Scena
03.11.2023. 07:05
Dragana Todorović

Intervju

Kaliopi: Svaka scena mi je nedovoljno velika i nedovoljno mala

Kaliopi, ATA
Izvor: ATAIMAGES / Radule Perisic

Specifična boja njenog glasa, ali i način interpretacije, sinonimi su za vrhunski pevački performans.

Pesma koja ju je proslavila i koja je bila veliki hit širom bivše Jugoslavije – "Rođeni“, mada je većina zove i "Bato“, ozbiljan je muzički zadatak za mnoge njene koleginice i kolege.

"Ne može to niko da otpeva kao Kaliopi“, često se može čuti za interpretaciju ove makedonske pevačice, koja je već 40 godina na sceni. 

Tokom karijere evoluirala je od devojčice koja pobeđuje na prestižnim muzičkim festivalima, preko takmičarke na "Evroviziji“, popularne pop muzičarke, do kompozitorke muzike za balet. Bila je dovoljno hrabra da na vrhuncu karijere napravi pauzu dugu deset godina, kada se posvetila porodici – tadašnjem suprugu Romeu Grilu, sa kojim ima sina Paka, koji je takođe muzičar i sa kojim je zajedno nastupala u grupi "Kaliopi“. Na sreću, vratila se muzičkoj sceni i publici. Usledile su nove pesme, albumi, nastupi, dueti… o čemu je sve govorila u intervjuu za "Ekspres“.

Pitali smo je, takođe, i šta nas očekuje na koncertu 4. novembra u "MTS dvorani“ u Beogradu, gradu za koji kaže da mnogo voli.

"Đorđe Marjanović je divno pevao o Beogradu u pesmi koja, između ostalog, u jednom stihu kaže da je on uvek mlad. Ta odlika grada se prenosi i na mene – osećam se veoma mlado kada sam u Beogradu, veoma živahno. Nemam, nažalost, tu privilegiju da živim u ovom gradu, da budem Beograđanka, ali imam privilegiju da ga dotaknem nakratko i to zahvaljujući, pa mogu tako da kažem, onim najboljim što ima – kroz njegovu publiku.“

Dugo ste već na muzičkoj sceni. Kada i kako ste shvatili da će muzika i pesma biti Vaš životni put?

"To su drugi shvatili pre mene. Moji roditelji, prvenstveno. Govorili su da sam pevala još pre nego što sam napunila godinu dana. Zapravo, da sam prvo propevala pa tek onda progovorila. Kako je vreme teklo, to je bilo sve više i više uočljivo, tako da se cela porodica posvetila mom talentu. Iz Kičeva smo se svi preselili u Skoplje, svi su bili spremni na velike životne promene samo zbog moje karijere.“

Vaš glas porede sa vokalom čuvene Marije Kalas. Pohađali ste časove pevanja, studirali ste muzičku akademiju. Svirate klavir. Koliko je formalno muzičko obrazovanje važno za karijeru?

"Pomoglo mi je, svakako, ali mi je pomoglo i ono što sam stekla na kasnijem putu, a što uopšte nije povezano sa mojim formalnim muzičkim obrazovanjem. Pre svega mislim na upoznavanje sa Romeom Grilom, na rad u grupi ’Kaliopi’, kada smo krenuli sa rok karijerom koja je bila sasvim nešto različito od svega ranije. To su bila dva različita sveta. Ali, što su saznanja veća, a horizonti širi, to se čovek oseća bogatijim i spremnijim da ide dalje i da saznaje još više.“

Mnogima je pesma "Rođeni“, koju je napisao Vaš bivši suprug, ali i saradnik, Romeo Gril, najdraža. A Vama? Da li ste, možda, učestvovali u njenom nastajanju? Imali ste tada samo 19 godina.

"Nisam učestvovala u njenom stvaranju, ali sam bila prisutna. To je bilo u Murmansku, u tadašnjem Sovjetskom Savezu, u vremenu rane ’perestrojke’, gde smo bili na tromesečnoj turneji. Ta oblast je poznata po takozvanim belim noćima, samim tim i po nespavanju, barem onih koji nisu odatle i koji na to nisu navikli. Romeo je tako sedeo u našem apartmanu, uveče, svirao je neke meni nepoznate zvuke na svojoj gitari, koji su kod mene probudili znatiželju. U jednom trenutku mi se obratio: ’Kaliopi, slušaj…’ Tada sam prvi put čula pesmu ’Rođeni’.“

Kaliopi, ATA
Izvor: ATAIMAGES / Antonio Ahel

Sarađivali ste sa mnogim muzičarima popularnim širom bivše Jugoslavije. Sa Esmom Redžepovom ste snimili duet "Bel den“, sa glumcem Vasilom Zafirčevim pesmu "Purpurni dozdovi“, dok ste za album Masima Savića komponovali i otpevali pesmu "Melankolija“. Pesmu "Ako denot mi e nokj“ posvetili ste pokojnom Tošetu Proeskom, a imate i duet sa Željkom Samardžićem. Takođe, deo ste i projekta Edina Karamazova i njegovog albuma na kome su gostovale velike svetske zvezde, kao što su Sting, Rene Fleming i drugi. Koji bi Vam muzičar sa ex-YU prostora, ali i svetski, bio naročit izazov za saradnju?

