Sport
25.08.2023. 11:10
Zoran Šećerov

Mundobasket

Bez najboljih, teško najbolji

košarka, reprezentacija 24.8.2023
Izvor: EPA / ANA-MPA / Georgia Panagopoulou

Tri azijske zemlje – Filipini, Japan i Indonezija – domaćini su 19. Svetskog prvenstva u košarci. Prve utakmice na programu su već danas. Finalni meč zakazan je za 10. septembar 2023. Biće to, bez sumnje, doživljaj za uživanje ne samo za ljubitelje košarke. Prema prognozama, selekcija Srbije sa nasleđem petostrukog svetskog šampiona (1970, 1978, 1990, 1998, 2002) tek je deveti favorit za osvajanje medalje. Ili prvi put u ulozi autsajdera.

Reprezentacije učesnice (32) šampionata podeljene su u osam grupa sa po četiri ekipe. U drugu od tri faze takmičenja, posle tri odigrana kola, plasiraće se po dve najbolje selekcije koje će formirati nove četiri grupe sa po četiri reprezentacije kako bi se odigrale po još dve utakmice sa ekipama sa kojima se nisu susretale u uvodnoj rundi takmičenja. U trećoj fazi, iz ove četiri grupe, po dve najbolje reprezentacije nastavljaju borbu za medalje. Igraće se po sistemu četvrtfinale, polufinale, finale.

Reprezentacija Srbije svrstana je odlukom žreba u grupu B. Prvi meč na Svetskom prvenstvu za "orlove“ je na programu već 26. avgusta (14 časova). Protivnik je reprezentacija Kine. Preostale dve utakmice u grupi Srbija igra 28. avgusta od (14 časova) protiv Portorika i 30. avgusta (10 časova) protiv Južnog Sudana. U drugoj fazi "orlovi“ se ukrštaju sa ekipama iz grupe A u kojoj su Italija, Angola, Dominikanska Republika i Filipini. Na papiru vrata do četvrtfinalne utakmice za izabranike Svetislava Pešića širom su otvorena uz šansu da se vrati dug Italijanima koji nam u poslednje vreme kvare doživljaj.

Titulu svetskog prvaka, osvojenu 2019, brani selekcija Španije. U finalu, na SP-u odigranom pre četiri godine u Kini, Španci su u svemu nadigrali Argentinu (95:75). Bronza je pripala Francuzima, a srpskim ljubiteljima košarke ostalo je bolno sećanje zbog činjenice da su "orlovi“ neplanirano ostali bez medalje.

Mediji su tada, a posle svega, jednako svetski kao i naši, saopštili da je "košarkaška reprezentacija Srbije zauzela razočaravajuće peto mesto“. Podsetili su takođe i da je sa timom prepunim zvezda selekcija Saše Đorđevića uoči turnira važila za jednog od favorita šampionata uprkos tome što su do Kine stigli preko kvalifikacija. Optimizam se gradio i na činjenici da su u sastavu bili svi oni igrači koji su na Evrobasketu 2017. osvojili srebro. Moguće je da bi se ove prognoze i ostvarile da je Srbija igrala sa najboljima. Ali, nije. Druga strana medalje bila je više podsetnik nego priča da boje Srbije na SP-u u Kini, iz više-manje (ne)razumljivih razloga nisu branili svi košarkaši, oni asovi koje je ova zemlja košarke tog trenutka imala.

Prvo su sa spiska izbrisani Nikola Kalinić i Nemanja Nedović. Objašnjenje zašto bilo je prepuno kontroverzi. Na red je onda došao i Milan Mačvan koji se iz samo njemu znanih razloga zahvalio na pozivu. Zbog povrede, selektor nije mogao da računa na Dragana Milosavljevića i Miloša Teodosića.

Na kraju, po medalju su krenuli Stefan Jović, Vasilije Micić, Bogdan Bogdanović, Marko Gudurić, Vladimir Lučić, Marko Simonović, Nemanja Bjelica, Stefan Birčević, Miroslav Raduljica, Nikola Jokić, Nikola Milutinov i Boban Marjanović.

