Sport
16.10.2022. 14:05
Zoran Šećerov

Kako se stiže do uspeha

Piksi čekirao direktan let za Nemačku

Dragan Stojković Piksi 16.10.2022.
Izvor: EPA / ANDREJ CUKIC

Događaji se smenjuju, evropska fudbalska priča nastavlja život. U jeku i te kako atraktivnih nadmetanja u nacionalnim šampionatima širom kontinenta, ali i sve zanimljivijih klupskih evropskih sudara u grupnim fazama, Ligi šampiona, Ligi Evrope i Ligi konferencija izvučene su i kvalifikacione grupe za EVRO 2024.

Reč je o takmičenju fudbalskih selekcija zemalja članica UEFA. Održava se od 1960. svake četvrte godine. Od 1968. nosi naziv Evropsko prvenstvo u fudbalu. Tri prethodna takmičenja igrana su pod imenom Kup evropskih nacija.

U prvih pet takmičenja na završnom turniru učestvovale su samo četiri najbolje reprezentacije. Od 1980. taj broj se povećao na osam, 1966. na 16 učesnika, da bi od 2016. na završnom turniru snage odmeravale 24 reprezentacije.

Nemačka će isti broj selekcija ugostiti i na šampionatu 2024. godine. Uz Španiju, ova zemlja jedini je trostruki pobednik najvažnijeg međunarodnog takmičenja reprezentacija evropskih država. Gradovi domaćini biće Minhen, Berlin, Dortmund, Keln, Gelzenkirhen, Hamburg, Štutgart, Diseldorf, Lajpcig i Frankfurt.

Završni turnir je na programu od 14. juna do 14. jula 2024. godine. Otvaranje šampionata je na "Alijanc areni“ u Minhenu, a finalna utakmica bića odigrana na Olimpijskom stadionu u Berlinu. Branilac titule je Italija.

Kvalifikacije za šampionat Starog kontinenta na programu su od marta do novembra 2023. godine. Među 53 zemlje, podeljene u 10 kvalifikacionih grupa sa po pet, odnosno šest selekcija, nalazi se i Srbija.

"Naša je želja da se nađemo među reprezentacijama koje će igrati u Nemačkoj“, izjavio je bežeći od otrcanih fraza i jeftinih floskula dan uoči izvlačenja kvalifikacionih grupa selektor Srbije Dragan Stojković Piksi.

U trenutku kada su se saznala imena rivala u grupi G (Mađarska, Crna Gora, Bugarska, Litvanija) Piksi je u svom maniru, sportski dostojanstveno i apsolutno samouvereno, objasnio naciji koja voli reprezentaciju samo kad pobeđuje da zapravo i nije bitno ko je Srbiji protivnik jer on kao selektor i Srbija kao nacionalni tim imaju svoje ciljeve.

"Idemo na Evropsko prvenstvo. Da li možemo? Možemo! Da li ćemo otići? Otići ćemo! I to je to, nema tu velike filozofije“, bio je po ko zna koji put više nego ubedljiv srpski selektor u izjavi za srpske medije.

U Piksijevom monologu prepunom optimizma i vere u selekciju koju predvodi nakon izvlačenja grupa čulo se jednako hrabro i ono što se od njega na neki način i očekivalo.

"Prošlo je puno vremena od kada nismo igrali na EP-u. Došlo je vreme da pokušamo. Mislim da ćemo taj pokušaj iskoristiti na najbolji mogući način i da ćemo se naći među učesnicima EP-a.“

fudbalska reprezentacija 16.10.2022.
Izvor: EPA / ANDREJ CUKIC

I to, ako je verovati Piksiju, varijantom "direktnim letom do Nemačke“.

"Kakav baraž? O trećem mestu i o baražu ne razmišljamo. Učinićemo sve da posle 24 godine Srbija bude na Evropskom prvenstvu“, objasnio je svoj plan srpski selektor.
 

