozadine, opet navodno, dirigovao Žarko Zečević koji je hteo da pre svog odlaska na mesto predsednika dovede Tomislava Karadžića. I uspeo je.

Žarko Zečević se tada povukao sa svih klupskih funkcija, iz Partizana se iselio i Nenad Bjeković. Njegovo mesto sportskog direktora preuzeo je Ivan Tomić. Zečevića je zamenio Gordan Petrić. Neki tvrde uslovno jer je Zečević i dalje vladao iz senke.

Kad je Karadžić postao prvi čovek FSS-a, Zečević se potrudio da u fotelju predsednika Partizana sedne Dragan Đurić. Nisu dugo bili u ljubavi. Misli se na Zečevića i Đurića. Brzo su ušli u sukob. Ili je i to bila samo "žvaka za ludaka“. Posle šest godina predsednikovanja Đurić je 2014. smenjen. U njegovo vreme klub je osvojio pet titula šampiona i dva Kupa Srbije. Takođe je igrao i Ligu šampiona kao i četiri puta Ligu Evrope. Uprava koja ga je nasledila često je Đurića optuživala da je klub ostavio u velikim dugovima.

Na Đurićevo mesto predsednika stigao je Zoran Popović (25. 12. 2014. do 25. 12. 2015). Navodno opet uz nesebičan doprinos Žarka Zečevića koji je svojim autoritetom stao i uz neiskusnog Miloša Vazuru, tada novog generalnog direktora kluba.

Neka svedočenja Vladimira Vuletića, potpredsednika kluba, mogu i te kako da objasne šta se sve događalo u Partizanu u nekim godinama. Jedna od ilustracija gde su sve i zbog čega nastajali sukobi jeste i zaoštravanje odnosa između Žarka Zečevića i Novaka Nedića.

"Nedić je želeo da se obračuna sa Zečevićem. Motiv je bio novac, odnosno određena potraživanja koja je Zečević hteo da naplati. Sukob je izbio oko toga šta je prioritet. Stvorile su se dve struje. Mislim da su i jedna i druga imale podršku vrha države“, preneli su Vuletićevu izjavu srpski mediji.
 

Dobro obavešteni i još bolje povezani sa ljudima unutar kluba pričali su kako je Nedić involvirao u klub i huligansku navijačku grupu znanu pod imenom Janičari koja je pod rukovodstvom Veljka Belivuka preuzela južnu tribinu stadiona. Nešto kasnije Vladimir Vuletić je objašnjavao "da je policija po nalogu državne sekretarke u Ministarstvu unutrašnjih poslova Dijane Hrkalović čestim pretresima vršila pritisak na rukovodstvo kluba koje se suprotstavljalo Nediću“.

Zašto će jednog dana 2016. godina možda imati posebno mesto u istoriji FK Partizan? Moguće i zbog ovoga.

Početak te 2016. godine pamtiće se kao period u kome je klub funkcionisao po principu privremenih mera. Trebalo je, između ostalog, izabrati što pre i novog predsednika kluba, formirati novu upravu. Bilo je i nekoliko pokušaja da se što pre zakaže izborna skupština.

U međuvremenu se dogodio incident na zapadnoj tribini kada su navijači na utakmici Partizan – Mladost Lučani (završeno 4:0 za "crno-bele“) jajima gađali funkcionere kluba. Iz kluba su prvo uputili izvinjenje gostima iz Lučana, a onda i klupskim legendama Svetoliku Kostadinoviću, Ivanu Ćurkoviću, Branku Rašoviću, Jovanu Mileusniću, generalu Draganu Paskašu, uz konstataciju kako „njihove sede vlasi i sve dobro što su dali Partizanu nisu zaslužili ovakvu kanonadu nasilja“. Još je rečeno da je nalogodavac "jajarskog“ čina bio Novak Nedić, generalni sekretar Vlade Srbije.

Na račun Novaka Nedića pljuštale su i druge brojne optužbe. Ipak, on se gotovo nikad nije oglašavao. Nije čak demantovao ni priču Vladimira Vuletića koju je ovaj opet čuo od Zorana Popovića 2015. kada je Popović obavljao dužnost predsednika kluba. Popović se tada požalio kako mu je Novak Nedić pretio pištoljem "ubeđujući ga“ da natera trenera Zorana Milinkovića da pusti utakmicu Borcu iz Čačka.

