Sport
02.04.2025. 22:45
Zoran Šećerov

Šta se zamera selektoru

Piksijev put popločan apsurdima: "Srbija nema igru, ali ima rezultat"

Piksi EPA 2.4.2025.
Izvor: EPA / ANNA SZILAGYI

"Odigrao“ je selektor Dragan Stojković Piksi i pedesetu utakmicu kao selektor Srbije. U kontinuitetu na čelu reprezentacije, izračunali su analitičari, skoro je 1500 dana. Njegovi prethodnici mogli su ovo samo da sanjaju.

Za jubilej vredan poštovanja reprezentativci su mu darovali pobedu od 2:0 protiv Austrije i opstanak u A diviziji Lige nacija. Od FSS-a, pre početka utakmice, što je uobičajeno u ovakvim prilikama, nije dobio čak ni uramljenu trenerku ili dirigentsku palicu. Izostao je takođe na Stadionu "Rajko Mitić“ posle utakmice sa Austrijom i aplauz navijača koji su selektora Dragana Stojkovića Piksija u nekim srećnijim vremenima sa istih tribina ispraćali ovacijama.

Ništa novo. Sve ovo je, u pravu su oni koji to tvrde, samo sudbina zanimanja u kome su ljudi u ulozi selektora jednog dana pukovnici, a već drugog pokojnici.

Od 24. marta 2021, kada je stupio na dužnost selektora, pa sve do juče doživeo je sve i svašta. Najviše svojim zaslugama. Dizali su ga prvo u nebesa, a onda i gurali u blato, smenjivali sa funkcije, tražili njegovu ostavku. Osporavali su mu i autoritet, pričali i pisali traktate o njegovom egu, govorili da ništa ne zna, da je svađalica, prepotentni apsolutista.

Uprkos tome što je bio i jeste odavde, iz srpske avlije, Piksi, okružen licemerima, očigledno često nije znao šta mu se događa pred nosom. Ili, što je možda bliže istini, nije želeo da zna. Zato je valjda u čestim ispraznim analizama opšteg fudbalskog ogorčenja, neretko, samo konstatovao kako "pretpostavlja da su ljudi nezadovoljni“. Ono što nikada nije rekao jeste da ga je baš briga ako i jesu. Svoj stav temeljio je na razmišljanju da su emocije ipak samo emocije. Brzo se ustalasaju i još brže smire.

U jednom trenutku javnosti je servirano što gospodin Stojković nikad nije demantovao – i da je "Piksi poželeo da bude i više od selektora“. Kasnije se saznalo i da je i u prvom i u drugom mandatu neformalno kadrirao i zapravo odlučivao o svemu, pre svega u sportskom sektoru FSS-a, što je mnogima u FSS-u, ali i fudbalskoj javnosti i onima oko nje, i te kako smetalo.

Oni koji su gledali utakmice reprezentacije Srbije, uživo ili uglavnom na TV-u, činili su to u danima Piksijevog mandata sa gorčinom u stomaku. Obični navijači, ali i stručnjaci, ne jednom su konstatovali da Srbija igra presporo, bezidejno, bez kreacije i emocije, prave koncepcije i standardnog tima. U mnogim mečevima, govorilo se, bila je i te kako vidljiva i totalna nesigurnost kako većine pojedinaca tako i tima u celini, što je protivnicima nudilo mogućnost da na utakmicama često i isuviše lako dođu u gol-šansu. I uvek na isti način, kroz sredinu.

Tu je i utisak da dok drugi brzo prosleđuju loptu i igraju pojednostavljeno napred, srpski reprezentativci je opušteno primaju posle njenog dugog i sporog putovanja, zatim i nekoliko puta overavaju, a onda doturaju "preciznim pasom“ prvom do sebe nudeći tako publici iluziju dobre, ali i dosadne igre.

Na sredini terena u Piksijevom mandatu većina srpskih reprezentativaca bili su "igrači bez učinka“. Uprkos raskošnom repertoaru, kojim su se kao lideri isticali u evropskim klubovima za koje igraju, u reprezentaciji su bili totalna suprotnost.

Tek s vremena na vreme, pre svih Tadić i Sergej Milinković-Savić, naravno dok su igrali, znali su da podsete i sebe i publiku da neke stvari znaju i mogu. Na primer, da loptu gurnu u prazan prostor iza leđa protivnika. Ali, to je bilo malo za velika dela na velikim takmičenjima i za definitivno mišljenje da srpska reprezentacija sa Piksijem kao selektorom zaslužuje respekt na međunarodnoj sceni.

