Uznemireni investitori
Čile nacionalizuje litijum
Litijum je jedan od najvažnijih minerala u procesu tranzicije ka obnovljivoj energiji, prvenstveno za upotrebu u baterijama električnih vozila. Čile je drugi najveći svetski proizvođač litijuma i ima najveće rezerve.
Kada je čileanski predsednik Gabrijel Borić u četvrtak najavio svoju nameru da nacionalizuje industriju litijuma u zemlji, njegova izjava je izazvala oštre reakcije.
Bez sumnje, nacionalizacija resursa ima potencijal da uznemiri investitore i tržišta, u najgorem slučaju isušujući potencijalne investicije, a u najboljem slučaju dodajući još jedan sloj složenosti energetskoj tranziciji.
Međutim, mnoga tržišta za kritične minerale su već izuzetno nestabilna i sklona neuspesima, što nameće pitanje da li bi državno vlasništvo u nekim scenarijima moglo da smanji volatilnost i nepredvidivost. Prošla iskustva sa nacionalizacijom resursa daju neke naznake o tome kako bi se Borićeva odluka mogla odvijati.
Latinska Amerika je iskusila cikluse nacionalizacije i privatizacije u rudarskom i naftnom sektoru. Primeri kao što je PEMEX, meksička nacionalna naftna kompanija, obuhvataju čitav niz varirajućih rezultata u okviru jedne priče, od geopolitičkih prepirki, do perioda relativnog uspeha koji su doprineli nacionalnom razvoju, do perioda lošeg upravljanja i stagnacije.