Novak Nedić otišao je iz Partizana 2014. Njegov otac Vojislav bio je u klubu do 2016. Mediji su često podsećali da je "porodica Nedić siva eminencija ’crno-belih’“.

Skupština zakazana za 24. maj 2016. prekinuta je zbog nesporazuma oko punomoćja delegata. Govorilo se da bi aktuelni čelnici uspeli u svojim namerama i da bi došli do željene većine da je radno predsedništvo vodio Žarko Zečević, a ne Miroslav Ćurguz.

Zanimljivo je i to da je Zečević, pričalo se u kuloarima, tada nudio mesto potpredsednika Ivanu Ćurkoviću, a da je na drugoj strani bio Nenad Bjeković koji je osim leđa gospodina Nedića imao i podršku legendi "crno-belih“ kao što su Momčilo Vukotić, Mustafa Hasanagić, Savo Milošević, Zvonko Varga, Zvonko Živković, Ivica Kralj, Nikica Klinčarski...

Još jedna sednica Skupštine odložena je ovog puta zbog nemilih događaja ispred klupskih prostorija u Humskoj. Bila je to ona čudesna scena kada su trojica navijača – Aleksandar Stanković zvani Sale Mutavi, Veljko Belivuk i Darko Ristić – prebili člana obezbeđenja Milana Vazure. Zbog svega navijači su se povukli iz Skupštine ističući da ne žele da učestvuju u njenom radu. Usled nedostatka kvoruma Skupština zakazana za septembar 2016. nije mogla da se održi.

Iz oktobra 2016. je i događaj kojim su se danima bavili i mediji u regionu, ali i šire. Kada je ubijen Aleksandar Stanković, poznat kao Sale Mutavi, koji je bio član crnogorskog kavačkog klana i šef navijača "crno-belih“, igrači su na teren uoči prvenstvenog meča istrčali u majicama sa njegovim likom.

Stanković je bio osuđivan zbog trgovine drogom, a samo nekoliko meseci ranije učestvovao je i u premlaćivanju obezbeđenja direktora kluba. Ono što je najviše zbunilo javnost jeste podatak da niko od čelnika kluba, ili se bar tako pričalo, u svemu nije video ništa neprimereno.

Posle kooptiranja nekih novih navijača u Skupštinu iz nekih drugih navijačkih grupa Skupština je konačno održana. Bilo je planirano da funkciju predsednika preuzme Mile Jovičić, ali je na kraju poverenje ukazano Miloradu Vučeliću. Šta se dogodilo?

"Vučelić dolazi na sastanak u avgustu i saopštava Jovičiću kako je razgovarao sa predsednikom i kako mu je rekao da samo on može biti predsednik kluba i niko drugi. Jovičić je bio zbunjen, pitao je zašto ja smetam njemu, a kada je pitao Vučelića da li može negde da se nađe s predsednikom i da o svemu porazgovaraju, Vučelić mu je odgovorio da ako ga nađe neka razgovara.“
 

I danas je tajna svih tajni da li je Vučelićevo pozivanje na predsednika države i zaista bilo istinito ili je to bio samo uspešan manevar iskusnog političara u želji da postane predsednik FK Partizan. Bliski Vučeliću tvrdili su takođe da se predsednik FK Partizan često pozivao na predsednika Vučića.

Partizanu povećana kazna

Disciplinska komisija FSS

1

Disciplinska komisija FSS

27.04.2023. 22:20

Partizanu povećana kazna

U oktobru mediji objavili su da je Partizan iz četvrtog pokušaja konačno dobio novo rukovodstvo. Sve se to dogodilo na Skupštini kluba i za samo 20 minuta, a posle nekoliko neuspešnih pokušaja i niz rijaliti scena unutar klupskih prostorija. Za novog predsednika FK Partizan izabran je Milorad Vučelić. Onima koji su digli ruku za njega, ali i armiji navijača "crno-belih“ tada je novi prvi čovek kluba saopštio i da je njegov izbor "kraj specijalnog rata protiv Partizana“, ali i da nema iluziju da će to (misli se na rat) tek tako da prestane.

