Druga strana EU
Evropska unija nije tako loša
Priča o Evropskoj uniji u Srbiji uvek se svodi na razgovor o dve krajnosti ‒ poverenju i nepoverenju. U zavisnosti od toga kakvo osećanje u njima budi, građani se dele na one koji smatraju da Srbija treba da postane članica EU i na one koji nisu za to.
Građani koji su protiv EU svoje stavove najčešće brane argumentima da Srbija predugo čeka da postane deo evropske porodice i da su zbog toga postali evroskeptični, ali i da Srbija do sada od Evropske unije nije dobila ništa opipljivo. Priča bi na ovim argumentima mogla da se završi, da ne postoji ona druga strana koja se svodi na informisanost, a koja baca potpuno drugo svetlo na ovu temu.
Pre svega, kao što je istina da Srbija predugo čeka na ulazak u EU, istina je i da je za to, u određenoj meri, sama kriva. Takođe, priča o tome da Srbija od EU do sada nije dobila baš ništa pada u vodu kada se pogleda spisak fabrika koje su u našoj zemlji otvorene u poslednjih nekoliko godina, kada se baci pogled na podatke koji govore o trgovinskoj razmeni sa EU, ali i podatak koji govori o tome koliko je Srbija do sada novca dobila od EU i koliko bi novca u budućnosti mogla da dobije.
Odnos između Srbije i EU, od kog u velikoj meri zavisimo, nije ni crn ni beo, baš kao što nije ni odnos koji naša država ima sa Rusijom i Kinom, državama koje su za razliku od EU u domaćoj javnosti uglavnom okarakterisane kao prijateljske i koje kod velike većine građana Srbije uživaju veliku naklonost.
Istina je, kao što to obično biva, negde između. Niti je EU bauk, niti su nam Kina i Rusija veliki prijatelji. U oba slučaja priča se svodi na interes.
EU kao opredeljenje
O tome u kom smeru se Srbija kreće poslednji put je otvoreno govorio Aleksandar Vučić baš prilikom posete Emanuela Makrona Beogradu.
Predsednik Srbije istakao je tom prilikom da ne očekuje da će Srbija u narednih nekoliko godina ući u EU, ali da je to “strateški put države“.
“Hoćemo li sutra ući u EU? Ja nisam prevarant i lažov da kažem narodu da ćemo prekosutra, kao svi drugi. Ko god nam dođe, on im kaže da prekosutra postajemo članovi (EU). Pa to su gluposti. Naravno da nećemo prekosutra da postanemo članovi EU. Ni ove, ni sledeće, ni one tamo godine nećemo da budemo član EU“, rekao je Vučić tom prilikom i dodao da ni EU nije “luda i oduševljena“ za Srbijom, kao ni da građani Srbije “ne skaču u nebo kada čuju EU“ kao nekada, ali bez obzira na sve, to ostaje strateški put Srbije.
“Nemamo kuda drugo i ne idemo nigde drugo. Zato ‒ pragmatično, racionalno, šta je to što mi možemo da uradimo za njih, šta je to što oni mogu da urade za nas, šta je to što je dobro za naše građane“, zaključio je Vučić.
Da Srbija nema gde drugo osim u Evropsku uniju potvrđeno je i posle nedavno održanog radnog ručka u Briselu koji je organizovala predsednica EK Ursula fon der Lajen, a na kom su pored predsednika Srbije prisustvovali i premijeri Albanije, Severne Makedonije i Crne Gore ‒ Edi Rama, Hristijan Mickoski i Milojko Spajić, Borjana Krišto, predsedavajuća Savetu ministara BiH, i Aljbin Kurti.
Kako je saopšteno, u Briselu je tokom sastanka, između ostalog, bilo reči o evropskom putu i o tome šta može da se očekuje u narednom periodu, o zelenim koridorima, predstojećoj poseti predsednice Evropske komisije Beogradu i regionu.
Jedna od najvažnijih vesti koja je nedavno poslata iz Brisela bila je ta da će Srbija od prvog januara postati deo SEPA (Single European Payment Area).
“To je važno ne samo zbog plaćanja doznaka, već i zbog naših pre svega manjih preduzeća, zbog naših kompanija”, poručio je predsednik Srbije iz Brisela, a potom dodao da bez obzira na našu krivicu i tehnička kašnjenja u pojedinim aspektima, poput SEPA, ostaje pri uverenju da “smo uspeli da uskočimo u taj voz“ i da će Srbija od 1. januara biti deo onoga što se naziva Single European Payment Area.
