Intervju
NIKOLA ZORIĆ, RIBLJA ČORBA: "Borina želja bila je da nastavimo"
Jedan od najpoznatijih srpskih klavijaturista Nikola Zorić već više od dve decenije jedan je od zaštitnih znakova najvećeg srpskog rok benda "Riblja čorba“.
Nažalost, od septembra prošle godine "Čorba“, ali i celokupna srpska kultura ostale su bez osnivača i frontmena Bore Đorđevića. O velikom Bori i o tome da li bend bez njega može da nastavi da radi, ali i o svojoj muzici i budućim planovima u intervjuu za nedeljnik "Ekspres“ govori klavijaturista "Riblje čorbe“ Nikola Zorić.
Prošlo je sedam meseci kako nas je napustio Bora Đorđević. Kako ćete pamtiti svog šefa, saradnika, prijatelja i velikana srpske kulture?
"Ovih meseci bilo je veoma teško za nas iz benda. Kako vreme odmiče, sve je lakše. I dalje ne mogu da verujem da Bore više nema. Pamtiću ga po dobru. Kao nekoga ko je imao poštovanja za saradnike, za svoju muzičku grupu. Kao nekoga ko mi je ukazao poverenje, bilo da je reč o organizaciji nastupa, studijskom radu, komponovanju ili koncertnom izvođenju. Pamtiću ga kao emotivca koji je umetnički, na originalan način, preslikavao svoje misli i osećanja u stihove. Takođe kao mislioca, nekoga ko je dosta razmišljao o svemu i vodio računa o najsitnijim detaljima i kao buntovnika koji je bio protiv svega što mu nije bilo po volji, uključujući i podmuklu bolest koja je uzimala svoj danak poslednjih godina njegovog života.“
"Riblja čorba“ je posle Borinog odlaska imala dva nastupa sa novim pevačem Jovanom. Da li bend definitivno nastavlja dalje da radi?
"Odgovor je da. ’Riblja čorba’ nastavlja da svira. Borina želja bila je da nastavimo sa nastupima, da Jovan peva, pesme da žive i da se izvode kako bi ljudi mogli da ih slušaju uživo. Ova postava, po Borinom odlasku, nije se promenila u tom smislu da je neki nov član ušao u bend, već je ekipa ostala ista. Svi dišemo kao jedan. Vicko kao jedan od osnivača, Džindžer već četrdeset godina, moja malenkost dvadeset i tri, Jovan dvanaest i Ivke sada već četiri godine.
Bend je po Borinom odlasku imao dva nastupa. Jedan u Čačku i jedan u Beogradu. Grad Čačak je na inicijativu Borinih poštovalaca i nas iz benda organizovao manifestaciju pod nazivom ’Dan Bore Đorđevića’ koja je održana na njegov rođendan i u planu je da se održava iz godine u godinu u njegovom rodnom gradu. Koncert je bio besplatan. Nastupili su ’Hermelini’, Bilja Krstić, ’Teatar dur’, Miroljub Hadžić, ’Ružičasti slonovi’, ’Akustik bend’, Veliki hor Čačanske gimnazije, dečji hor ’Branislav Petrović’ iz Slatine i grupa ’Riblja čorba’. Bendovi su izvodili pesme u kojima je Bora učestvovao kao kompozitor ili tekstopisac a koje se nisu našle u opusu ’Riblje čorbe’. Mi smo tada, prvi put bez Bore, izveli desetak naših pesama i dobili veliku podršku publike. Svi su pevali pesme ’Pogledaj dom svoj, anđele’, ’Kada padne noć’, ’Kad sam bio mlad’, ’Gde si u ovom glupom hotelu’. To je bio jako emotivan nastup, pritom i lekovit, kako za nas tako i za publiku.