U pripremnom periodu nade da su zlato ili srebro na tacni su dodatno podgrejane. Redom su padali Finska, Litvanija, Turska, Italija, Grčka, Novi Zeland i Francuska. "Orlovi“ su u Kinu otputovali kao selekcija kojoj se smešilo finale. Da su i zaista moćna družina potvrdile su i ubedljive pobede ostvarene u prvoj fazi takmičenja. Prvo ona u duelu protiv Angole (105:59), onda i ubedljiv trijumf nad Filipinima (126:67) da bi na kraju sa parketa bili isprašeni i Italijani – 92:77.

U istom ritmu započela je i druga faza. Izabranici Saše Đorđevića ponizili su Portorikance (90:47) da bi onda, uprkos sjajnoj prvoj četvrtini, usledio poraz od Španije – 81:69. Govorilo se da je "to dobar rezultat za otrežnjenje“. Kao drugi u grupi, "orlovi“ su tako stigli do četvrtfinala. Kad se očekivao trijumf, dogodio se poraz. Argentinci su bili bolji – 97:87. San o medalji otplovio je rekom Jangcekjang. Slaba uteha bili su trijumfi nad SAD (94:89) i Češkom (90:81) u borbi za peto mesto.

Posle ove utakmice Aleksandar Đorđević podneo je ostavku. Ishitreni kritičari, a posebno nadobudni kritizeri bili su neumoljivi. Selektoru su prvo zamerili što je uoči šampionata otpisao neke igrače i još više što u ključnim mečevima nije iskoristio potencijal pojedinih asova, pre svih Nikole Jokića.

Da li posle Filipina isto čeka i Svetislava Pešića? Javnost mu je slične kritike uputila posle debakla na prošlogodišnjem šampionatu kontinenta. Između ostalog, i zbog toga što je Nikolu Jokića zakucao za klupu kad je bio najpotrebniji na parketu. Tražila se i Pešićeva ostavka, ali u KSS-u su sve ignorisali. Selektor se takođe nije oglašavao. Bar ne u srpskim medijima. Ono što ga je mučilo i podsvesno tištalo ispričao je u intervjuu za jedan bosanski portal. U Srbiji su to komentarisali kao nezapamćenu Pešićevu drskost uz poruku da je vreme da selektorsko mesto prepusti nekom drugom.

Na kraju javnost je "iz dobro obaveštenih izvora“ saznala da je i sam Pešić izrazio želju da se povuče sa mesta selektora. Čelnicima KSS-a je to navodno saopštio još u novembru prošle godine uz obrazloženje obojeno jeftinom žalopojkom "da ga niko iz KSS-a nije zaštitio od medijskog linča posle debakla nacionalnog tima na Evropskom prvenstvu“. O tome koliko je svemu sam doprineo nije ni reč prozborio. Međutim, kad je trebalo da dođe do potpisa kojim bi se ozvaničio prekid saradnje sa KSS-om, usledio je obrt. Nezadovoljan finansijskim uslovima raskida ugovora, selektor nije potpisao ostavku. Ućutali su se i čelnici KSS-a. Razlog, jednostrani raskid ugovorne obaveze žestoko bi ispraznio ionako prazan račun KSS-a pa je sve gurnuto pod tepih.

I laicima je tada bilo jasno da su u nacionalnoj kući košarke i definitivno izgubili kompas. Takođe, i da bar kad je najbolji nacionalni tim u pitanju nemaju ni strategiju ni ideju ili bilo kakvu viziju budućnosti. Ponovo su se na tapetu našle neke odluke iz prošlosti. Predsedniku Daniloviću i njegovim saradnicima konkretno je zamereno što je ostavka Aleksandra Saše Đorđevića (danas selektor Kine) prihvaćena bez pokušaja da se strasti i emocije smire i tako nastavi započeto. Ispostavilo se zapravo da u kući košarke nikog nije bilo briga što odlazi selektor koji je za pet godina osvojio tri srebra na tri najveća takmičenja.

