Biznis
28.03.2022. 13:10
Milan Mišić

Tržište nafte

Zašto se Arapi ne javljaju Bajdenu

Džozef Bajden 28.3.2022.
Izvor: EPA-EFE/Al Drago / POOL

Ako je tačno da se "u nevolji proveravaju prijatelji“, onda svakako nešto nije u redu u odnosima između još najjače sile sveta, Amerike, i njenih tradicionalnih saveznika na Bliskom istoku, Saudijske Arabije i Ujedinjenih Arapskih Emirata (UAE).

Kada je posle invazije Rusije na Ukrajinu koja je započela 24. februara trebalo pokazati globalnu solidarnost u osudi tog ratnog čina koji je narušio temeljni princip svetskog poretka – nepovredivost suvereniteta i teritorijalnog integriteta svake države – na glasanju u Savetu bezbednosti 25. februara o rezoluciji u kojoj se tražilo da se rat odmah zaustavi i strane trupe povuku, Rusija je, naravno, bila protiv. To je imalo snagu veta. Ali, na opšte iznenađenje, među uzdržanima u osudi Moskve, pored Kine i Indije, bili su i – Emirati.

Kada je, posle zavođenja dosad najsveobuhvatnijih sankcija Rusiji Vašington od OPEK-a – kartela najvećih proizvođača i izvoznika nafte – i od svoja dva arapska saveznika zatražio da povećaju proizvodnju dodatnih količina i time zaustave astronomski rast cene na globalnom tržištu, Rijad i Abu Dabi su odgovorili negativno, sa nedvosmislenom porukom da ne žele da "politizuju“ ono što je primarno u temeljima njihovog blagostanja, to jest da su im u ovom momentu važniji sopstveni nego američki prioriteti.

Zbog toga se dešava nešto nezapamćeno: saudijski de fakto lider, prestolonaslednik Muhamed bin Salman (poznat po akronimu MBS) i njegov kolega iz UAE Šeik Muhamed bin Zajed, kako tvrdi britanski "Gardijan“, "već neko vreme odbijaju telefonske pozive najmoćnijeg čoveka Zapada“, Džoa Bajdena.

Sergej Lavrov i Muhamed bin Salman 28.3.2022.
Izvor: EPA-EFE/ALEXEY NIKOLSKY/SPUTNIK/KREMLIN/POOLSergej Lavrov i Muhamed bin Salman

Bajdenu je zaista potrebna jeftinija sirova nafta jer je cena galona automobilskog goriva najneposredniji indikator američke ekonomske stabilnosti, a time i uspešnosti aktuelnog stanara Bele kuće. To posebnu važnost ima u ovoj godini, s obzirom na to da će se na takozvanim međuizborima koji se održavaju početkom novembra Bajdenova partija boriti da zadrži svoje tesne većine u Predstavničkom domu i Senatu, pa bi mu "pomoć prijatelja“ dobrodošla.

Multipolarno balansiranje

Prijatelji su spremni da pomognu – ali i da to politički naplate. U ovom momentu su posebno delikatni američki odnosi sa Saudijskom Arabijom. Mladi saudijski lider (36) prilično je, ako je suditi po zapadnim medijima, gnevan na novog američkog predsednika koji ga ignoriše još od preuzimanja dužnosti. Bajdenovo objašnjenje za to je da je njegov sagovornik u Rijadu MBS-ov otac 86-godišnji kralj Salman, koji je vođenje saudijske kraljevine svom sedmom sinu prepustio još 2017. godine.

Razlog ovog zahlađenja, posle četiri godine dobrih odnosa sa Bajdenovim prethodnikom Donaldom Trampom, jeste Bajdenovo obelodanjivanje obaveštajnih izveštaja koji prestolonaslednika direktno okrivljuju da je naredio brutalno ubistvo saudijskog disidentskog novinara (i kolumniste "Vašington posta“) Džemala Kašogija u saudijskom konzulatu u Istanbulu, novembra 2018. godine.