Vučelić je svoju vladavinu započeo sa 30 glasova "za“, na Skupštini kojoj je prisustvovalo tek toliko delegata da ima kvorum – 33 od ukupno 65. Nenad Bjeković sa svojom frakcijom nije se pojavio i Vučelić od tada drži uzde kluba iz Humske.

"Naš zadatak je da ojačamo Partizan. Očekujem udruživanje naših snaga“, saopštio je u prvoj rečenici prilikom pristupne besede Milorad Vučelić.

Pričao je i o prioritetima, zacrtanim ciljevima, strategiji kluba. Prvi zadatak bio je "nastavak procesa finansijske konsolidacije kluba i pronalazak sponzorskih ugovora“.

"Na ovom putu očekujem podršku članova Skupštine, nove uprave, ali i društvenih faktora u gradu, republici i FSS-u“.

Vučelić je obećao i niz mera s ciljem modernizacije u organizaciji kluba, opštu mobilizaciju sa zadatkom da se klub izbori za status stadiona koji je, kako je govorio, "sudski naš“. Obećao je i dalje unapređene SC Teleoptik i izgradnju internata koji bi trebalo da bude oslonac omladinske škole. Govorio je Vučelić i o sportskim ciljevima.

"Na terenu će se Partizan boriti za titule, kup i igranje u evropskim takmičenjima. Sportski i ne po svaku cenu, nego na legalan i sportski način, kao i uvek kroz istoriju.

Da li je Milorad Vučelić ispunio svoja obećanja? Važnije pitanje koje trenutno muči pristalice "crno-belih“ jeste da li je JSD Partizan, predvođen Ostojom Mijailovićem, povukao dobar potez odlukom da uvede prinudnu upravu u fudbalskoj sekciji s ciljem da što pre budu raspisani predsednički izbori, što bi bio i definitivan kraj gotovo sedmogodišnje vladavine Milorada Vučelića i Miloša Vazure. Može da bude, a ne mora da znači.

Mediji ovih dana konstatuju da ukoliko ne dođe do dogovora između prvog čoveka FK Partizan Milorada Vučelića i predsednika JSD Partizan Ostoje Mijailovića, "crno-beli“ bi mogli da se nađu u nebranom grožđu, tačnije da u bliskoj budućnosti Srbija dobije na fudbalskoj sceni Partizan 1 i Partizan 2.

Nešto slično dogodilo se sa rumunskom Steauom i bugarskim klubom CSKA. U Rumuniji je posle izgubljenog sudskog procesa finansijer Điđi Bekali ostao bez prava da koristi ime i grb kluba. Takođe i da se poziva na slavnu prošlost Steaue koja je bila i šampion Evrope. Bekali je zbog svega osnovao novi klub s imenom FCSB koji je takmičenje započeo iz najnižeg ranga. Danas je na pragu elite. Da li će se Milorad Vučelić i ekipa oko njega možda odlučiti za ovaj korak. Ili za drugi primer takođe iz susedstva.

U Bugarskoj postoje dva kluba s imenom CSKA. Jedan ima prefiks 1948 uz ime i uz njega su bivši igrači kluba. Drugi se zvanično zove CSKA Sofija. Mala zanimljivost je podatak da je šef struke u klubu koji je nastao fuzijom CSKA i Liteksa iz Loveča, nekadašnji kapiten "crno-belih“ Saša Ilić. U ovoj priči u najvećem problemu su brojni navijači. Oba sastava su deo elitne lige Bugarske. Više navijača okuplja se na tribinama kada igra CSKA Sofija.

Šta će biti sa "crno-belima“? Borba za prevlast još nije završena, a kad će biti – ne zna se. Ono što se zna jeste podatak da je SD Partizan raspustio organe fudbalskog kluba i uveo privremene mere. Oni kojima su pokazana izlazna vrata veštim manevrom želeli su da sačuvaju pozicije. Put koji su izabrali bio je istupanje iz sportskog društva, odnosno porodice "crno-belih“. Možda bi i uspeli da ih u tom infantilnom pokušaju nije sprečio APR. Elan je splasnuo i kad je stigla odluka o zabrani upotrebe stadiona, grba i svih drugih klupskih obeležja.