Ukoliko se, uprkos optimizmu, Srbiji i dogodi baraž, što nije nemoguće, pogotovo ako na scenu stupe prljave naravi fudbalske Srbije, već sada se zna da bi Piksijevim izabranicima potencijalni rivali bili sastavi Škotske, Izraela i Bosne i Hercegovine. One iste Škotske koja je Srbiju baš u poslednjem baražu za EŠ učinila nemoćnom i fudbalski bezvrednom.

U celoj zbrci uokvirenoj uz glamur kakav po tradiciji prati ovakva događanja, ali i pokretni dekor s bezbroj smrknutih faca, nasmejani i dobro raspoloženi srpski selektor je posle žrebanja uspeo i da se našali.

"Imamo jednu vrlo otvorenu grupu, komšijsku. Možemo u goste čak i autobusom, da uštedimo koji dinar, a ne da letimo avionom.“
 

Piksi je lični optimizam samo njemu znanom magijom preneo i na one koji su bliski srpskom fudbalu i stradanjima reprezentacije u prethodna tri kvalifikaciona ciklusa.

"Da smo uoči žrebanja crtali grupu, bolje je ne bismo nacrtali. Što se tiče rivala, vrata šampionata su nam i bukvalno širom otvorena“, komentar je Rake Đurovića, sudijskog eksperta.

I bivši selektor srpskog nacionalnog tima Radoslav Ćurčić uveren je da je srpska reprezentacija na korak od ostvarenja sna.

"Izbegli smo u žrebanju najteže rivale, sreća nas je pogledala. Ipak, ono što je važnije – Srbija ima selekciju koja kvalitetom zaslužuje da igra na završnom turniru. S obzirom na snagu protivnika, cilj je naprosto ostvarljiv.“

O rivalima, ali i zadacima koji očekuju "orlove“ u kvalifikacijama, opet bez uobičajene lakirovke i suvišnog licemerja, aktuelni selektor Dragan Stojković Piksi je naglasio:

"Ne interesuju me protivnici. Nikog ne potcenjujemo, sebe ne precenjujemo. Naravno da moramo da imamo informacije o njima. Žreb je završen, imamo dovoljno vremena da se isprate sve ekipe. Sada je u gro planu Katar i šampionat sveta.“
 

Odjeci žrebanja stigli su i iz Evrope. Opšti je utisak da su na žrebu najbolje prošle reprezentacije Portugala, Hrvatske i Srbije. Najviše neizvesnosti, prema prognozama, biće u grupi C u kojoj su se našli sastavi Italije, Engleske, Ukrajine i Severne Makedonije. Moguće da je i tako.

Što se Srbije tiče, samo dan nakon svega iz Evrope je stigla i prognoza koja podgrejava optimizam Dragana Stojkovića Piksija, ali i cele nacije uoči kontinentalnih kvalifikacija. Sajt "We Global Football“, prepoznatljiv po preciznim statističkim podacima i vrlo uspešnim prognozama, svrstao je Srbiju kao četvrtu na listi favorita za direktan plasman na EP uz preciznu matematičku konstataciju da naš izabrani tim ima 98,32% šansi da se domogne prva dva mesta u grupi. Ispred su samo Portugalci (99,44), Danci (99,32) i Švajcarci (98,52).

U grupi G, našoj grupi, Mađarska je drugi favorit za odlazak na EŠ 2024. Njihove šanse svode se na 88,92 procenata. U ovoj prognozi mogućnosti Crne Gore da bude pobednik grupe svedene su na samo 9,00%, Bugarima se daje 3,48, a Litvancima 0,28 odsto šansi.

Žrebanje kvalifikacionih grupa bilo je, međutim, i dokaz da fudbal u granicama Evrope nije samo igra, već i refleksija globalne stvarnosti, odnosno da je zarad mnogo čega ova najpopularnija igra na planeti odavno izašla iz pukog okvira sporta. Zato je i žreb, može se konstatovati s opravdanim razlogom, bio poludirigovan. U nekim situacijama u ime sportskih, u drugim zarad političkih motiva.