U ulozi selektora nije bilo sreće ni sa NBA stručnjakom Igorom Kokoškovim. Reč je o treneru koji je sa Slovencima pokorio Evropu. Kada je preuzimao selektorsku palicu, javnost u Srbiji je bila oduševljena. Posle neuspeha u kvalifikacijama za OI, na turniru odigranom u Beogradu i onom neočekivanom porazu od Italijana, ista ta javnost je konstatovala da "Igor Kokoškov, bez obzira na gotovo dvodecenijsko iskustvo iz NBA lige, nema kapacitet da vodi reprezentaciju Srbije“. Najozbiljnija polemika vodila se na društvenim mrežama. Prvo je konstatovano kako Igora Kokoškova ne krasi autoritet (čitaj mangupluk) koji je bio u prošlim vremenima zaštitni znak Svetislava Pešića i Dušana Ivkovića, na kraju i Aleksandra Đorđevića. Pisalo se i to kako "gospodski maniri Kokoškova, tačnije to što ne ume da podvikne, zaurla ili lupi tablom jesu nešto što očigledno ne može da prođe u Srbiji“. Bilo je i onih koji su mu zamerili što nije mogao da ubedi Nikolu Jokića da zaigra za nacionalni tim. U isto vreme kritikovan je i KSS što je dozvolio Kokoškovu da paralelno bude selektor Srbije i trener turskog Fenerbahčea.

Kad je otišao Kokoškov, Svetislav Pašić je dočekan kao spasilac. S razlogom. U ulozi selektora, u nekim prošlim vremenima, i te kako se proslavio. I dokazao. U istoriji košarke s ovih prostora arhiviran je kao jedan od najuspešnijih stručnjaka svih vremena. Dovoljno je reći da je sedeći kao selektor na klupi SR Jugoslavije 2001. pokorio Evropu, a godinu dana kasnije i planetu. Evropsko zlato osvojio je i kao selektor Nemačke. Njegovo delo je i onaj čudesni tim (Đorđević, Rađa, Kukoč, Divac...) iz Bormija koji se prošetao do titule svetskog juniorskog šampiona.

Još krajem juna dokazni stručnjak Vlada Đurović je u intervjuu za "Ekspres“ ljubiteljima košarke u Srbiji nagovestio da se SP u Manili ne sme čekati sa prevelikom dozom optimizma. Objasnio je i zašto.

"Vrlo je bitno ko će od igrača da prihvati poziv selektora Pešića. Priznajem i da nisam veliki optimista. Selektor Pešić je već u godinama, priča svašta i koješta i po Sarajevu i ne znam gde sve. Na utakmicama koje je vodio kasnio je sa izmenama i uzimanju tajm-auta ne zato što ne zna jer je on trener koji je osvojio sve, već zato što više nije u godinama da bi opet to bio. On to ne primećuje, neko bi trebalo to da mu kaže.“

Niko mu nije rekao. Ili nije želeo da mu kaže. Na tu temu zanimljivo je i razmišljanje Zorana Slavnića, nekadašnjeg asa i takođe selektora nacionalnog tima.

"Pešić je moj drug, kolega i saborac. Uvek sam mu držao stranu, činim to i danas. Međutim, on je čovek specijalnog kova. Kad sam rekao da je sazreo, mislio sam da je prezreo. Iza toga stojim i dalje. Njegov mentalni sklop jednostavno nije isti kao što je to bio pre 30 godina. Danas je za mene pravo pitanje gde su drugi treneri kada je Srbija morala da se osloni na 74-godišnjaka. Ne mislim da je neko, pa ni Pešić, u tim godinama star, bitno je koliko se starim oseća i koliko ima energije i onog drugog u sebi da bi kao trener mogao da pomogne reprezentaciji.“

Mnogi reprezentativci Pešićev poziv za učešće na SP-u nisu prihvatili. Na tom spisku su Jokić, Kalinić, Macić, Nedović, Jaramaz, Smailagić, Trifunović... Prošle godine iz nacionalnog tima Pešić je odstranio i Teodosića i izazvao bes javnosti. Sa njim i gore pobrojanima Srbija bi u Manili bila više nego respektabilna i možda prvi favorit za zlato koje je već jednom osvojila u glavnom gradu Filipina.

Silni otkazi su mnoge iznenadili, ne i iskusnog trenera Miroslava Mutu Nikolića. U medijima je podsetio na nešto što su mnogi zaboravili.

