(1935–2025)
Den Tana - čovek ispred svog vremena
Dobrivoje Tanasijević iz Čibutkovice ili Den Tana iz celog sveta. Poseban čovek, kako ga je apsolutno jasno i nadasve slikovito u samo dve reči opisao Zvezdan Terzić, prvi čovek SD Crvena zvezda, u oproštajnoj besedi na komemorativnom skupu održanom na „Marakani“ samo nekoliko sati pre nego što je 19. avgusta tačno u podne Den Tana, u prisustvu porodice i brojnih prijatelja, sahranjen na beogradskom Novom groblju.
Vest o njegovoj smrti obišla je svet brzinom munje 16. avgusta 2025. Preminuo je u 90. godini. Za sve one koji su imali sreću da ga poznaju i one koji ga nisu znali, ali su ga poštovali, bio je „čovek fudbala, biznisa i iznad svega čovek velikog srca“. Zvezdaš od glave do pete.
„Za Crvenu zvezdu Den Tana je bio vezan celog svog života. Od najranijih dana kao dečak pa sve do poslednjeg dana kao verni navijač. On je bio naš ambasador u svetu, naš prijatelj, čovek koji je uvek znao da pronađe reči podrške, inspiracije i ohrabrenja. Bio je nemirnog duha, želeo je više, želeo je dalje. Putevi su ga kao tinejdžera odveli u daleki svet, u svet filma, pozorišta, umetnosti i fudbala. Otišao je kao mali Dobrivoje, a vratio se kao veliki Den Tana. Još jedan dokaz da put uspeha može da vodi od Ibarske magistrale do Sanset bulevara. Od Beograda do Holivuda – svuda je ostavio trag“, istakao je Zvezdan Terzić.
Živeo je ispred vremena. Kao talentovan fudbaler Crvene zvezde Dobrivoje Tanasijević iskoristio je sredinom prošlog veka gostovanje svog kluba u Belgiji da zatraži politički azil i krene u avanturu s bezbroj iskušenja i filmskih zapleta. Kratko se zadržao u Nemačkoj, zatim je samo njemu znanim putevima stigao do Kanade da bi od 1954. i zvanično postao građanin SAD.
Voleo je film i glamur Holivuda. Da je talentovan i za glumu, dokazao je igrajući u tri dugometražna holivudska ostvarenja. Međutim, tek treći talenat ga je proslavio. U Los Anđelesu je otvorio restoran italijanske hrane koji su posećivale najveće zvezde Holivuda.
Voleo je ljude, ljudi su voleli njega. Prvu priču o Den Tani čuo sam od legendarnog novinara „Politike“ Miroslava Mire Radojčića. Družili su se po belom svetu, najviše u SAD i Londonu. Tada je, između ostalog, nezaboravni Radojčić, uz čašu razblažene jagodinske ružice, ispričao kako je Den Tana rado igrao poker, ali i da je svu svoju zaradu posle jedne čudesne noći u kazinu, a dobitak nije bio mali, podelio kao nagradu fudbalerima Crvene zvezde za trijumf od 2:1 protiv Liverpula u Liverpulu.
Pitao sam puno godina kasnije gospodina Den Tanu da li možda želi da pomogne izdavanje knjige (Fond Ribnikar, „Politika“) sa najboljim tekstovima njegovog prijatelja Mire Radojčića.
Odgovorio je hitro i uz osmeh zadovoljstva.
„Hvala što si se meni javio, ljut bih bio da si ovo ponudio bilo kome drugom. Svi troškovi izdavanja idu na moj račun.“
Održao je reč, novac, dvostruko veći od dogovorenog, uplaćen je već narednog dana.
Novi susret dogodio se na inicijativu Den Tane. Zamolio me da napišem tekst o tome kako želi da podigne spomenik u Beogradu jednom sjajnom umetniku i velikom glumcu.
„Reč je o velikanu, ponosnom Srbinu, holivudskom glumcu koji je dobio Oskara za mušku sporednu ulogu u filmu ’Tramvaj zvani želja’“, govorio je tada mirno Den Tana.
Vrlo brzo želja Den Tane postala je stvarnost, Beograd danas ima jedan apsolutno autentičan spomenik na adresi Uzun Mirkova 10.
Njegova posebnost je što spomenik Karlu Maldenu nije ni u zgradi ni ispred zgrade, već u prizemlju okačen o prozor Jugoslovenske kinoteke. Simbolično, leđima je okrenut Vasinoj ulici, a sa pogledom na Kalemegdan. Prolaznici, a pogotovo turisti iz celog sveta ga ne zaobilaze. Još kad je tu neko ko zna priču o iskrenom prijateljstvu dva čoveka...