Ono što se unapred znalo jeste da u kvalifikacijama neće učestvovati domaćin Nemačka. Takođe, i da u kvalifikacionim šeširima neće biti Rusije koja je suspendovana zbog rata u Ukrajini.

Specijalan status prilikom žrebanja imale su ekipe iz UNL šešira (Holandija, Hrvatska, Španija i Italija). Ove selekcije žrebane su u grupe sa po pet reprezentacija kako bi u junu 2023. imale slobodan termin za odigravanje fajnal fora kao pobednici A grupa poslednjeg ciklusa Lige nacija.

Politička situacija na Starom kontinentu nalagala je neophodnost da se neke reprezentacije ne nađu u istoj grupi. Preporuka je bila da u istoj grupi ne igraju Jermenija i Azerbejdžan, Belorusija i Ukrajina, Gibraltar i Španija, odnosno da takozvano Kosovo neće biti žrebano u grupu ili grupe u kojima su Srbija, Španija i Bosna i Hercegovina.

Na žreb su uticali i klimatski uslovi, tako da ni u jednoj grupi nisu smele da budu više od dve selekcije iz zemalja u kojima su temperature veoma niske tokom zimskih meseci. U tom oktetu su Belorusija, Estonija, Farska ostrva, Finska, Island, Letonija, Litvanija i Norveška.

Da bi svi bili koliko-toliko u ravnopravnom položaju kad su u pitanju putovanja, UEFA je takođe odlučila i da se ograniči broj utakmica koje podrazumevaju let avionom od preko osam sati. Sve ovo uslovilo je da Azerbejdžan ne može biti u grupi samo sa Gibraltarom, Islandom i Portugalijom. Island sa Gruzijom, Izraelom, Jermenijom ili Kiprom i samo sa jednom od sledećih reprezentacija: Andora, Vels, Gibraltar, Engleska, Island, Malta, Portugalija, Republika Irska, Severna Irska, Farska ostrva, Francuska, Škotska ili Španija.

Cilj je postignut. Svaki od pomenutih uslova je ispunjen na žrebanju. Ipak, ne treba se unapred radovati. Utakmice visokog rizika biće bez dileme one u kojima će snage odmeravati Jermenija i Turska (grupa D), odnosno tzv. Kosovo i Belorusija (grupa I).

Od osamostaljenja (2006) Srbija nije bila učesnik šampionata Evrope. Tri puta se pokliznula u kvalifikacijama uprkos poslovičnom i po nepisanom pravilu (ne)utemeljenom optimizmu uoči okršaja koji otvaraju vrata velike fudbalske kontinentalne scene.

Nekada tako nije bilo. Na prvom Kupu nacija, 1960. u Parizu, Jugoslavija je igrala finale u kome je poražena od SSSR 2:1. Četiri godine kasnije nije stigla do završnice, ali je zato 1968. u Italiji ispisana jedna od najlepših stranica fudbala u nekadašnjoj Jugoslaviji.

"Plavi“ su na startu preslišali Engleze, zvanične svetske šampione. Gol Dragana Džajića postignut glavom u 86. minutu posle centaršuta Musemića i danas pripada kategoriji najvrednijih koji su Jugosloveni ikada postigli. U finalu je trebalo pobediti Italiju.

"Za reprezentaciju SFRJ debitovao sam u ’holivudskom zapletu’. Igrao sam finale Srednjoevropskog kupa 1968. godine na ’Marakani’ kada me je Miljanić na poluvremenu zamenio. Bio sam van sebe jer sam dobro igrao celo poluvreme, ali me je Čiča očinski uhvatio za zuluf i viknuo ’Spremaj se, hitno putuješ u Italiju’. U Rimu je u tom trenutku reprezentacija SFRJ učestvovala na završnom turniru Prvenstva Evrope. U polufinalu su naši pobedili Englesku 1:0, ali se povredio Ivica Osim i stručni štab je odlučio da hitno otputujem u Italiju. Nalazio sam se na spisku od 24 reprezentativca i, prema tadašnjim pravilima UEFA, zamena je bila moguća“, priseća se Jovan Kule Aćimović daleke 1968.

