Inženjer Pavlović je radio šest godina u pustinjama Libije. Kupio stan u Beogradu, kuću na Zlatiboru. Jedina razonoda u pustinji je poker. Igrao je čvrsto, muški, čisto. Voleo je igru. Za njega je imala nešto viteško. Igrao je sa svojim radnicima i kolegama u male sume i retko gubio. Ponekad bi čak, ako bi mu se učinilo da je previše odneo, znao i namerno da izgubi. Verovao je u sreću i čast.