100 GODINA OD FORMIRANJA JUGOSLAVIJE Franjo Tuđman u intervjuu Vijesniku 1992: Da 1918. nije došlo do ujedinjenja sa Srbijom, Hrvatskom bi zapadni saveznici platili Italiji Dalmacijom, a Srbija bi dobila sve ono što je htela osvojiti

“Da 1918. nije došlo do ujedinjenja sa Srbijom, upravo bi Hrvatskom zapadni saveznici platili i Italiji i Srbiji, jer bi Dalmacija potpala pod Italiju, a Srbija bi verovatno dobila gotovo sve ono što je danas htela osvojiti”, rekao je hrvatski predsjednik dr. Franjo Tuđman u intervjuu Vjesniku 1. marta 1992., samo mesec i po dana  posle međunarodnog priznanja Hrvatske.

Odgovarajući na pitanje kako on, kao predsednik taze osamostaljene i međunarodno priznate hrvatske države, gleda na činjenicu da je jugoslavenska ideja potekla upravo od Hrvata, Tuđman je izrekao nekoliko veoma značajnih i za njega možda netipičnih misli.

Prvo, da je u vreme raspada Habsburške monarhije gotovo sveukupna hrvatska inteligencija (pritom je i on naveo neka imena, poput Ivana Meštrovića, Joze Kljakovića, Mile Budaka i Tina Ujevića) bila “jednostavno opsednuta jugoslavenstvom”, da je ta njena opsednutost “imala i svoje opravdanje” i da je ujedinjenje Hrvata sa Srbijom 1918. “spašavalo hrvatske zemlje od daljeg drobljenja i porobljavanja”.

Bila je to dijametralno oprečna misao u odnosu na onu dobro poznatu i raširenu hrvatsku tezu tužbalicu, koju je prvi put spomenuo HSS-ovac Stjepan Radić, da su Hrvati u Jugoslaviju pojurili, i u njoj se izgubili, kao “guske u magli”.

“Tuđman je u pravu. S pravom je to rekao, jer inače ne bi postojala Hrvatska. Ako Srbima daju more do Splita, do rta Planka”, rekao je Ćosić aludirajući na teritorijalnu ponudu ili ultimatum Antante Srbiji u leto 1915., u jeku Prvoga svetskog rata, koju, međutim, predsednik srpske vlade Nikola Pašić nije prihvatio, “što bi bilo od Hrvatske? Uostalom, Hrvatska tada nije ni postojala, nego su postojale Hrvatska, Slavonija i Dalmacija. To su bile provincije Austro-Ugarske”, rekao je Dobrica Ćosić 8. decembra 2008.

Na prvi pogled izgleda apsurdno da se Franjo Tuđman i Dobrica Ćosić u nečemu slažu, a još se apsurdnijim doima to da se slažu oko mišljenja ili stajališta da su od Jugoslavije dugoročnu korist izvukli Hrvati, a ne Srbi. Ali taj apsurd polako nestaje ako se samo malo dublje udubimo u bit problema o kojem je riječ.

Prava i celovita istina glasi da je u današnjoj Srbiji vrlo rašireno mišljenje da je Jugoslavija za Srbe bila greška. To jest, da su Srbi pogrešili, i to fatalno, što su uoči, tokom i nakon Prvoga svjetskog rata ustrajali na Jugoslaviji. Za razliku od Hrvata koji su, svojim ulaskom u Jugoslaviju, izabrali pravi i prosperitetni put.