Srbija-Brazil
Na njihovu sambu mi ćemo kolo
Počevši od 20. novembra pa sve do 18. decembra, najvažnija sporedna stvar na svetu konačno je postala najvažnija na svetu.
Svetsko prvenstvo je događaj koji, od kada postoji, privlači mnogo pažnje i tokom čijeg trajanja ljubitelji fudbala pričaju samo o jednoj stvari - fudbalu. U mnogim državama, na dan kada igra njihova reprezentacija, sve staje. Uzimaju se slobodni dani, časovi u školama su, kao na primer u Brazilu, skraćeni... Svi se povlače u svoje domove i uz razne rituale čekaju početak utakmice.
Ništa manje euforično nije ni kod nas u Srbiji. Pogotovo ne tokom ovog Svetskog prvenstva. Reprezentacija Srbije odavno nije izgledala bolje i superiornije, a selektro Piksi nije usadio pobednički mentalitet samo među igrače, već je čini se isto uradio i sa čitavom nacijom. Naročito od kada smo videli da možemo da pobedimo Portugal na njihovom stadionu.
Zbog toga su nam očekivanja velika i posle dosta vremena prolazak u nokaut fazu se podrazumeva.
Koliko god bili obazrivi i koliko god se trudimo da stojimo čvrsto na zemlji kako, potencijalno, ne bismo bili mnogo razočarani posle utakmice sa Brazilom, svi želimo da vidimo kako Mitrović, Tadić, Vlahović i ostatak družine napadaju Brazil.
Sve po malo podseća na jedan segment filma "Montevideo Bog te video" kada na pitanje igrača "Šta ćemo mi sutra?", genijalni Nebojša Ilić (koji u filmu tumači uogu selektora Boška Simonovića) odgovara: "Napašćemo. Napašćemo Brazil".
Upravo u Montevideu te davne 1930. godine gde je održano prvo Svetsko prvenstvo u fudbalu, Jugoslavija je odigrala svoj prvi meč na protiv Brazila. Ni tada, kao ni danas, nismo bili favoriti, ali fudbal je čudna igra koja je upravo toliko i popularna jer se čuda dešavaju.
Jugoslavija je tada bila jedna od četiri predstavnika Evrope, a Brazil je savladan rezultatom 2:1 golovima Tirnanića i Beka.
Od tada do danas, reprezentacija je odigrala ukupno 19 mečeva protiv Brazila. Pobedila je dva puta, sedam utakmica je završeno nerešenim rezultatom, a izgubila je 10 mečeva.
Tirnanić i Beko odavno ne plešu fudbalskim terenima, ali Srbija ima u koga da se uzda. Sa Aleksandrom MItrovićem koji je najbolji strelac u istoriji reprezentacije, kapitenom Dušanom Tadićem koji je prvi fudbaler, kome je srpska publika skandirala ime i prezime, još od verovatno Dragana Džajića i sa selektorom Draganom Stojkovićem Piksijem koji je vratio pobednički mentalitet u srpski fudabal.... Imamo čemu da se nadamo.
Možda je krajnje vreme da se pomenuta statistika sa Brazilom popravi.
Hajde da napademo Brazil!