Finalni meč u kome je jedan od aktera bio i Aćimović posle dva produžetka završen je rezultatom 1:1. Igran je u Rimu. Iz samo njoj znanih razloga UEFA je odlučila da se dva dana kasnije odigra novi meč. To što su favorizovani Italijani u drugom polufinalu bacanjem novčića, posle remija sa SSSR-om, stigli do finala nikog nije interesovalo. U ponovljenoj utakmici Italijani su uz obilatu pomoć sudije slavili 2:1.

Verovalo se da bi u to vreme fudbalski izuzetno moćna Jugoslavija mogla do titule prvaka Evrope ukoliko bude domaćin Evropskog prvenstva. Na završnom turniru 1976, igranom u Zagrebu i Beogradu, našle su se pored domaćina još i selekcije Čehoslovačke, SR Nemačke i Holandije. Na prepunoj "Marakani“, u prvom polufinalu, Jugoslavija je poražena od Nemačke 4:2 i to posle produžetaka i vođstva od 2:0 u prvom poluvremenu. I u borbi za treće mesto, opet posle produžetaka, doživljen je poraz od 3:2 u odmeravanju snaga sa Holandijom. Prvak Evrope postala je Čehoslovačka. Gol odluke postigao je Panenka čudesnim šutom sa penala koji je danas jedna od lekcija iz istorije fudbala. Zanimljivo je da danas od ovih zemalja tri više ne postoje u granicama koje su imale 1968.

Novo učešće u završnici Prvenstva Evrope Jugosloveni su čekali sve do 1984. U Francuskoj se, međutim, dogodio debakl. Na tri utakmice u grupi doživljena su tri poraza uz dva postignuta i 10 primljenih golova.

Prokletstvo se nastavilo i u kvalifikacijama za šampionat 1986. Prepreka se zvala Engleska. Četiri godine kasnije u osam kvalifikacionih mečeva Jugoslavija je zabeležila sedam pobeda. Jedini poraz (2:1) "plavima“ su naneli Danci. A onda je u sve prste uplela politika. Samo nekoliko dana pre početka takmičenja, na kome je reprezentacija selektora Ivice Osima ubrajana u grupu favorita za titulu, zbog ratnog stanja u zemlji i sankcija prema Jugoslaviji UEFA je suspendovala "plavu“ selekciju. Na prvenstvo je kao zamena otišao nacionalni tim Danske i osvojio titulu.

U kvalifikacijama za EVRO 2000. dogodilo se puno toga što zaslužuje da se još jednom ispriča. Prvi put posle raspada žreb je odlučio da se na zelenom terenu nekadašnja braća nađu jedni protiv drugih. Uz Jugoslaviju, u grupi su još bili Makedonija, Hrvatska, Malta i Republika Irska. U prvoj utakmici Jugoslavija je slavila protiv Malte 3:0, a onda se dogodilo NATO bombardovanje zarad kojeg su našoj zemlji pretile nove sankcije, a reprezentaciji eliminacija iz daljeg takmičenja. Na kraju Jugoslavija je kao domaćin revanš meč protiv Malte morala da odigra u Solunu. Nestrpljivo se čekao meč između Jugoslavije i Hrvatske na beogradskoj "Marakani“. Meč je završen bez golova, a svet je brujao o tome kako se za vreme utakmice dogodio nestanak struje.

Narednu utakmicu Jugoslavija je izgubila od Republike Irske, što je bio nagoveštaj mogućnosti da se neće plasirati na EVRO 2000. Međutim, pobedom nad Makedoncima, prvo u Beogradu (3:1), a onda i u Skoplju (4:2), reprezentacija se vratila na stazu uspeha. Kolo pre kraja bila je na prvoj poziciji u grupi sa bodom više od Republike Irske i dva više od Hrvatske sa kojom se sastajala u poslednjem kolu.

