Osnovni model
Rio Tinto i projekat "Jadar": O čemu se, zapravo, radi
Kompanija „Rio Tinto“ opredelila je 2,4 milijarde američkih dolara za izgradnju rudnika i postrojenja za preradu litijum-borata za projekat „Jadar“ u Loznici.
„Projekat ’Jadar’ je u obavezi da ishoduje sva relevantna odobrenja, dozvole i licence i nastaviće da se realizuje u saradnji sa lokalnom zajednicom, Vladom Srbije i nevladinim sektorom. Ovo je važna prekretnica za projekat i snažna potvrda opredeljenju ’Rio Tinta’ da podrži Srbiju kao vodećeg dobavljača litijuma, imajući u vidu obim i visoki kvalitet sastava ležišta Jadar“, navodi se u saopštenju ove kompanije.
Sve drugo što se navodi u njihovom saopštenju ukazuje da je to nešto čime Srbija možda i ne bi bila baš zadovoljna. I to u ekonomskom, a ne u ekološkom pogledu, koji je često, i opravdano, u najužem fokusu javnosti. Jer iz „Rio Tinta“ poručuju, kako to navodi izvršni direktor Jakob Stausholm, da su posvećeni „održavanju najvi- ših ekoloških standarda, minimizaciji uticaja i izgradnji održive budućnosti u zajednicama u kojima posluje.“
U ekonomskom pogledu, međutim, ono što navode je neki minimum, što bi se automobilskim rečnikom reklo – osnovni model. Planirano je, naime, da Jadar proizvodi litijum-karbonat kvaliteta pogodnog za proizvodnju baterija, tražen mineral koji se koristi za proizvodnju baterija za električna vozila i skladištenje obnovljive energije, dodaju iz kompanije. Osim toga, planirano je da Jadar proizvodi borate koji se koriste u razvoju opreme za obnovljive izvore energije kao što su solarni paneli i vetroturbine.
Projekat „Jadar“ obuhvata podzemni rudnik sa pripadajućom infrastrukturom i opremom, uključujući električna vozila za vuču, kao i postrojenje za hemijsku preradu litijum-karbonata kvaliteta pogodnog za proi- zvodnju baterija. Srbiju, međutim, ne zanima samo rudarenje jer to donosi najmanje prihode. A krem bi, zapravo, pokupili oni kojima bi ruda iskopana u Srbiji bila odvožena kao sirovina da od nje prave gotove proizvode. O tome je svojevremeno govorio i predsednik države Aleksandar Vučić.
"Kod nas ne dolazi u obzir da se radi samo rudarenje, nego će da se radi i refajning, 56 godina bismo mogli da imamo majning i refajning i godišnji prihodi bi bili 600 miliona evra“, naveo je svojevremeno Vučić. Istom prilikom on je istakao da Srbija teži i procesu proizvodnje katoda, kao i proizvodnje baterija za električna vozila.
„EU radi svoj program i žele da obezbede sirovine za svoje auto-gigante i oni će da traže razgovore sa Srbijom. Oni žele da EU auto-industrija bude uključena. Mi ćemo sada tu da trgujemo, naravno ako narod to dopusti“, naveo je Vučić i dodao da bi samo fabrika katoda i baterija značila prihod od 3,4 milijarde evra godišnje tokom 56 godina.
„Tražićemo da jedan veliki proizvođač električnih vozila dođe u Srbiju. Ako budu radili proizvodnju u Srbiji, od oko 450.000 vozila godišnje ukupni prihodi bi bili 19,7 milijardi evra godišnje“, rekao je Vučić.
Sve je, u svakom slučaju, sada stvar trgovine, a s obzirom na potencijal koji postoji, treba biti vrlo pametan, ali i maksimalistički nastrojen. Dakle, budimo realni i tražimo nemoguće.