Najviše mu se zameralo, misli se na selektora, mnogi tvrde s pravom, to što je vežbajući strogoću dovodio do ludila pojedince iz tima. Posledica svega bila je ljutnja i ogorčenost nekih reprezentativaca s podosta zasluga za rezultate upakovana u neposlušnost prema zahtevima selektora.

Prve ozbiljnije nesuglasice selektor Stojković imao je sa kapitenom Dušanom Tadićem na prvenstvu kontinenta u Nemačkoj. U tom trenutku rekorder po broju utakmica u dresu Srbije nije mogao da se pomiri da odlukom selektora da bude rezerva i to bez pravog razloga. Piksi se opet pravdao pred javnošću željom da mu je namera da podmladi reprezentaciju, što Tadić kao dobar argument nije mogao da prihvati. Uz podsećanje da je za reprezentaciju znanje mnogo važnije od godina, naveo je kao jedan od primera i Luku Modrića kome je mesto u startnoj jedanaestorici Hrvatske zagarantovano dok može da hoda. Jer, majstor je majstor.

Priča se završila tako što je Dušan Tadić odlučio da ne igra za reprezentaciju Srbije dok je selektor Dragan Stojković Piksi.

Isto je nešto kasnije uradio i Nemanja Radonjić, posle njega i Filip Kostić. Selektor je u klinč ušao i sa braćom Milinković-Savić. Danas su obojica bivši reprezentativci uprkos ubeđenju većine da i jedan i drugi nedostaju "orlovima“.

Među onima koji ne žele da brane boje Srbije dok je Piksi selektor je i sjajni golman Rome Mile Svilar. Piksi se poigrao i sudbinom Mijata Gaćinovića kome je u najboljem timu šansu davao na kašičicu i to uglavnom u ulogama gde ne može da pruži svoj maksimum.

Bez pravog oproštaja iz reprezentacije nestao je i uvek maksimalno motivisani Filip Mladenović. I neki drugi igrači imali su istu sudbinu. U jednom momentu ličilo je da dok je Piksi na klupi dres reprezentacije više neće nositi ni Aleksandar Mitrović, Dušan Vlahović i Nemanja Gudelj. Na svu sreću svi su se predomislili.

Mnogi su selektoru zamerili i što od marta 2021, uprkos podršci koju je imao, još nije napravio standardan tim. Da li je baš tako?

Činjenica je da su u njegovom mandatu mnogi prodefilovali kroz A tim, ali... Debitovao je na utakmici s Republikom Irskom u Beogradu 24. marta 2021. U kvalifikacionoj utakmici za EP Srbija je slavila 3:1. Meč su počeli: Dmitrović, Gajić, Mladenović, Pavlović, Milenković, St. Mitrović, Lukić, Tadić, Vlahović, Đuričić i Račić. Četvorica iz ovog tima (Lukić, Vlahović, Milenković i Pavlović) bila su u sastavu i u 50. Piksijevoj utakmici protiv Austrije. Tek da se zna.

Pod Piksijevim rukovodstvom kao reprezentativci afirmisali su se pre svih Milenković i Pavlović koji su igrali non-stop. Na početku su često bili kritikovani, pogotovo u utakmicama u kojima su "orlovi“ beležili poraze, da bi na kraju izrasli u reprezentativce bez kojih se teško može.

Kasnije im se pridružio i Andrija Živković koji se više od drugih pojavljivao u timu igrajući uz desnu aut liniju. Zagarantovano mesto imao je i čovek odluke u mnogim utakmicama, golgeter Aleksandar Mitrović. Svi drugi bili su manje ili više na klackalici.

Jedna od zabluda selektora bila je i ta što je njegov sastav pobeđivao čak i onda kada je igrao slabo. Ali, zna to dobro i selektor, ovaj apsurdan podatak ne može biti i nije kvalitet s oznakom trajnog.

Uprkos svemu, Piksi je tvrdoglavo gurao svoju priču. Stvorio je i utisak da veruje u sebe, takođe i svoje najbliže saradnike. Govorio je glasno da veruje i u igrače. Rezultat svega, uz dosta sreće i nadahnutih ličnih kreacija pojedinaca, tri su velika ostvarenja. Prvo je izboren plasman na SP, zatim i na EP u Nemačkoj, a onda, usput, i plasman u A diviziju Lige nacija u kojoj je na kraju, kroz nedavne baraž mečeve sa Austrijom, izboren i ostanak u eliti.