"Setite se samo šta je Svetislav Pešić izjavljivao kad je Đorđević bio selektor. Da su otkazi stvar selektora. I šta ćemo sad kad je došlo do toga.“

Popularni Muta nije dobio odgovor. Javnost nikada nije saznala ni istinu zašto je prošle godine, u jeku priprema za EŠ, selektor iz selekcije odstranio Miloša Teodosića. Svi su o svemu mudro ćutali. Novinari su, međutim, podsetili da se sve ovo Pešiću kao selektoru ne događa prvi put. U Indijanapolisu, na SP-u 2022, pred finalnu utakmicu iz tima je odstranjen Nikola Radmanović. Za razliku od "slučaja Teodosić“, tada su mnogi ili gotovo svi bili na strani selektora. Dok su reprezentativci u poluvremenu polufinalne utakmice i minusa od devet poena u korist rivala slušali besedu selektora šta i kako dalje, Radmanović je jeo bananu.

"Bio sam deo tima koji je osvojio titulu, ali vučem loše iskustvo sa tog takmičenja. Svađao sam se sa trenerom i čitava ta situacija bacila mi je senku na uspeh. Nisam imao šansu da potpuno uživam u tome“, ispričao je godinama kasnije Radmanović.

Ove godine selektoru Pešiću je javnost najviše zamerila što nije uspeo da ubedi Nikolu Jokića da obuče dres nacionalnog tima. Prvo se pričalo da je najbolji igrač planete siguran putnik za Manilu, onda da i dalje nije rešio sve dileme da li će igrati, da bi na kraju javnost saznala da od svega neće biti ništa. Srbija se po starom dobrom običaju podelila. Na udaru se našao, uz optužbe da nije patriota, i dvostruki MVP NBA lige.

"Mi treba da definišemo pojam patriotizma jer stara ideološka definicija više na važi. Mene nije iznenadio Jokićev otkaz jer je sezona u NBA ligi jako duga, imaju veliki broj utakmica i igrač se pretvara u robota, u pitanju su ogromni fizički napori. Ako kaže da nije potpuno spreman, treba mu verovati i ne mislim da ima mesta za neku ogorčenost“, prokomentarisao je "slučaj Jokić“ sociolog profesor Dragan Koković.

Na drugoj strani, košarkaški svet bio je nemilosrdan. Ne samo prema Jokiću, već i svim drugim košarkašima odlučnim da se ne odazovu pozivu selektora.

"Umoran sam malo od onih koji mogu pa ne mogu, hoće pa neće, žele pa ne žele. Glupo je porediti generacije, vremena takođe. Činjenica je, međutim, da su košarkaši u moje vreme plakali ako ne dobiju poziv selektora. Danas, čini se, govorim hipotetički, plaču kad ga dobiju. Teško mi je, uprkos svim naporima kojima su izloženi u toku sezone, da razumem one koji ne razumeju da je reprezentacija svetinja“, govori Blaž Kotarac, nekadašnji "košgeter“ koji je na četiri velika takmičenja bio uz nacionalni tim kao 13. igrač "plavih“.

"Ta priča o ovom ili onom vremenu ne pije vodu i ja to ne priznajem. Želja za nastupom i predstavljanjem zemlje uvek mora biti ista bez obzira na to da li je u pitanju 1948. ili 2023. To je naboj koji nosiš sa sobom ili ne nosiš. Kult reprezentacije ja pao i može da se podigne samo dobrim rezultatom. Ali, kako da se napravi rezultat ako nemaš na raspolaganju sve najbolje igrače. I, na kraju, šta se dešava ako si najbolji igrač današnjice, kako da se ugledaju na tebe oni koji dolaze ako ne igraš za reprezentaciju?“, pita se Zoran Moka Slavnić.

Milan Gurović je u jednom intervjuu nedavno bio više nego eksplicitan i užasno ljut na one koji ne mogu ili ne žele da se odazovu pozivu selektora.