"Ako govorimo o autorima, ja sam svog životnog autora pronašla. To je Romeo Gril. Mada pišem i sama, a imam i nekoliko drugih autora sa kojima sarađujem. Ali je Romeo Gril čovek koji je napisao najviše pesama za mene. Što se tiče dueta, to je nešto što se mora dogoditi na ljudskom nivou pre svega, a tek onda na pevačkom. Ako tim redom ide, onda je uspeh siguran. Kada sam, na primer, snimila duet sa Željkom Samardžićem, to je došlo tek nakon 40 godina prijateljstva! I tako je, očigledno, trebalo da bude.“

 

Nekoliko puta bili ste deo takmičenja za "Pesmu Evrovizije“ – od "Samo ti“ 1996, preko "Silna“ 2006. i "Crno i belo“ 2012, do pesme 2Dona“ 2016, koju ste pevali u Stokholmu. Mi, obični gledaoci kraj malih ekrana, vidimo veliku razliku između tog muzičkog festivala nekad i sad. Kako taj protok godina izgleda kada se gleda iznutra, sa same scene festivala?

"Nije ništa suštinski drugačije ni u samom festivalu niti u vezi sa izvođačima. Dok smo na sceni, mi publici prenosimo atmosferu i sve vreme, barem ja, znam u svojoj glavi da ne pevam samo onima koji su u sali, već i svima kraj malih ekrana. Zato je meni svaka scena nedovoljno velika i istovremeno nedovoljno mala. Sve je u vezi sa emocijama, sve.“

Vi komponujete i pesme za druge izvođače, kao i za Makedonsko narodno pozorište, film i balet, a javnost o tome ne zna mnogo. Vi ste, na primer, komponovali muziku za balet "Gospođice iz Avinjona“ u koreografiji i režiji Olge Pango, a po dramskom tekstu Saše Dimoskog.

"Da, uradila sam mnogo pesama za druge, ali se ne eksponiram javno u tom smislu. Radim to sve za svoju dušu i za one kojima to znači i kojima je potrebno. Mada, otkako se Romeo vratio, 2012. godine, u moj muzički svet, prestala sam da komponujem, mada radim i dalje instrumentalnu muziku za pozorište i balet. ’Gospođice iz Avinjona’ u izvođenju Nacionalne opere i baleta Republike Severne Makedonije predstava je koja je gostovala i u Beogradu u Narodnom pozorištu, u junu ove godine. To je za mene bio jedan luksuzni izlet u odnosu na ono što inače radim.“

Osim što "pravite izlete“ za svoju dušu, kada su komponovanje i pisanje u pitanju, koju muziku slušate kada želite takođe da ugodite svojoj duši?

"Najviše slušam inostranu etno-muziku. Mnogo volim tursku muziku, to me baš relaksira. Ali, slušam i sve ostalo. Od R’n’B-ja do filmske muzike. Sve što me ne opterećuje.“

"Muzika se ne stvara bez emocija“, rekli ste u jednom intervjuu. Kojih emocija? Prijatnih, neprijatnih?

"I jednih i drugih, nije važno. Ono što jeste važno je da čovek iz tih emocija izvuče srž i poentu koju će preneti dalje, drugima. Svoje lično iskustvo treba pretočiti u nešto drugo što potom može biti novo iskustvo za neke sledeće osobe. Zato je važno da vešto, veoma vešto, pakujemo svoje doživljaje.“

Da li je, možda, kofer ljubavi, kao što pevate u istoimenoj pesmi, presudan da bi nastala dobra pesma ali i da bi se dobro otpevala?

"Sve se kockice moraju posložiti. Sve mora biti na svom mestu u pravom trenutku da bi na kraju ispalo dobro. Ja sam imala tu sreću.“

 

Komentari
Dodaj komentar

Povezane vesti

"Zana Nimani nije svojom voljom otišla iz grupe"
Zana

Intervju - Žika i Jelena

24.09.2021. 14:00

"Zana Nimani nije svojom voljom otišla iz grupe"

Čak i oni kojima "Zana“ nije omiljeni bend kažu da kada čuju prve taktove pesama "Dodirni mi kolena“, "Jabuke i vino“, "Po gradu šetaju mladići, nema sumnje neki će mi prići...“ zapevaju. Neki na sav glas, a neki tiho, u sebi, ali zapevaju jer je to muzika koja popravlja raspoloženje, naročito kod onih koji su uz "Zanu“ odrastali, doživeli svoje prve ljubavi, pustili i
koju suzu.

I tako već 40 godina.
Close
Vremenska prognoza
clear sky
19°C
27.04.2024.
Beograd
Wind
PM2.5
5µg/m3
PM10
6µg/m3
UV
UV indeks
1
AQI indeks
1

Oni su ponos Srbije

Vidi sve

Najnovije

Vidi sve

Iz drugačijeg ugla

Vidi sve