Šta je SEPA
SEPA, odnosno jedinstveno područje plaćanja u evrima, jeste inicijativa Evropske unije nastala kao potreba da se pojednostave bankovni transferi novca u okviru tog područja. To znači da članice ove zone mogu olakšano da vrše bezgotovinska plaćanja u evrima bilo gde u Evropskoj uniji, ali u u nizu zemalja koje nisu članice.
Jedan od benefita je taj što je posredstvom SEPA plaćanje bezbedno i efikasno, baš kao i nacionalna plaćanja.
Da bi Srbija pristupila Jedinstvenom području plaćanja u evrima (SEPA) ona mora da ispuni određene pravne kriterijume. Reč je o propisima iz oblasti platnih usluga, sprečavanja pranja novca I finansiranja terorizma, poslovanja banaka, zaštite konkurencije, zaštite podataka o ličnosti i slično. O svemu tome je u aprilu ove godine govorila Tanja Miščević, ministarka za evrointegracije Srbije, koja je tom prilikom izjavila da je Narodna banka Srbije još prošle godine počela da radi na pripremi prenotifikacije aplikacije, a mnogo ranije počela je sa usklađivanjem sa pravom i pravilima u toj oblasti.
“Ogromna je korist od potencijalnog članstva u tom programu. Naime, kada Srbija postane deo SEPA, troškovi bilo koje transakcije znatno će se smanjiti (plaćanje, doznake)“, rekla je Miščević.
Kako je tom prilikom podsetila, analiza konkretne koristi članstva u SEPA Svetske banke pokazala je da se od oko 12 milijardi evra koje kao doznake godišnje stižu na Zapadni Balkan, zbog nepostojanja jedinstvenog načina plaćanja izgubi pola milijarde evra u drugim načinima transakcije tog novca.
Agenda rasta
Pored razgovora o pristupanju Jedinstvenom području plaćanja u evrima, glavna tema nedavnog sastanka u Briselu bila je Agenda rasta EU za Zapadni Balkan.
Aleksandar Vučić je u Briselu izjavio da bi Beograd za oko mesec dana trebalo da dobije prvi novac iz Plana rasta za Zapadni Balkan, oko 112 miliona evra, ali da to nije od suštinskog značaja za zemlju, već sprovođenje reformi.
“Krajem oktobra ili početkom novembra možemo da očekujemo prvu isplatu, oko 112 miliona evra. Od toga je 32 miliona poklon, a 80 miliona evra je veoma povoljan kredit. Ali, nije to za nas od suštinskog značaja, već reforme i šta možemo da uradimo za naše kompanije i privredu“, naveo je predsednik Srbije.
Vučić je tom prilikom istakao da je za Srbiju u celom Planu rasta opredeljeno oko 1,58 milijardi evra, od čega je 380 miliona evra poklon, a 1,2 milijarde izuzetno povoljan kredit.
Vučić je iz Brisela poručio da Srbija želi otvoreni Zapadni Balkan, otvaranje granica, slobodan protok robe, ljudi i usluga i da je to osnovni uslov za pristupanje jedinstvenom evropskom tržištu.
Kada pričamo o Planu rasta za Zapadni Balkan važno je istaći da je predviđeno da on pokrije period između 2024. i 2027. godine i da se planira da se za zemlje regiona obezbedi šest milijardi evra. Od ove sume, dve milijarde evra su u obliku grantova, odnosno bespovratne pomoći, a preostalih četiri milijarde evra u obliku zajmova sa veoma povoljnim ratama.
Od pomenute sume Srbija ima mogućnost da iz Plana rasta za Zapadni Balkan dobije skoro 1,6 milijardi evra, ali to zavisi od sprovođenja ključnih reformi i poštovanja demokratskih principa.
Naime, kada je Savet Evropske unije dao konačno zeleno svetlo za uspostavljanje Fonda za reformu i rast za Zapadni Balkan, izdato je saopštenje u kome se ističe da je glavni cilj da se podrži usklađivanje partnera sa Zapadnog Balkana sa vrednostima, zakonima, pravilima, standardima, politikama i praksama EU, u cilju budućeg članstva u EU, kao i njihovu progresivnu integraciju u jedinstveno evropsko tržište, kao i društveno-ekonomsku konvergenciju sa EU.
Sa druge strane, kako bi dobile podršku u okviru ovih instrumenata, države iz regiona moraju pripremiti Reformsku agendu, navodeći reforme koje planiraju da sprovedu kako bi se ostvarili ciljevi.
