ONA je jedini ženski član KULTNE GRUPE: "Akija je nemoguće zameniti, ali PARNI VALJAK JE NAŠ ŽIVOT!"

Svakako, prva asocijacija na “Valjak“ je prvi pevač i simbol ovog benda, legendarni Aki Rahimovski koji nas je pre dve i po godine napustio, ali već tri decenije nezaobilazan deo “Parnog valjka“ je i Kristina Tina Kresnik, stalni prateći vokal i punopravni jedini ženski član ove kultne rok grupe. U intervjuu za nedeljnik “Ekspres“ Tina Kresnik govori o svom radu u “Parnom valjku“, sećanju na velikog Akija Rahimovskog, saradnji sa novim pevačem Igorom Drvenkarom i najavljuje svoj drugi po redu u karijeri solo album.

Prošle su već dve i po godine kako veliki i legendarni Aki Rahimovski nije među nama. Kako ga Vi kao bliska saradnica pamtite i kako ste podneli njegovu iznenadnu smrt?

“To blesavo vrijeme zaista leti. Dve i pol godine već. Nas dvoje smo bili jako bliski, kao brat i sestra. Čak me tako i zva: ’Sestro.’ Aki je živio život punim plućima. Živio je pozornicu, društvo, dobru hranu, dobru zezanciju. Uz njega nikad nisi ostao ni žedan ni gladan. Aki je bio ljudina. Na pozornici je izgarao i uživao u tome. Definitivno jedan neponovljiv pjevač i najveći frontmen na ovim prostorima.“

“Parni valjak“ održao je dva velika koncerta Akiju u čast, u Zagrebu i u Puli. Kako ste se osećali tada kada ste prvi put gledali i slušali druge umetnike da pevaju Akijeve pesme?

“Koncerti u Zagrebu i Puli u čast Akiju bili su baš emotivno teški. Kad su krenule probe i počeli dolaziti gosti, u početku nisam mogla uopće slušati kako netko drugi pjeva te pjesme. Te probe pamtim kao svojevrsnu grupnu psihoterapiju nakon gubitka Akija. Prvi koncert bez njega u Zagrebu bio je posebno težak. Tu su zaista pomogli gosti koji su otvorenog srca i iz poštovanja prema Akiju i bendu dolazili i bili velika podrška. I Zagreb i Pula, čiji je Aki bio počasni građanin, bili su jako emotivno nabijeni koncerti. Izmješane emocije. Plakalo se, smijalo, pjevalo, plesalo. S jedne strane, odgovornost prema publici da se to uradi kako treba, a s druge ‒ tuga i velika praznina. Svaki čas gledaš da će se ipak pojaviti.“

Već godinu dana “Valjak“ radi sa Igorom Drvenkarom i to vrlo uspešno. Da li ste mogli i da zamislite da će neko nekad moći da zameni Akija Rahimovskog?

“Našeg Akija je, naravno, nemoguće zamijeniti. Niti nam je to bila namjera. Kad nas je tako nesretno i naglo napustio, mislili smo da više nikad nećemo svirati… I nikome na svijetu on ne nedostaje više nego nama. Ali ipak smo nakon nekog vremena shvatili da je ovo što radimo naš život, da je to jedino što volimo i želimo raditi… Da imamo još neke pjesme koje bismo željeli napraviti… Da imamo još nešto za ’reći’. Suradnja sa Drvenkarom nije niti počela kao pokušaj da netko ’zamijeni’ Akija. Željeli smo nastaviti raditi glazbu, svirati i raditi ono što najbolje znamo. Mi smo zapravo stari bend koji počinje ispočetka…“

Kako ste Vi došli u “Valjak“, kako pamtite te početke?

“Ja sam došla u bend 1995. godine kad se radio čuveni koncert, a kasnije je to postao legendarni album ’Live in ZKM’. Pozvali su me po preporuci gitariste Marijana Brkića Brka s kojim sam se znala odranije i koji je pratio moj dotadašnji rad. Sjećam se jako dobro da sam kao veliki fan benda bila izvan sebe od sreće. Tresao mi se glas od treme na prvim probama. Pa čak i na snimci pjesme ’Lutka za bal’ gdje imam solo rečenicu se to čuje. Kad sam otpjevala prvi dio, dvorana je poludjela, ostala sam totalno zatečena jer uopće nisam to očekivala. Nikad neću zaboraviti taj trenutak. Eno ga na snimci. Općenito, to je bilo jedno ludo razdoblje. Album je postao veliki hit i sviralo se i putovalo jako, jako puno. A i tulumarilo. Nezaboravno vrijeme kojeg se i dan-danas rado prisjećamo.“

Mnogi smatraju da su bubnjari i prateći vokali u bendovima nekako u senci na sceni, ali da su nezamenljivi i presudni deo “mašinerije“. Kako Vi to vidite?

“Slažem se. Mislim da je to teza iz nekih prošlih vremena. Danas je svima jasno koliko znači dobar bubnjar i dobri prateći vokali u bendu, a prateći vokali sve češće stoje u prvim linijama na pozornici. Tako je u ’Valjku’ već godinama. Ja se zapravo ni ne osjećam kao prateći vokal, već kao ženski vokal u bendu.“

Kako su tekli Vaši muzički počeci, u kojim ste se sve muzičkim žanrovima oprobali tokom karijere?

“Ja sam se oduvijek furala na rok. Tu sam se najviše našla po senzibilitetu i energiji. Prije ’Valjka’ imala sam ženski bend ’Maxmett’ koji je i snimio album ’Mačke vole grebati’ i to je bio moj ulazak na glazbenu scenu. Bile smo rokerice, furale se na to i svirale same sve uživo, vrlo često i na grupnim koncertima sa muškim bendovima. U početku su nas dolazili gledati sa sumnjom kao atrakciju, ali svojom svirkom smo brzo razbile predrasude. Nakon toga je došao ’Valjak’.“

Počeli ste sa metal bendom, da li je to bio neobičan izbor za jednu devojku?

“Pa na ovo pitanje sam većinom odgovorila u prošlom odgovoru. Oduvijek sam voljela rok i metal rok bend bila je jedina opcija. Znate, nekad su se mladi furali na nešto i to sa velikim uvjerenjem. Rokeri, pankeri, šminkeri, darkeri… Danas toga više nema. Nema više bunta.“

Pre 12 godina objavili ste svoj prvi solo album “Prvi put“. Da li razmišljate o novom solo albumu?

“Da, upravo radim na njemu. Prošle godine izašao je singl ’Malo sunca’, na jesen ide drugi, a početkom sljedeće godine izlazi album. Imam veliku potrebu i sama nešto reći kroz neke svoje pjesme.“

Pratite li muzičku scenu u Srbiji i regionu?

“Pratim koliko stignem. Naime, hrvatski mediji su poprilično zatvoreni za glazbu iz regiona, tako da nam je jedini pristup Jutjub ili neka preporuka. Do nas, nažalost, dolaze samo katastrofalne cajke. Ubiće nas. Ali zato svaki puta kad pređemo granicu, čujem nešto novo i mogu reći da imate odličnih bendova.“

Kada možemo očekivati koncert “Parnog valjka“ u Beogradu i kakvi su planovi benda za naredni period?

“Sljedeće godine je 50 godina benda i to će se obilježiti jednom velikom turnejom po arenama u regionu. A do tada, ’Valjak’ svira 9. 11. u ’MTS dvorani’. Obećajemo odličan šou!“

Kako je Aki Rahimovski govorio o Beogradu

Parni valjak

Parni valjak

Scena 22.01.2022. 15:42

Kako je Aki Rahimovski govorio o Beogradu