Uskoro ćemo objaviti video-izdanje ’Riblja čorba – Dan Bore Đorđevića’, tako ćemo podeliti sa širom publikom energiju iz Čačka. Drugi nastup bio je u Beogradu. Grupa ’Legende’ nas je pozvala da budemo gosti na njihovom koncertu u Sava centru. Bora i Daša bili su kumovi i dugogodišnji prijatelji. Tom prilikom izveli smo pesme ’Kada padne noć’ i ’Pogledaj dom svoj, anđele’ zajedno sa horom ’Krsmanac’. Hvala grupi ’Legende’ na pozivu. Inače nismo planirali nastupe u prvih šest meseci po Borinom odlasku, ova dva bila su izuzetak.“
Kada će se poslednji album koji je "Čorba“ uradila sa Borom "Ljubav i smrt“ pojaviti u prodaji?
"To ni policija ne zna! Znam da svi željno čekaju da se album pojavi, ali jednostavno još se nisu stekli svi uslovi. Nadam se uskoro, radimo na tome. Do tada ljudi mogu da uživaju u već izvođenim pesmama sa neobjavljenog albuma. ’Dve gitare’, pesma koju je pokojni Miša Aleksić napisao pre nego što nas je napustio, i ’Oči malog psa’. Obe pesme izveli smo na koncertu u čast Miše Aleksića na ’Tašmajdanu’ 2021. godine. Takođe, uživo smo, sa novog albuma, izvodili pesme ’Smrt prilazi s leđa’, ’Duboka država’ i ’Razlog da se borim’. Album govori o Borinim emocijama, željama i stavovima u poslednjih pet godina. Svako ko ga bude preslušao moći će da zaviri u razmišljanja koja je otvoreno podelio, kako ste ga nazvali na početku, velikan srpske kulture Bora Đorđević.“
Šta je ono najvrednije što ste u vezi s muzikom, ali i životom naučili od Bore?
"Kada je muzika u pitanju, to je svakako njegova interpretacija. Način na koji se on davao publici i izvodio pesme. Vodeći se time, i mi iz benda imamo takav pristup. Do kraja se dajemo i ginemo za publiku. A što se života tiče... Dosta smo se kao bend zbližili u poslednjih pet godina. U tom periodu Bora i ja smo više sarađivali kada je u pitanju organizacija nastupa, realizacija i marketing. Upoznao sam se sa njegovim razmišljanjima i kriterijumima kada su u pitanju stvari iz posla. To je dragoceno.“
Kada se danas prisetite, kakav je osećaj bio za Vas kada ste pre više od dve decenije sa svega dvadeset godina postali klavijaturista najvećeg srpskog benda?
"Moj prvi nastup u okviru grupe ’Riblja čorba’ bio je početkom septembra 2002. godine u Beogradu na Trgu republike pred oko 10.000 ljudi. Tog dana imao sam ispit na fakultetu i oko 9.30 ujutru Miša Aleksić me je pozvao i rekao: ’Nidžo, nastupamo danas na Trgu republike u tri sata. Je l’ možeš da dođeš?’ Iako sam nekoliko dana pre toga položio audiciju za bend, u planu je bio nastup tek krajem septembra. Ovo je bilo iznenađenje. Nastup je prošao odlično. Koncentrisao sam se na svoju svirku slušajući starije kolege koje su ’nosile’ svirku. To je bilo moje vatreno krštenje. A kako sam se osećao kao klavijaturista ’Riblje čorbe’ ‒ mislim da se nisam promenio. Osećao sam se isto kao i pre.“
Nedavno ste sa kolegama iz "Čorbe“ Vickom Milatovićem i Džindžerom Božinovićem objavili album "To smo mi“. Kakav je to muzički projekat?