Duel na Maksimiru, u mnogo čemu istorijski za obe selekcije, odigran je 9. oktobra 1999. U iskričavoj atmosferi prepunoj nacionalnog naboja Hrvati su poveli golom Alena Bokšića. Na 1:1 izjednačio je Predrag Mijatović da bi u 31. minutu golom Dejana Stankovića Jugoslavija povela sa 2:1. U 41. minutu Maksimir je eksplodirao. Posle faula i neprimerenog fizičkog kontakta uz verbalnu raspravu sa Robertom Jarnijem iz igre je isključen Zoran Mirković. Do kraja Hrvatima je pošlo za rukom samo da izjednače na 2:2. Nerešeno se završio i duel između Makedonije i Severne Irske, što je Jugoslaviji omogućilo da se kao prva u grupi direktno plasira na Prvenstvo Evrope.

Mirisalo je na uspeh. Jugoslavija je igrala u grupi sa Slovenijom, Norveškom i Španijom. Posle neverovatnih obrta duel sa Slovencima završen je nerešeno 3:3. Oružje su zatim položili i Norvežani (1:0). Na dobrom putu da im se dogodi isto bili su i Španci u poslednjem kolu u grupi. Jugoslavija je vodila 1:0 (Milošević), onda i 2:1 (Govedarica), zatim i 3:2 (Komljenović), ali je na kraju doživela poraz. U sudijskoj nadoknadi izjednačio je Mendijate sa penala, a konačan trijumf Špancima obezbedio je Alfonso u 95. minutu.

Ipak, to nije bio kraj. Zahvaljujući remiju Norveške i Slovenije, Jugoslavija se kao druga iz grupe plasirala u četvrtfinale.

U Roterdamu, pred svojim navijačima, Holandija je slavila 6:1. Bio je to najteži poraz jugoslovenske reprezentacije još od Urugvaja 1930. kada su domaćini takođe slavili 6:1.

Dva imena naših reprezentativaca su posle svega ostala u analima šampionata. Mateja Kežman, koji je u 87. minutu debitovao na meču sa Norveškom, dobio je crveni karton samo 60 sekundi kasnije. I danas je to najbrže isključenje u istoriji šampionata Evrope.

Savo Milošević se takođe proslavio, ali na neuporedivo lepši način. Zajedno sa Patrikom Klajvertom upisan je kao najbolji strelac na prvenstvu 2020, a u "našim knjigama“ njegov gol protiv Slovenca u 12. sekundi ostao je zabeležen kao najbrži ikad postignut za Jugoslaviju.

Kvalifikacije za EŠ u Portugalu 2004, sada pod imenom SCG, naša selekcija nije završila uspešno. Dva remija sa Azerbejdžanom i težak poraz od Finaca (3:0) skupo je koštao izabrani tim koji se kao takav "ugasio“ 2006.

Već u kvalifikacijama za EŠ 2008. na sceni je bila reprezentacija Srbije.

Rivali Srbije u grupi za plasman za EŠ 2008. bile su selekcije Portugala, Belgije, Poljske, Finske, Azerbejdžana, Kazahstana i Jermenije. Početak je bio obećavajući, zabeležene su tri pobede (Azerbejdžan, Belgija i Jermenija) uz remi sa Poljskom. Visok let "orlova“ brzo je prekinut. Pali su u Astani protiv Kazahstana, što je bilo i jedno od najvećih iznenađenja u kvalifikacijama. Put na EŠ, na kraju kvalifikacione trke, odlučivao je duel između Poljske i Srbije. Pred samo 4000 gledalaca na "Marakani“ Srbija nije uspela da prvi put kao Srbija ostvari plasman na završnicu kontinentalnog fudbalskog samita.