U Evropi je malo selekcija koje se mogu pohvaliti jednakim ostvarenjima.

Šta, uprkos svemu, narod i fudbalska nacija, najviše zameraju selektoru? Pre svega poraze na SP u Kataru 2022. i EP u Nemačkoj dve godine kasnije. I na jednom i na drugom takmičenju nije se tražilo mnogo. Da se uz dobre igre stiglo u drugi krug, Piksijevo ime bilo bi slavljeno. Ali, nije.

U Kataru na startu Srbija je za protivnika imala višestrukog svetskog šampiona Brazil. Poražena je sa 2:0 da bi u drugom kolu grupne faze, uprkos ulozi favorita, zabeležila remi 3:3 u duelu sa Kamerunom. Sve je moglo da bude drugačije da su izabranici Dragana Stojkovića bili malo više koncentrisani kako u fazi napada tako i odbrane i da su imali malo više sreće.

U odlučujućoj utakmici Srbija je morala da potpiše kapitulaciju i pred Švajcarcima i tako se oprosti od daljeg takmičenja na 22. Svetskom prvenstvu. Zaključak se sveo na sledeću misao: "Kada odbrana na tri meča primi osam golova i tom prilikom bude druga najgora na ovom Mundijalu, onda to dovoljno govori da nismo mogli više od poslednjeg mesta.“ Ili, nismo zaslužili da prođemo i to moramo da kažemo.

Na kraju, Srbija je u konkurenciji 32 selekcije zauzela tek 29. mesto. Piksijevi izabranici bili su bolji samo od Katara, Kanade i Velsa.

Piksi je svoju reprezentaciju, uprkos opravdanim kritikama posle Katara, odveo i na EP. Bilo je to prvo učešće naše selekcije pod imenom Srbije na kontinentalnom šampionatu. I, opet se dogodio neuspeh.

Na startu doživljen je poraz od Engleske, a dve nerešene utakmice sa Slovenijom i Danskom nisu bile dovoljne da Srbija bude među prve tri od četiri reprezentacije u grupi i prođe u eliminacionu fazu. Tim pre jer su srpski reprezentativci na gol Danske za 90 minuta uputili samo jedan šut. Međutim, nisu samo rezultat i plasman na poslednje mesto u grupi bili sporni. Ljubitelje fudbala najviše je vređala bezidejna igra bez puno šansi.

Selektoru se i te kako zameralo što je na startu, protiv Engleza, utakmicu počeo bez Tadića, svog najkreativnijeg i najboljeg fudbalera. Taj potez uneo je pometnju među igrače i uzdrmao činilo se dobru atmosferu u reprezentaciji i oko reprezentacije.

Srbija je posle svega tražila smenu Dragana Stojkovića Piksija uz poruku da neko ko toliko zarađuje mora da ima i neuporedivo bolje rezultate. Koliko košta selektor i njegovo (ne)znanje, FSS nije želeo da obelodani. Nagađanja su prekinuta u trenutku kada se, prema podacima "Finance Football“-a, saznalo da Stojkovićeva godišnja plata iznosi 1.400.000 evra.

Posle Katara 2022. na sednici Izvršnog odbora FSS-a podnet je i detaljan finansijski izveštaj sa svim pojedinačnim troškovima. Tad se konkretno saznalo da su "ukupni prihodi 11.853.364 dolara, a rashodi 7.751.398,78 dolara“. Takođe i da je "ostvarena je dobit u iznosu od 4.101.965,22 dolara“. Članovi IO usvojili su izveštaj i sa zadovoljstvom konstatovali da su ostvareni zavidni prihodi, a da se istovremeno vodilo računa i o svakom utrošku (?!), tako da je i čista zarada koju je ostvario Savez više nego značajna. 

Dve godine kasnije FSS je saopštio "da je od učešća naše reprezentacije na Evropskom prvenstvu od UEFA prihodovao 10,25 miliona evra“. Preciznije, plasman na kontinentalni šampionat doneo je Kući fudbala 9,25 miliona, a dva boda u Nemačkoj još milion evra.