"Da. Kada spojite inkluziju i rokenrol, dobićete muzičko izdanje ’Svitac – To smo mi’. Album sa deset pesama koje izvodi dečji inkluzivni hor. Proteklih godina sarađivao sam sa Udruženjem ’Svitac’ na televizijskom serijalu pod nazivom ’Klub malih pitalica’ koji je emitovan na RTS-u. Tom prilikom snimao sam audio-materijal za potrebe serijala. Između ostalog, snimao sam i hor koji su činila autistična i tipična deca po pola. Takav, uslovno rečeno, ’mešovit’ hor dao je isti rezultat kao i bilo koji drugi hor koji čine isključivo tipična deca. Ovo je inkluzija na pravi način, pomislio sam. Komponovao sam deset pesama i u saradnji sa horovođom ’Svica’ Ksenijom Mirković, koja je napisala tekstove pesama, ušli smo u realizaciju. Vicko, Džile, Ivke i ja uradili smo aranžmane i svirali na albumu. Projekat su podržali Prava interpretatora i OFPS. Želeo bih ovom prilikom da im zahvalim. ’Svitac – To smo mi’ je izdanje u kom vam se obraćaju autistična deca, poslušajte ih šta imaju da kažu. Album je pun muzike i dobre svirke. Hor je odlično otpevao. Radili smo s ljubavlju, u specifičnom emotivnom stanju, s obzirom na period kroz koji prolazimo. Album je sniman u ’Mjuzik art studiju’ u Beogradu u novembru i decembru 2024. godine.“
Kao mladić imali ste tinejdžerski bend "Kazneni prostor“. Kako pamtite te dane?
"Kao srednjoškolac imao sam dve želje kada je posao u pitanju. Da sviram u nekom ozbiljnom bendu i da se bavim muzičkom pedagogijom. Bend je za mene oduvek bio nešto posebno. ’Kazneni prostor’ bio je prvi. Svirali smo dosta autorskih stvari. Članovi su bili Aleksandar Radulović (bubnjevi), danas perkusionista Beogradske filharmonije, Srđan Vesić (bas), danas profesor numeričke robotike u Lilu, Dušan Alagić (gitara), danas muzički producent i kompozitor u Beogradu, i moja malenkost. Bend je nastupio par puta u SKC-u i Domu omladine. Nažalost, energija nije bila dobra te nismo svirali dalje. To me je pogodilo. Čak sam ostavio klavijature i posvetio se u potpunosti muzičkoj pedagogiji. Nisam hteo više da sviram u bilo kom bendu. Bilo je raznih poziva da sviram, ali jednostavno nisam želeo. Posle dve ili tri godine usledio je poziv Miše Aleksića. Taj poziv nisam odbio. To je bilo to.“
Bili ste jedno vreme i član čuvenog hora "Krsmanović ‒ Obilić“. Da li se nekada razmišljali da se u rok muzici oprobate i kao pevač solista?
"Vrlo kratko bio sam član ’Krsmanca’. Iskreno, nikada me nije privlačila pozicija pevača. Čak i kada sam objavio projekat grupa ’Kontrast’ – album ’Trenutni hir’ za koji sam komponovao muziku svih pesama i pisao veći deo tekstova, nisam želeo da pevam. Uživam da sviram, da komponujem i aranžiram, pogotovo za decu. Pesme hora ’Kolibri’, ’Kada bi’ i ’Batina’ za koju je Bora napisao tekst su mi posebno drage kada je moj stvaralački opus u pitanju.“
Svirali ste u karijeri i obrade nekih starogradskih pesama. O kojim je pesmama reč i kakvo je to bilo iskustvo?
"To je jedno nesvakidašnje izdanje. U pitanju je muzika za bebe. Izdanje se zove ’Tiho noći’ i u pitanju su instrumentalne obrade starogradskih pesama u maniru muzičke kutije koja se pušta bebi da zaspi. Ideja je bila da bebe slušaju tu muziku, a da i roditeljima bude zabavno prepoznajući te melodije.“
Ko su bili Vaši muzički uzori?
"U ozbiljnoj muzici Bah i Šopen i još uvek jesu. U rokenrolu grupa ’Kvin’, koja se izdvaja od ostalih po svojoj originalnosti i ekscentričnosti.“
Ima li rokenrol kao muzika, ali i kao pokret i dalje snagu da menja svet?
"Naravno. Rokenrol i dalje pokreće i nosi. Rokenrol je bunt. Muzika ima jedinstvenu moć da pomera granice.“