"Dobili smo ponudu za saradnju od više firmi koje se bave produkcijom s područja bivše Jugoslavije, ali i četiri ponude iz Srbije za prodaju autobusa s natpisom 'Krstić i sin'. No, to smo morali otkloniti jer taj autobus, jednostavno, nije na prodaju", kazao je predsednik uprave Jadran filma Vinko Grubišić, prenosi agencija Hina.
Dodao je da nastavljaju pre nekoliko godina započetu obnovu autobusa i da je reč o ozbiljnom ulaganju u temeljnu rekonstrukciju tog mercedesovog autobusa, jer, kako u zagrebačkoj Dubravi ističu, a parafrazirajući citat iz "Ko to tamo peva": "Nemačka vozila su najbolja na svetu - Die Beste".
"No, međutim, naša želja koja je značajno usporila obnovu jeste da autobus učinimo mehanički prihvatljivim i tehnički potpuno ispravnim, odnosno da bude u voznom stanju. Moramo ga ostaviti vizuelno originalnim, ali tehnički ispravnim da može voziti kao registrovan autobus", kaže Grubišić.
On je rekao da će se taj atobus zaista voziti po putevima bivše Jugoslavije.
"Zaista će tu biti i neki Miško koji će nas voziti zavezanih očiju. Uostalom, to nam ionako rade", zaključio je.
Kako ističu u Jadran filmu, reč je o autobusu mercedes-benc O 3500 koji se proizvodio od 1949. i koji, suprotno uvreženom mišljenju, nije bio model koji se mogao voziti po srpskim provincijskim zemljanim putevima uoči izbijanja Drugog svetskog rata i bombardovanja Beograda, završne scene filma Slobodana Šijana.
Bio je to velikoserijski autobus, a njegova cena se sada uobičajeno kreće oko 60.000 evra jer kolekcionari ne preferiraju autobuse i kamionski program. Kao "obični" oldtajmer ima takvu vrednost, ali kao ključno vozilo u filmskom remek delu jugoslovenske kinematografije njegova vrednost dramatično raste.
"Tehnološki, ugradićemo novi motor, obnoviti podvozje i ugraditi dvokružni kočnički sistem da autobus može izaći na put. Ugradićemo novu opremu, ali poštujući izvorno stanje. U principu to će biti "show car" za područje cele bivše Jugoslavije", ističu u radionici Jadran filma.
Kažu da povratak u izvorno stanje znači i originalnu boju autobusa, natpis "Krstić i sin", ali i dimnjak i rupe na krovu autobusa od sačme ispaljene iz puške lovca kojeg je filmski oživeo Taško Načić, peć bubnjaru i improvizirani roštilj kojim su vešto rukovali vozač Pavle Vuisić i njegov Miško, Aleksandar Berček, te drvene stolice na kojima su sedeli filmski likovi koje su oživeli Danilo Bata Stojković, Dragan Nikolić, Slavko Štimac, Neda Arnerić i ostali.
No, upitno je hoće li se u povratku autobusa koristiti i prateća filmska muzika, kao i odati omaž starici koja se u par kadrova filma vozi u tom autobusu i nestaje bez izgovorene reči. Kako ističu u Jadran filmu, o muzici će se još odlučivati, ali starica nije bila "standardna" oprema filma pa samim tim ne može biti i standardna oprema autobusa.