„Upoznali smo se u Montrealu, u Kanadi, daleke 1957. Snimao sam film ’Neprijatelj ispod mora’ u kome su još igrali velikani Robert Mičam i Kurt Jirgens. Tada sam upoznao Karla, velikog glumca koji je 1951. dobio Oskara, a 1955. ponovo bio nominovan za ovu najprestižniju filmsku nagradu u svetu. Rekli su mu da je tu na snimanju i neki lik iz Jugoslavije. Prišao mi je i šokirao pitanjem: ’Kako si, brate?’ Naravno, na čistom srpskom. Pitao sam i ja njega nešto u smislu ’kao i Vi ste Jugosloven’, a on je mrtav ozbiljan odgovorio da nije, da je on Srbin. Dijalog je nastavljen tako što me pitao da li slavim slavu, a kada sam mu rekao da moji slave Svetog Luku uz osmeh mi je rekao: ’Idiote, i ti si Srbin.’ Naše poznanstvo je počelo tada, a prijateljstvo je trajalo sve do njegove smrti. I one čuvene 1991, kad se i definitivno raspala Jugoslavija, došao je kod mene i još s vrata pitao: ’Den, šta si sad?’ Odgovorio sam da sam Jugosloven, a on je, kako je to posle svega zapravo nemoguće, poentirao rečenicom: ’Ja sam od rođenja bio i ostao Srbin, sada si to i ti.’“
Čitaoci su mogli da saznaju i kako je na originalan način Den Tana čestitao 90. rođendan prijatelju Mladenu Sekuloviću.
„U njegovu čast, u mom restoranu u Americi napravio sam ručak za 90 zvanica. Bio je na početku malo zbunjen i vidljivo dirnut, a onda oduševljen. Gosti su bili isključivo slavni glumci i ljudi iz sveta filma. Na tom ručku prikupili smo tri miliona dolara kao donaciju za Dom filmskih umetnika što ga je učinilo posebno ponosnim. Znam da se u svetu pa i kod nas o ovom domu lociranom u Holivudu malo zna. Priča počinje tako što je još pre Drugog svetskog rata kupljeno zemljište na kome je sazidan minijaturni grad u koji se, kad odu u penziju, preseljavaju ljudi iz sveta filma, zapravo filmska sirotinja iz redova glumaca, producenata, režisera, scenarista i drugih radnika iz sveta ove umetnosti i svi oni tu uglavnom ostaju do smrti. U tom gradiću zapravo imaju sve: i stan, i hranu, bioskop i pozorište, bolnicu… Zapravo to je nešto najhumanije i jedino humano u najnehumanijem gradu sveta, u Holivudu.“
Fudbal je za Den Tanu bio i ostao ljubav s posebnim vrednostima. Njegovi biografi podsećaju da je bio istaknuti fudbalski radnik i visoki funkcioner FS Jugoslavije, kao i predsednik FK Crvena zvezda u jednom od njenih najtežih perioda u istoriji.
„Kad je Piksi kao predsednik preuzeo klub, zatekao je dug od 11 miliona evra. Da bi spasao klub, odlučio je da proda fudbalera i navukao gnev na sebe jer su igrači bili štićenici kojekakvih agenata i mafijaša koji su dolazili s pištoljima u klub i tražili novac.“
Znan je i po tome što je kao član Upravnog odbora Toplici Spasojeviću, takođe predsedniku kluba, uskratio mesečna primanja od 5000 evra.
„Isterao sam svoje, ali sam posle samo godinu dana morao da preuzmem vođenje kluba. Dug je dostigao cifru od 19.164.000 evra. Meni je bilo važno da se ne zadužujemo kod banaka i da ne povećavam minus.“
Uprkos svemu dogodila se blokada računa. Den Tana je predložio članovima uprave da ulože kao pozajmicu sopstveni novac.
„Dao sam 700.000 evra, Vladimir Jugović i još neki dali su 300.000 ili 100.000. Ideja ja bila i da Parker, Isah i Kleo budu okosnica tima koji bi sa klupe predvodio Ilija Petković šest meseci bez plate. Nisam uspeo u ovoj svojoj nameri i otišao sam.“
Zvezdu, međutim, nikada nije prestao da voli. Imala je posebno mesto u njegovom srcu. Zvezdaši to znaju i zato su se od svog Dobrivoja i oprostili sa suzama u očima.