Film "Nirnberg"
Rasel Krou kao Gering: "Kako da igram ravnotežu između čudovišta i čoveka?"
Razrušena Nemačka, zatvor pun nacističkih ratnih zločinaca i istorijski značajan susret. Američki vojni psihijatar Daglas Keli treba da proceni mentalnu sposobnost zatvorenog Hermana Geringa za Nirnberški proces.
Psihijatar kojeg glumi Rami Malek i Rasel Krou kao Gering igraju psihološki dvoboj iza rešetaka.
Režiser Džejms Vanderbilt je svoje uzbudljivo dramsko ostvarenje "Nirnberg" premijerno prikazao u nedelju uveče pred oduševljenom publikom na 50. Međunarodnom filmskom festivalu u Torontu (TIFF).
Film je zasnovan na knjizi Džeka El-Haija "Nacista i psihijatar". Pored Kroua i Maleka, uloge tumače i nemački glumci Andreas Pičman kao Rudolf Hes i Peter Jordan kao Karl Denic.
Krou, koji je za potrebe filma učio nemački i u filmu govori engleski s jakim akcentom, rekao je na premijeri da mu je uloga bila ogroman izazov. "Kako da igram tu ravnotežu između čudovišta i čoveka?"
Krouovo "čudovište" je maestralno prikazano. Njegov Gering je lik pun kontradikcija: harizmatičan, arogantan, uvek u potrazi za kontrolom. Uspeva da prikaže portret čoveka koji može da zavede svoju publiku, iako su njegova zlodela zgrozila svet.
Malekov Keli je s druge strane hladan, proračunat, čovek koji mora da pogleda demonima 20. veka pravo u oči. Iz te postavke nastaje mučan dvoboj.
"Mnogo smo razgovarali o filmu Kad jaganjci utihnu, rekao je Vanderbilt. Zaista, dinamika između psihijatra i zatvorenika podseća na duele Hanibala Lektera i Klaris Starling.
Ova perfidna igra mačke i miša vodi do opasne bliskosti dvojice očigledno inteligentnih muškaraca, koji se međusobno ispituju, provociraju i manipulišu.
Izbegavajući teške lekcije i sentimentalne klišee, Vanderbilt uspeva da zadrži napetost, a da pritom ne zataškava težinu nacističkih zločina.
Zločini su prisutni, ali pažnja je usmerena na mehanizme iza kulisa, kojima ni Keli ne može u potpunosti da umakne.
Iako prepoznaje Geringovu beskrupuloznost i narcizam, psihijatra ipak fascinira njegova ličnost.
Jedan od njegovih zaključaka je da vodeći nacisti nisu bili psihički poremećena "čudovišta", već su posedovali kombinaciju inteligencije, ambicije i naizgled normalnih osobina – i upravo su zato bili toliko opasni.