Život
27.01.2024. 04:00
Dragan M. Milošević

Ani Nemanjić

Koliko znate o ženi koja je rodila Svetog Savu?

sveti sava
Izvor: Shutterstock

O jednoj od najznačajnijih žena srednjevekovne Srbije, Ani Nemanjić, ženi velikog župana Stefana Nemanje, rodonačelnika dinastije Nemanjić, i majci koja je srpskom rodu podarila Rastka Nemanjića, Svetog Savu, i Stefana Prvovenčanog, istorijski podaci su nažalost veoma šturi.

Nju čak retko spominju u svojom zapisima i njeni proslavljeni sinovi, koji su inače u to vreme bili na daleko poznati po svojoj pismenosti i obrazovanosti, i koji su za sobom ostavili dosta pisanog materijala o svom ocu Stefanu Nemanji. No to nikako ne može umanjiti istorijsku ulogu ove velike Srpkinje niti to znači da su sinovi gajili veću ljubav prema ocu u odnosu na majku, jer, objektivno govoreći to je bilo vreme kada se na ženu gledalo iz drugog ugla ne samo u Srbiji, i kada žena uglavnom nije bila predmet pažnje spisatelja, beležnika tadašnjih događanja.

U tom smislu i Sveti Sava i Stefan Prvovenčani o svojoj majci su ostavili samo kratka beleženja koja Anu Nemanjić opisuju kao veoma uzornu suprugu, nežnu i brižnu majku, kao pobožnu i milosrdnu gospođu. Iako nema preciznijih podataka o stepenu Aninog obrazovanja očigledno je u pitanju veoma obrazovana osoba jer u svim raspoloživim zapisima navodi se da su braća Vukan, Stefan i Rastko svoja početna obrazovanja stekli od svoje majke.

Ona ih je opismenila, razvijala kod njih ljubav prema knjizi, učenju i obrazovanju, ona je u njih ugradila pobožnost i milosrđe. Sasvim razumljivo, dok je veliki državnik Stefan Nemanja bio zauzet državnim i vojnim poslovima, često bio odsutan od kuće, Ana je provodila vreme sa decom, podizala ih i vaspitavala. Ana i Stefan Nemanja su pored tri sina imali i tri ćerke.

Ana je bila toliko brižna da decu nikada nije ispuštala iz svog vidokruga. Kada je recimo Rastko odlučio da krene na Svetu Goru, da roditelji ne bi sprečili njegov odlazak, rekao im je da ide u lov na planinu. Od oca je dobio blagoslov za lov ali je Ana na sve načine pokušavala da ga odvrati. Pošto nije uspela da savlada tu njegovu veliku želju zapovedila mu je da se što pre vrati iz lova. Kada su se pratioci Rastkovi vratili i saopštili majci da je Rastko nestao, Ana je od šoka jedva ostala živa. Uz kasnije saznanje da je Ratko na Svetoj Gori, Stefan Nemanja je pokušavao da uteši Anu, ali ona nikako nije mogla da prežali odlazak sina miljenika od kuće. I Rastko, Sveti Sava, nije prestajao da misli o svojoj majci, i već u prvim pismima sa Svete Gore sugerisao joj je da se zamonaši, što će ona kasnije i učiniti.
 

A kada je u pitanju poreklo Ane Nemanjić tu se tek oseća nedostatak verodostojnih podataka. Po jednima Ana je ćerka bosanskog bana Stefana Borića, prvog bosanskog vladara (1154. godina), što je i mišljenje našeg prvog istoričara novijeg datuma Jovana Rajića. Po tim podacima Stefan Nemanja je oženio bosansku princezu Anu dok je vladao sa braćom Miroslavom i Konstantinom na prostorima Huma, Kotora i u Gornjoj Zeti. Nakon ženidbe Stefan Nemanja će krenuti u osvajanje Raške oblasti i Donje Zete, gde će mu se, u braku sa Anom roditi svih šestoro dece.

Po drugima Ana je bila kći francuskog kralja koji je svoj mezimicu podario mudrom, hrabrom i naočitom Srbinu. Po tim podacima Ana i Stefan Nemanja su čak i jedan period života proveli na dvoru francuskog kralja gde su im rođeni Vukan, najstariji i Stefan, srednji sin. Ima i istraživača koji smatraju da je Ana vizantijskog porekla, tj. da je bila kćer carigradskog imperatora Romana. Taj stav zastupao je i naš slavni Justin Popović ali je nešto kasnije potvrđen očigledan nesklad u nekim datumima pri izvođenju tog zaključka, pa je time njeno vizantijsko poreklo osporljivo. Konačno, po nekim izvorima pominje se i mogućnost da je Ana bila ugarska princeza. Na osnovu svih raspoloživih, a prilično oskudnih podataka, najprihvatljivije bi moglo biti rasuđivanje Ilariona Ruvarca koji kaže da je Anino poreklo, nažalost, do daljnjeg, nepoznanica u srpskoj istoriji.

SPC je slavi svakog 22. juna po starom crkvenom kalendaru, odnosno svakog  5. jula po gregorijanskom.
 

Dakle, sud o njenom poreklu i još nekim dodatnim biografskim podacima i dalje je u sferi nagađanja i najčešće se zasniva na pretpostavkama. Ipak, savremena nauka je dokazala da su majke svih velikih ljudi imale veliki psihofizički, moralni i intelektualni uticaj ne genijalnost i umeće svojih sinova, što sasvim osnovano treba da je bio slučaj i sa Anom Nemanjić.

A kada se radi i o ženi za koju je zapisano da je "bila puna dobrih dela kao bisera i dragog kamenja“ onda se za Anu zaista može primeniti ona česta izreka koja slovi u našem narodu:“da bez dobre majke ne može biti ni dobrog sina“.

Kada je 1195. godine na vizantijski presto došao car Aleksije III, tast Stefana Prvovenčanog, on je logično priželjkovao da što pre vidi zeta na srpskom prestolu. A i mudri Stefan Nemanja je bio veoma razuman vladar i čovek, poslednje dane života želeo je da provede u molitvi i postu i da time ispuni želju svog najmlađeg sina Svetog Save.

Na Blagovesti 1196. godine Stefan Nemanja i Ana Nemanjić odrekli su se svetovnog života i zamonašili su se, Stefan kao Simeon, a Ana pod imenom Anastasija. Ana Nemanjić, odnosno monahinja Anastasija otišla je u manastir Svete Bogorodice u Toplicu a monah Simeon na Svetu Goru kod svog sina Svetog Save, a 22 juna 1200. godine, u pomenutom manastiru prestaće da kuca srce Ane Nemanjić koja će biti sahranjena u manastiru Studenica.

Tekst preuzet iz knjige "Heroine Srbije  - Vekovnik", Dragana M. Miloševića, koju možete naručiti putem imejl adrese: [email protected]

Komentari
Dodaj komentar

Povezane vesti

Close
Vremenska prognoza
clear sky
23°C
01.05.2024.
Beograd
Wind
PM2.5
5µg/m3
PM10
6µg/m3
UV
UV indeks
1
AQI indeks
1

Oni su ponos Srbije

Vidi sve

Najnovije

Vidi sve

Iz drugačijeg ugla

Vidi sve