Sve ovo ne bi izgledalo kako jeste da se srpska reprezentacija, predvođena Draganom Stojkovićem Piksijem, nije plasirala za samo dve godine na dva najveća takmičenja. Koliko njegovom zaslugom može se naravno diskutovati.

Na računu FSS-a uskoro će se iskazati i novi prihod, onaj od učešća srpske reprezentacije u A diviziji Lige nacija. Konačan obračun još nije gotov, ali se zato unapred zna koliko će Srbija prihodovati u narednom ciklusu. Zvanično je objavljeno da će svi učesnici A divizije Lige nacija u sezoni 2026/27. dobiti po 1,5 miliona evra, što je pola miliona više nego za takmičenje u B diviziji. Ovaj novac je Srbiji garantovan, a u zavisnosti od rezultata dobiće još i dodatnih od 250.000 do 750.000 evra koliko se zarađuje u zavisnosti od plasmana u grupnoj fazi.

Posle prve četiri godine Piksija u dve naredne čekaju nova iskušenja. Prvo u kvalifikacijama za SP 2026, a zatim i mečevi u A diviziji Lige nacija s više nego respektabilnim rivalima.

Kvalifikacije za SP su počele. Srbija je zbog obaveza u Ligi nacija u prvom terminu bila slobodna. Ali jun nije daleko. Već 7. se putuje u Tiranu na odmeravanje snaga sa Albancima koji su pre nekoliko dana na startu kvalifikacija poraženi od Engleza sa 2:0. Sledeći rival Srbiji 10. juna biće u Beogradu slabašna Andora.

U dva septembarska termina Srbija prvo ide u goste Letoniji (pobedila na startu kao gost Andoru 1:0), a onda je u Beogradu, tri dana kasnije ili preciznije 9. septembra, čeka i derbi grupe sa favorizovanim Englezima.

Kvalifikacije se završavaju u novembru kada Srbija prvo gostuje (13. 11) na "Vembliju“, a onda prima u goste (16.11) Letoniju. Da bi se osigurao direktan let do SAD, Kanade i Meksika, zemalja domaćina narednog SP, neophodno je u svojoj grupi biti prvi. Postoji i druga staza, ali preduslov je da se bude drugoplasirani. Mnogi Srbiju u konkurenciji Engleske, Albanije, Andore i Letonije upravo vide u ovoj priči i novom doigravanju za veliko takmičenje.

Posle prve četiri Piksijeve godine u ulozi selektora mnogi i dalje tvrde da "Srbija nema igru, ali ima rezultat“. Moguće je takođe i da će se novi ciklus završiti konstatacijom „bilo je očajno, završilo se sjajno“. Ali, bez obzira na ono što će se dogoditi i još više na ono što se već dogodilo, već sad se može i mora konstatovati ne samo da je Dragan Stojković Piksi najuspešniji fudbalski selektor Srbije svih vremena, već i da će proći decenije i decenije dok ga neko ne nadmaši.

Sve ovo, priznaćete, najviše liči na apsurd ili diskusiju kojom se traži način da se dokaže da je neko tvrđenje tačno pokazujući da pogrešan ili apsurdan rezultat dobijemo njegovim poricanjem.

Ono što se za deceniju, dve ili tri neće moći poreći i što će se jedino pamtiti jesu rezultati. Sve drugo, počev od razmirica do nesporazuma i neslaganja, prekriće zaborav i fudbalski šaš.

Komentari
Dodaj komentar

Povezane vesti

Boris Beravs: "Dok je Željka, postojaće i Partizan"
1

INTERVJU

24.03.2025. 20:10

Boris Beravs: "Dok je Željka, postojaće i Partizan"

Kao dečak koji obećava pojavio se na terenu u onom vremenu kada je košarka na prostorima bivše Jugoslavije krčila put slave. Takođe i slavila prve uspehe na međunarodnoj sceni. Mnoge igračke snove je ostvario, neke naravno i nije, ali se nikada nije pokajao što je toj i takvoj košarci, prepunoj strasti i nemerljive ljubavi, pripadao i dušom i telom.
Close
Vremenska prognoza
clear sky
23°C
02.05.2025.
Beograd
Wind
PM2.5
5µg/m3
PM10
6µg/m3
UV
UV indeks
1
AQI indeks
1

Oni su ponos Srbije

Vidi sve

Najnovije

Vidi sve

Iz drugačijeg ugla

Vidi sve