U ovakvim okolnostima, saudijska računica je, po svemu sudeći, da svoje odnose sa Zapadom treba da decentralizuje približavanjem Francuskoj i Ujedinjenom Kraljevstvu, a na Istoku Rusiji i Kini. Saudijci su na glasanju 2. marta u Generalnoj skupštini UN o osudi ruske agresije, glasali "za“ (isto su učinili i Emirati), ali istovremeno naglašavaju da će poštovati obaveze o preraspodeli naftnih kvota koje su postignute u okviru 14-članog OPEKA-a (čiji je Saudijska Arabija de fakto lider) i nešto sveobuhvatnijeg (23 članice) petrolejskog saveza OPEK plus (u kojem je i Rusija).

Neposredni cilj MBS-a svakako je da povrati svoj legitimitet u Americi, ali i da nastavi da balansira u pomaljajućem multipolarnom poretku u kojem sve značajniju ulogu ima Kina, dok Amerika, posle traumatičnog napuštanja Avganistana, nastoji da povrati svoj narušeni imidž pouzdanog saveznika.

Otuda Rijad nema nameru da podlegne američkim pritiscima da poveća proizvodnju nafte i time stabilizuje njenu cenu, mada se ta stabilizacija ipak unekoliko dešava delovanjem tržišnih mehanizama. Posle rekorda od 139 dolara za barel, najviše cene u poslednjih 14 godina, barel se vratio na nešto normalniji nivo od sto, pa i nešto manje dolara.

Ono što Saudijskoj Arabiji i Ujedinjenim Arapskim Emiratima daje adute jeste činjenica da to su to jedine dve zemlje iz kluba najvećih izvoznika koji maju rezervne kapacitete koji im omogućavaju da u kratkom roku povećaju proizvodnju sirove nafte i time utiču na njenu cenu. To ova dva petrolejska džina stavlja u poziciju da praktično utiču na uspon ili pad globalne ekonomije, još uveliko zavisne od petrolejskih energenata.

Ono što bi, međutim, moglo da utiče na novostečeno samopouzdanje ove dve bliskoistočne monarhije jeste tok ukrajinskog rata – neka njegova nepredviđena eskalacija, koja bi velike sile prinudila da od saveznika zahtevaju nedvosmisleno izjašnjavanje "jeste li s nama ili protiv nas“.

Sve dotle biće mogući i potezi poput onoga koji je, svojim razgovorom sa Vladimirom Putinom 1. marta, povukao lider Emirata, šeik Muhamed bin Zajed. U tom dijalogu teme su bile saradnja u okviru OPEK-a i neophodnost da se održava stabilnost energetskog tržišta. Prema ruskoj interpretaciji ovog razgovora, lider Emirata je "potvrdio da Rusija ima pravo da osigura svoju nacionalnu bezbednost“.

Balansiranje, pa i svojevrsno "vrludanje“ američkih saveznika ima za cilj i da ojača njihove adute u osiguravanju sopstvene bezbednosti. Saudijci tako računaju da im Amerika i dalje drži leđa kad je reč o njihovom učešću u građanskom ratu u Jemenu u kojem nastoje da spreče dolazak na vlast plemena Huti, koje je blisko Iranu. I Emirati i Saudijci smatraju da ih u ovom sukobu Amerika ne podržava dovoljno, pogotovo posle Bajdenovog ukidanja statusa "terorističke organizacije“ Hutima.

Sem toga, Emirati još čekaju da im Bajdenova administracija odobri nabavku borbenih aviona F-35.

Povratak pod kišobran

Sve ovo ide naruku onima koji smatraju da je balansiranje zalivskih monarhija samo privremeno stanje: da ni Saudijska Arabija ni Emirati neće moći još dugo da održavaju neutralnost između Rusije i Zapada – niti da flertuju sa Kinom – te da će se, ranije ili kasnije, vratiti pod bezbednosni kišobran Amerike. U svakom slučaju, nastojanja da se bude nesvrstan u trenutno najvećem sukobu na tlu Evrope nisu u funkciji Rusije, nego njihovih odnosa sa Amerikom sa kojom su im veze u svakom slučaju "strateške“.