"Majstori, ne možete nekoliko nedelja da odvojite za svoju zemlju, strašno. Šta ćemo sa onima koji su za istu izgubili ruku, nogu ili oko, a tebe živog i zdravog ne mogu da gledaju tim jednim okom što im je ostalo.“

Dušan Vujošević je takođe u medijima komentarisao ono što nam se događa u reprezentaciji i oko reprezentacije.

"Selektoru nije lako da radi u ovakvim okolnostima. Nekada je bilo pitanje časti igrati za reprezentaciju, ali se to promenilo. Drugačije je vreme, igrači igraju ogroman broj utakmica u sezoni i ne podrazumeva se ogromna motivacija kad se nastupa za nacionalni tim. Ipak, kad dođe do takmičarskih utakmica, očekujem da će se podići ’radna temperatura’ i da ćemo videti od kog smo materijala napravljeni, koja nam je tačka topljenja. Preporučujem ljudima koji vole i prate košarku da imaju širok repertoar očekivanja jer je ovaj sastav nepredvidljiv u tom smislu“, ispričao je iskusni stručnjak.

Ovdašnjim ljubiteljima košarke, pogotovo onim nešto starijima, Manila je asocijacija na uspeh. Jedna sjajna generacija, novinari su je nešto kasnije okarakterisali kao zlatnu u smislu kao najbolju svih vremena, nadmoćno je trijumfovala na osmom SP-u 1978. Svetski mediji su naširoko izveštavali da je Svetsko prvenstvo održano u glavnom gradu Filipina Manili proteklo u potpunoj dominacije Jugoslavije. U sastavu profesora Aleksandra Nikolića bili su Dražen Dalipagić, Dragan Kićanović, Ratko Radovanović, Petar Vilfan, Zoran Slavnić, Mirza Delibašić, Branko Skroče, Krešimir Ćosić, Duje Krstulović, Željko Jerkov, Rajko Žižić i Andro Knego. Do zlatne medalje stigli su bez poraza. U 11 utakmica zabeležili su isto toliko pobeda. Na pitanje po čemu pamti taj čudesni košarkaški trenutak tadašnji reprezentativac Zoran Slavnić šeretski odgovara.

"Po prelepim Filipinkama.“

U nastavku priče podsetio je i na to da su "plavi“ tada dva puta pobedili Ruse, takođe i prepotentne Amerikance, da je zahvaljujući tome što je Nikolićev pomoćnik Petar Skansi forsirao Vilfana manje igrao nego obično, ali i da je novinarima na povratku rekao "zar je bitno koliko sam ja igrao kad smo svetski šampioni“.

"Kića i Praja su taj šampionat odigrali maestralno. Praja je takmičenje završio kao najbolji strelac, ali i kao najbolji igrač turnira. On zapravo nikada nije u dresu reprezentacije odigrao loše. Igrao je malo više bolje i malo manje bolje.“

Proslavljeni as ima i odgovor zašto je naš nacionalni tim bio tako ubedljiv, siguran, pun samopouzdanja.

"Imali smo u Manili puno dobrih trenutaka, igrali smo zajedno nekoliko godina. Bilo je tu šest ili sedam igrača, jedna moćna sedmorka, koja je nosila teret. Mislim na Kiću, Praju, moju malenkost, Delibašića, Ćosića, Radovanovića, Žižića.“

Na pitanje da li bi aktuelna selekcija mogla nešto slično da ponovi u Manili Zoran Moka Slavnić sa setom konstatuje:

"Voleo bih da se to dogodi, ali moramo biti objektivni. Mislim da je četvrtfinale minimum koji moraju da ostvare. Ovo nije pun sastav, ja neću da pominjem iz kojih razloga. Ovo je sastav koji ima neku trenutnu objektivnost, ali to nije realna objektivnost Srbije. Tri najbolja košarkaša ne igraju. Sa Micićem, Kalinićem, Jokićem, plus Bogdanović, i sasvim bi bilo svejedno ko je peti, to bi bio pravi i sastav Srbije, i onda bih verovao da možemo u finale.“