U vremenu koje je pred nama, takođe i vrlo bliskoj budućnosti, sledi finalna završnica ovog cirkusa. Mantra je kopija one kada je na isti način preuzimano sportsko društvo. Dakle, kada bude izrađen pečat FK Partizana, onaj koji postoji oni koji odlaze ne vraćaju, sledi i upis u APR. Tek tada biće raspisani izbori.

Ono o čemu se glasno priča, iako zvanične potvrde nema, novi predsednik "crno-belih“ trebalo bi da bude Ljubiša Tumbaković, nekadašnji trofejni trener ovog kluba, u jednom trenutku i sportski direktor "crno-belih“. Takođe i selektor reprezentacije Crne Gore i Srbije. Prema ovoj verziji, njegovi najbliži saradnici, u ulozi dva potpredsednika, bili bi navodno Rasim Ljajić i Milija Babović.

U projekciji onih koji su namereni da Partizan vrate na staze stare slave su takođe i nekadašnji asovi "crno-belih“ Zoran Mirković i Ivan Tomić. Za obojicu, ukoliko prihvate, rezervisano je mesto u Upravnom odboru kluba u kome bi ubuduće trebalo da sede uspešni privrednici. Njihov prvi zadatak biće da obezbede sredstava kako bi se namirio poreski dug od 17 miliona evra. Nije suvišno podsetiti da bi u nekim prošlim vremenima "crno-beli“ ostali bez licence UEFA da nije bilo pomoći države.

"Morate imati ljude od znanja u klubu. Domaćine, koji imaju pripadnost klubu i koji znaju posao“, kazuje Ivan Golac.

Proslavljeni as postavlja i pitanje u vezi sa politikom transfera.

"Tu je ključ svega. Ozbiljnija analiza dovela bi do odgovora na pitanja gde je novac od transfera igrača Partizana, koliko je zarađeno od prodaje Vlahovića, Milenkovića, Pavlovića, Zdjelara ili Stevanovića. Ne pamtim da se nekom drugom u istoriji dogodilo slučaj Andrije Živkovića kada je klub morao da plati igraču, umesto da zaradi na njegovoj prodaji. Gde je tu logika i ko je odgovarao za ovakve nedomaćinske poteze.“
 

Novi ljudi, veruju oni koji čiste Partizan, doneće nove principe rada. Pozicija generalnog direktora rezervisana je navodno za Marka Vjetrovića, nekadašnji klupskog portparola iz vremena kada je šef struke bio Lotar Mateus.

Imenovani i još uvek imenom nepoznati članovi Upravnog odbora trebalo bi da izaberu i novog šefa struke "crno-belih“. Čini se da će to biti najteži zadatak za one koji bi Partizan trebalo da povedu u nove pobede. A ko bi to mogao da bude? Javnost nagađa, ali i podseća da su na klupi "crno-belih“ od 2006, kada i počinju nesuvisle gluposti, sedeli sve bivši asovi: Miodrag Ješić, Miroslav Đukić, Slaviša Jokanović, Goran Stevanović, Aleksandar Stanojević, Zoran Milinković, Vladimir Vermezović, Vuk Rašović, Ljubinko Drulović, Ivan Tomić, Savo Milošević, Goran Petrić i sada Igor Duljaj. Svi oni odlazili su sa gorčinom u ustima. Javnost pita ko je sledeći.

Ukoliko želi sutra dva koraka napred, Partizan već danas mora da napravi jedan unazad. Svako veličanje gluposti kao i negovanje licemerja uramljenog u bahatost pojedinaca mora se što pre iseliti iz Humske. Vreme za postepene promene odavno je isteklo. Površno znanje ili apsolutno neznanje uz naglašeni ego pojedinaca na rukovodećim funkcijama nanelo je i previše štete slavnom klubu. Vreme je za novo vreme.

Komentari
Dodaj komentar
Close
Vremenska prognoza
clear sky
25°C
18.05.2024.
Beograd
Wind
PM2.5
5µg/m3
PM10
6µg/m3
UV
UV indeks
1
AQI indeks
1

Oni su ponos Srbije

Vidi sve

Najnovije

Vidi sve

Iz drugačijeg ugla

Vidi sve