Glavnu reč u odobravanju finansijskih sredstava imaće države članice EU, a isplate će se vršiti dva puta godišnje, pod uslovom da partneri ispune kvalitativne i kvantitativne korake navedene u njihovim Reformskim agendama. Dakle finansijska pomoć nije bezuslovna, naprotiv. Kada preduslovi za podršku nisu ispunjeni ili više nisu ispunjeni, EU može odlučiti da obustavi oslobađanje sredstava.
Finansijskim sredstvima planira se da se podrži niz socio-ekonomskih i osnovnih reformi uključujući reforme koje se odnose na vladavinu prava i osnovna prava.
“Putem ovog novog finansijskog instrumenta, regionu će biti obezbeđena pomoć u iznosu od šest milijardi evra, od kojih će dve milijarde evra biti direktne uplate u budžet, a četiri milijarde evra u povoljnim kreditima. Podrška iz ovog instrumenta biće usaglašena sa onom koju region već dobija kroz postojeći Instrument za pretpristupnu pomoć (IPA III).
Plan rasta predviđa kreditiranje po veoma povoljnim uslovima koji podrazumevaju otplatu u maksimalnom periodu od 40 godina, sa početkom od 10 godina. Kako bi došlo do isplate sredstava, korisnici će dva puta godišnje upućivati zahtev za isplatu Evropskoj komisiji koja će procenjivati ispunjenost reformskih mera planiranih za navedeni period i nakon toga vršiti isplate.
Evropska komisija je još 8. novembra 2023. godine predstavila Novi plan rasta za Zapadni Balkan, koji se sastoji od četiri stuba: 1) ubrzana integracija u jedinstveno tržište EU 2) jačanje regionalne ekonomske integracije 3) dubinske reforme usmerene na ubrzanje rasta u regionu, promovisanje ekonomske konvergencije i jačanje regionalne stabilnosti (Reformska agenda) i 4) uspostavljanje novog finansijskog instrumenta: Fonda za reforme i rast za Zapadni Balkan.
Cilj uspostavljanja Plana rasta jeste da se Zapadnom Balkanu omoguće neke od pogodnosti članstva u EU i pre formalnog stupanja u članstvo, kao i da se putem novog finansijskog instrumenta pruži podrška regionu u sprovođenju reformi za održivi ekonomski rast, regionalnu integraciju i Zajedničko regionalno tržište”, piše na sajtu Ministarstva za evropske integracije.
Bespovratna sredstva
Možda šira javnost nema jasnu percepciju o tome, ali ovo nije prvi put da Srbija dobija veliki novac od Evropske unije. Naprotiv.
Kako je Anika Ben David, ambasadorka Švedske u Beogradu, nedavno izjavila, Srbija je druga zemlja na svetu po visini sredstava koje dobija od Evropske unije, odnosno iz njenih fondova, iako nije precizirala koliko ta sredstva iznose.
“Paralelno sa tim, Švedska bilateralno daje oko 13 miliona evra godišnje od početka 2000-ih. Ta podrška sastoji se u pomaganju Srbiji da sprovede reforme kako bi ispunila kriterijume za prijem u EU“, objasnila je ona svojevremeno za “Politiku” i tom prilikom dodala da “ne postoji drugi međunarodni igrač koji bi ponudio iste mogućnosti“.
Za razliku od ambasadorke Švedske, Nikola Bertolini, šef sektora za saradnju Delegacije EU bio je precizniji kada je reč o tome koliko novca Srbija dobija od Evropske unije.
Naime, prema njegovim rečima Srbija je od EU u prethodnih 10 godina dobila oko četiri milijarde evra bespovratne pomoći, a najviše tog novca usmereno je na sektore javne uprave i infrastrukturu. Dok je barem 25 do 40 odsto od te sume otišlo u privatni sektor u Srbiji.
“EU kao deo svoje unutrašnje politike ima razvoj i podršku privatnom sektoru kao važne elemente koji se rešavaju kroz period (pre) pridruživanja Uniji. Ali, te politike biće prisutne i nakon pridruživanja Srbije EU“, izjavio je Bertolini na otvaranju Evropske nedelje mogućnosti u Beogradu.
On je tom prilikom dodao i da su novac i podrška koje Srbija trenutno dobija samo desetina onih koja će biti Srbiji na raspolaganju kada bude postala punopravna članica EU.