I 2012. novi neuspeh. Verovalo se da rivali poput Italije, Farskih ostrva, Estonije, Slovenije i Severne Irske i nisu tako velika prepreka do ostvarenja želja. Prepreke su, međutim, bile na drugoj strani. U istom ciklusu reprezentaciju su do neuspeha vodili u ulozi selektora Radomir Antić, Vladimir Petrović Pižon i na kraju Radoslav Ćurčić. Pižonu se dogodila Đenova. Brzo se saznalo ko je bio izvršilac tog čuvenog skandala na tribinama, ali nikad i ko je sve naručio. Srbija je bila treća u grupi...

Nova glupost dogodila se u kvalifikacijama za EŠ 2016. Nacionalni tim na upravljanje poveren je holandskom stručnjaku Diku Advokatu. Posle pobede nad Jermenijom usledio je duel sa Albancima na Stadionu Partizana. U 41. minutu meča iznad terena pojavio se dron sa albanskom zastavom... Meč je prekinut, a kasnije registrovan 3:0 u korist gostiju. Bila je to i sportska katastrofa i nepravda u isto vreme.

Usledio je zatim i poraz od Danaca posle koga je Advokatu "uskraćeno punomoćje“ i u fotelju selektora ponovo je seo Radovan Ćurčić. Srbija je kvalifikacije završila kao pretposlednja u grupi uz bilans dve pobede, jedan remi i pet poraza.

U kvalifikacijama za EŠ 2020. Srbija je na žrebanju dobila grupu u kojoj su još bili Portugal, Litvanija, Ukrajina i Luksemburg. Već u 2. kolu, posle remija sa Portugalom, Srbija je doživela pravi brodolom u duelu sa Ukrajincima – 5:0. U završnici kvalifikacija ulogu selektora preuzeo je Ljubiša Tumbaković. Srbija je stigla do baraža. Slavila je protiv Norveške, ali je u drugoj utakmici, posle penal serije sa Škotskom, ponovo ostala bez plasmana na EP i selektora.

Tri poslednja kvalifikaciona ciklusa pokazala su da Srbija ima tim i fudbalere, ali i da FSS nema rukovodstvo koje bi taj kvalitet ispratilo. Ceh su, umesto onih koji su bili najodgovorniji i koji su se uglavnom petljali u ono što im nije posao, na kraju platili selektori. Loša atmosfera i prisustvo ljudi bez biografije u FSS-u, porazi i jeftino licitiranje nacionalne savesti, učinili su da reprezentacija izgubi i poverenje publike, odnosno navijače.

Trenutno, a uoči SP-a u Kataru i kvalifikacija za EŠ koje počinju u martu naredne godine, srpski fudbal, bar onaj reprezentativni, doživljava dane metamorfoze. Kad se to najmanje očekivalo, u ulozi selektora, pojavio se Piksi, jedini preostali primer onog što dugo nismo imali. Njegova reč danas ima moć sečiva, čudesne sekire za zaleđeno more u onima koji među Srbima žive za fudbal.

Za kratko vreme, sedeći u glupostima uprljanoj fotelji srpskog fudbalskog selektora, Piksi je postigao nešto vredno, dostojno divljenja. Pod jedan, da ubedi sebe i sve oko sebe, na kraju i hiljadu puta u sličnim prilikama razočaranu naciju, kako se stiže do uspeha.

Ovih dana Srbija bi trebalo da dobije i novog predsednika FSS-a. Svi veruju da će to biti čovek sposoban da sopstveni ego stavi u funkciju ciljeva reprezentacije i generalno prosperiteta srpskog fudbala u celini. U suprotnom, fudbalska Srbija gledaće na velikim takmičenjima i kvalifikacijama za velika takmičenja već viđene predstave sa novim glumcima i tužnim krajem.

Komentari
Dodaj komentar

Povezane vesti

Close
Vremenska prognoza
clear sky
6°C
26.04.2024.
Beograd
Wind
PM2.5
5µg/m3
PM10
6µg/m3
UV
UV indeks
1
AQI indeks
1

Oni su ponos Srbije

Vidi sve

Najnovije

Vidi sve

Iz drugačijeg ugla

Vidi sve