Roman Grejama Grina
Preporuka za čitanje: Od grešnice do svetice
Grejam Grin, rođen 1904. godine. Živeo do 1991. Bio je jedan od najvažnijih književnika dvadesetog veka. Jednako popularan i kod čitalaca i kod kritike.
Njegova najpoznatija dela su "Brajton rok“, "Suština stvari“, "Tihi Amerikanac“, "Kraj jedne ljubavne priče“, "Treći čovek“, "Naš čovek u Havani“, "Moć i slava“, "Ministarstvo straha“... Pre nego što se sasvim posvetio pisanju bio je novinar, a radio je i u filmskoj industriji, adaptirajući svoja dela i pišući originalne scenarije. Religija, moral i politika u osnovi su mnogih njegovih knjiga. Mnoga njegova dela su ekranizovana i doprinela da Grin stekne ne samo poštovanje književne kritike, već i svetsku slavu.
Sa zakonitom suprugom Vivijen Dejrel Brauning imao je dvoje dece. Početkom 1946, Grin je ušao u vanbračnu vezu sa Ketrin Volston, ženom Harija Volstona. Generalno se smatra da mu je ova afera poslužila da napiše roman "Kraj jedne ljubavne priče“, koji ovde predstavljamo, objavljen 1951. godine, kada se afera okončala. Grin je napustio porodicu 1947, ali je njegova supruga u skladu sa katoličkim učenjem odbila da mu da razvod i ostali su u braku sve do Grinove smrti 1991.
Sara, žena Morisovog prijatelja Henrija, i Moris Bendriks se u Londonu upuštaju u strastvenu vezu kao da se Drugi svetski rat dešava negde drugde i nekom drugom. Stvara se začarani krug, ljubavni trougao, čiji je rasplet predvidljiv. Međutim, ubrzo, vreme je da se čitalac iznenadi jer očekivanog raspleta nema. Ljubavnici se neosporno vole, ali ona je odana svom mužu, a on izuzetno ljubomoran. Granice između ljubavi i mržnje nestaju, sve dok u jednom trenutku, iznenada i bez ikakvog objašnjenja, Sara ne prekine svaki kontakt s Bendriksom.
Dve godine kasnije slučajni susret ponovo raspaljuje stara osećanja u Bendriksu i on unajmljuje privatnog detektiva da prati Saru kako bi saznao šta ju je navelo da ga ostavi i ko je zapravo ona, što dovodi do neočekivanih saznanja i još neočekivanijih posledica.
Glavni lik u romanu Sara, preljubnica, čija pozicija postaje toliko tegobna i zamorna da se ona nalazi između dve krajnosti: neverstvo te jake ljubavi koja izmoždi učesnike i unakazi ih posesivnošću i ljubomorom, dok s druge strane vodi sumoran život s mužem kojeg ne voli.
I ta živa dilema Saru odvodi do Boga kroz nepojamnu patnju. Ona tada razumeva i Gospoda na krstu i njegove muke i počinje da priželjkuje sopstveno mučeništvo. Jedino je put patnje zajedno s Gospodom može izbaviti iz zapetljanih veza u kojima vladaju sebičnost, pohota i večna tama. I tako se od promiskuitetne žene koja živi u potrazi za ljubavlju stvara gotovo lik svetiteljke kojom svi postaju obuzeti. Grin je, kao i u drugim romanima, dobar deo opisanog iskustva crpeo iz sopstvenih duševnih muka i životnih iskustava.
Sara se preobražava, ali ne bez spoljašnjeg podsticaja od preljubnice i grešnice u svetiteljku, putem Marije Magdalene.
U pitanju je katolički roman, koji se ne bi svideo mnogim sveštenicima i puritancima jer oko određenog moralnog pitanja okuplja mlake, nezainteresovane u veri, otuđene od nje, antiteiste, agnostike i dobrovoljne izgnanike iz crkve, ljude modernog sveta, koji su izgubili vezu sa prirodom, ali se na volšeban način vraćaju veri ili joj se bar sa velikog rastojanja približavaju, što predstavlja čudo božje.
Svojom ljubavnom pričom mnogo više je učinio za hrišćanstvo od podviga hiljada anonimnih misionara. Jer takva je moć ljubavi.