Pogotovo što se očekuje da će se relativno brzo privesti kraju ono što se zbiva u senci rusko-ukrajinskog rata: američka nastojanja da vaspostavi nuklearnu pogodbu sa Iranom koja je u formi 5+1 (pet članica Saveta bezbednosti plus Nemačka) potpisana 2015, da bi je Donald Tramp po preuzimanju predsedničke vlasti razvrgnuo (i time Teheranu omogućio da skrati vreme do svog krajnjeg cilja: osvajanje tehnologije proizvodnje nuklearne bombe).

Prema najnovijim vestima, prevaziđena je najveća poteškoća u aktuelnoj pregovaračkoj fazi – Rusija je povukla svoju pretnju da će obnovu sporazuma torpedovati zahtevom da njena buduća trgovina sa Iranom ne bude podložna zapadnim sankcijama uvedenim protiv Moskve. Ruski ministar inostranih poslova Sergej Lavrov je, naime, posle jednonedeljnog pregovaračkog zastoja izjavio da je u tom pogledu dobio neke "pisane garancije“ Vašingtona, što je, uz još neke ustupke Iranu, stvorilo uslove da se novi sporazum, na kome se radi već 11 meseci, konačno usaglasi. SAD i Iran, što je zanimljivo, u obnovljenim pregovorima nisu učestvovali direktno, nego uz pomoć posrednika.

Ako se zaista dogodi da se sporazum obnovi, Iran bi mogao da aktivira sva svoja naftna nalazišta i u značajnoj meri doprinese povećanju ukupne ponude, što bi za posledicu imalo dalje smirivanje cena. Iran je, naime, peti po veličini proizvođač u OPEK-u.

Ove povoljne vesti začinilo je i na prvi pogled isključivo poslovno saopštenje "Saudi Aramko“, glavne naftne kompanije saudijske države i najvećeg pojedinačnog svetskog izvoznika sirove nafte, u kojem je najavljeno da će biti povećane investicije u dodatne proizvodne kapacitete kako bi se "izašlo u susret rastućoj globalnoj potražnji“.

Iz tog izveštaja se vidi i da, uprkos velikim ulaganjima u alternativne izvore energije u okviru borbe za zaustavljanje klimatskih promena, nafta ostaje jedan od najprofitabilnijih biznisa današnjice. "Aramko“ je, naime, u prošloj godini svoj profit uvećao za 124 odsto: njegova neto vrednost bila je 110 milijardi dolara. (Ukupan kapital ove kompanije se inače procenjuje na 577 milijardi.)

Istovremeno je najavljeno i da će se do kraja marta održati i novi sastanak članica OPEK plus (koji kontroliše oko 40 odsto globalne proizvodnje nafte), da bi se diskutovalo o novim proizvodnim kvotama. Za očekivati je da će te kvote biti veće od onih usaglašenih na prethodnom sastanku ovog interesnog udruženja: skromnih 400.000 barela dnevno.

Posle serije loših vesti, svakako je dobrodošla i poneka dobra. Među takvima je i saopštenje koje je stiglo iz Pekinga, u kome Kina obelodanjuje da njen plan za ovu godinu predviđa stopu rasta od 5,5 odsto, kao i da sebe vidi u ulozi "stabilizujućeg faktora“ svetske privrede.

Komentari
Dodaj komentar

Povezane vesti

Ministarstvo: Cene benzina i dizela prate kretanja na berzama
Gorivo, benzin

Naftni derivati

26.03.2022. 09:53

Ministarstvo: Cene benzina i dizela prate kretanja na berzama

Cene benzina i dizela u Srbiji isključivo prate kretanja cena na svetskom tržištu, a merama koje je donela država obezbeđeno je da energenata ima dovoljno i da domaći kupci budu maksimalno zaštićeni, saopšteno je iz Ministarstva rudarstva i energetike.
Close
Vremenska prognoza
scattered clouds
9°C
25.04.2024.
Beograd
Wind
PM2.5
5µg/m3
PM10
6µg/m3
UV
UV indeks
1
AQI indeks
1

Oni su ponos Srbije

Vidi sve

Najnovije

Vidi sve

Iz drugačijeg ugla

Vidi sve