Proslavljeni reprezentativac Žarko Paspalj priznao je da od Srbije na Mundobasketu ne očekuje ništa, odnosno da bi bio više nego zadovoljan ukoliko ova i ovakva selekcija plasmanom u Manili izbori vizu za Olimpijske igre naredne godine u Parizu. Dušan Vujošević kad se govori o tome šta "orlovi“ mogu u Manili prvo podseća da čak sedam igrača sa prošlogodišnjeg EP-a neće biti u sastavu na šampionatu u Manili, odnosno da povratak Bogdanovića i Stefana Jovića "neće pokriti velike rupe u sastavu koje su nastale ovolikim brojem odsutnih igrača, pre svega na pozicijama pleja i krilnog centra.“

"Već na prvi pogled jasno je da će Srbija na Mundobasketu nastupiti verovatno u najslabijem sastavu od kako se takmiči kao samostalna država i da će svaka pobeda posle grupne faze predstavljati ogroman uspeh“, izjavio je u srpskim medijima Dušan Vujošević.

I Blaž Kotarac nije preveliki optimista uoči okršaja na Filipinima. Naglašava da je dobro što se naša reprezentacija, s obzirom na to da su tri zemlje domaćini, neće pomerati sa Filipina od prvog do poslednjeg dana, ali i da je u atmosferi bez prave atmosfere teško računati na uspeh.

"Gledao sam sve mečeve u pripremama koji su mogli da se gledaju. Video sam i dobre akcije, lepe koševe, dobre pojedince, ali ne i igru koja garantuje veliko ostvarenje. Naravno, jedno su pripreme, a nešto sasvim drugo zvanični mečevi, uz malo sreće moguće je i da se dogodi čudo.“

U grupnoj fazi Srbija ne bi trebalo da ima bilo kakav problem sa rivalima. Prvi ozbiljan protivnik biće Italija. Ukoliko u tom petom duelu šampionata izabranici Svetislava Pešića izađu kao pobednici, onda postoji sasvim izvesna šansa da u četvrtfinalu izbegnu Amerikance. Ako se to dogodi i sve prognoze budu tačne, onda bi na putu do polufinala "orlovi“ morali da preskoče prepreku zvanu Grčka ili Litvanija. U ovom času čak ni za ovakav sastav Srbije ove selekcije ne bi trebalo da budu bauk.

Do početka trke Pešić će morati da se odrekne jednog od 13 igrača koliko je poveo u Kinu. Da li će to biti Davidović, Simanić ili Radanov, saznaće se dan uoči zvaničnog početka šampionata. Moguće da to bude i neko sasvim, sasvim drugi jer Pešić i te kako zna da iznenadi.

Zna i kako se osvajaju medalje na velikim takmičenjima. Na SP-u 2002. njegova selekcija bila je šampion. Zlato za tadašnju Jugoslaviju osvojili su: Dejan Bodiroga, Dejan Koturović, Žarko Čabarkapa, Igor Rakočević, Predrag Stojaković, Vladimir Radmanović, Marko Jarić, Predrag Drobnjak, Vlade Divac, Miloš Vujanić, Dejan Tomašević i Milan Gurović.

Zna i da će mu sve biti oprošteno, takvi smo, ako se njegovi izabranici iz Manile vrate sa medaljom ili bar plasmanom koji garantuje učešće na OI naredne godine. U košarci je i nemoguće nekad moguće.

Ali, i taj eventualni uspeh ne bi smeo da bude pokriće za brojne promašaje onih koji danas vode košarku Srbije i koji su je svojim neznanjem doveli na rub sramote. Mnogo toga je urušeno, naopako postavljeno, čudesnim promašajima od kadriranja do selekcije uz i te kako vidljivo minimiziranje struke čije je znanje apsolutno devalvirano. Zato košarkaši Srbije i nisu favoriti, već totalni autsajderi na 19. Svetskom prvenstvu u Manili. Apsurd je utoliko veći što su ispred nas, u ulozi kandidata za medalju, oni koji su koliko juče učili od nas.

Komentari
Dodaj komentar

Povezane vesti

Close
Vremenska prognoza
clear sky
20°C
17.05.2024.
Beograd
Wind
PM2.5
5µg/m3
PM10
6µg/m3
UV
UV indeks
1
AQI indeks
1

Oni su ponos Srbije

Vidi sve

Najnovije

Vidi sve

Iz drugačijeg ugla

Vidi sve