Napeto
Gruzija kao nova Ukrajina
U protestima koji danima traju u Gruziji zbog odluke vladajuće stranke Gruzijski san da obustavi pregovore o pristupanju Evropskoj uniji do 2028. godine uhapšeno je gotovo 300 osoba, a povređeno više od 140 policajaca.
Gruzijska policija uhapsila i jednog od lidera opozicije i lidera Koalicije za promene Niku Gvaramiju.
“Gruzijska policija je u sredu izvršila raciju u kancelarijama jedne opozicione stranke i uhapsila njenog lidera u očiglednom pokušaju da uguši talas masovnih protesta izazvanih odlukom vladajuće stranke da obustavi pregovore o pridruživanju Evropskoj uniji“, preneo je “Glas Amerike“.
U glavnom gradu Gruzije Tbilisiju su najveći protesti i nemiri, a sukobi demonstranata i policije su svakodnevni.
Tokom protekle nedelje policija je u više navrata koristila vodene topove i suzavac da rastera demonstrante, koji su na policiju bacali pirotehnička sredstva, pa čak i Molotovljeve koktele, i gradili barikade na centralnom bulevaru gruzijske prestonice. U neredima je povređeno na stotine demonstranata. Pomoć u zdravstvenim centrima zatražilo je više od 100 ljudi.
Gruzijski mediji izveštavaju da je policija upala i u prostorije nekoliko drugih opozicionih stranaka i koalicija, ali i nevladinih organizacija.
Više od mesec dana protesta
Vladajuća partija Gruzijski san zadržala je kontrolu nad parlamentom na spornim izborima održanim 26. oktobra, koji su bukvalno postavljeni kao referendum na kome se odlučivalo između Evropske unije i Rusije.
Iako su sve predizborne ankete i istraživanja javnog mnjenja ukazivali na ubedljivu pobedu opozicije, rezultati izbora koje je saopštila Centralna izborna komisija pokazali su da je vladajuća stranka Gruzijski san osvojila 54 odsto glasova i tako stekla i mogućnost da nastavi da vlada ovom zemljom.
Opozicija i prozapadno orijentisana predsednica zemlje Salome Zurabišvili optužili su većinsku parlamentarnu stranku za nameštanje izbora uz pomoć susedne Rusije pa je opozicija rešila da bojkotuje sednice parlamenta.
Zurabišvili je po objavljivanju rezultata rekla da su izbori namešteni i pokradeni i da ih ona “ne priznaje“.
Rusija je optužena da je direktno uticala na rezultate izbora. Kremlj je odlučno odbacio ove optužbe.
Portparol ruskog predsednika Dmitrij Peskov negirao je bilo kakvo mešanje Kremlja u izborni proces u Gruziji i sve napade na Rusiju okarakterisao kao “neosnovane optužbe“.
Rezultate izbora u Gruziji priznale su Rusija, Mađarska, Kina, Turska, Jermenija i Azerbejdžan.
S druge strane, SAD, Evropska unija i nekoliko evropskih vlada osudili su nepravilnosti u izbornom procesu i izrazili zabrinutost zbog stanja demokratije u Gruziji. Švedska je čak prekinula odnose sa gruzijskom vladom, navodeći “demokratsko nazadovanje“ kao glavni razlog.
Neke nevladine organizacije su odmah po završetku izbora izašle sa “šemama“ koje su korišćene za kupovinu glasova.
Isticale su da je vlast maksimalno iskoristila to što je Gruzija siromašna zemlja te da je upotrebljavala sva moguća sredstva kako bi došla do glasova.
“Na primer, nekome je oduzeta vozačka dozvola zbog vožnje u pijanom stanju, a onda mu nude da mu dozvolu vrate ako na glasačkom listiću zaokruži određenu stranku“, rekao je posle izbora za BBC Giorgi Onijani, zamenik direktora nevladine organizacije “Transparentnost Gruzija“.
Druga šema koju je otkrila “Transparentnost Gruzija“ jeste takozvano iznajmljivanje ličnih dokumenata.
“Uoči izbora, tražilo se od ljudi da predaju svoje lične karte na izborni dan u zamenu za novčanu nadoknadu. U nekim slučajevima te lične karte koriste drugi za glasanje, a u drugim se jednostavno sprečava da ti ljudi izađu na birališta“, objasnio je Onijani za BBC.
Natija Mezvrišvili, predstavnica stranke Za Gruziju, potvrdila je za britanski servis da postoji mnoštvo dokaza o slučajevima da su pristalicama opozicije jednostavno oduzete lične karte da bi ih drugi upotrebili da glasaju.
Novi zamah masovnih protesta
Masovni protesti opozicije izazvani glasanjem dobili su novi zamah nakon odluke vladajuće stranke u četvrtak 28. novembra da stavi na čekanje pregovore o pridruživanju EU.
EU je Gruziji dala status kandidata u decembru 2023. godine pod uslovom da ispuni preporuke bloka, ali je stavila na čekanje pristupanje i prekinula finansijsku podršku u junu posle usvajanja zakona o “stranom uticaju“ koji je naširoko viđen kao udar na demokratske slobode i koji je kao prepisan zakon usvojen u Rusiji.
Prema tom zakonu, od organizacija koje primaju više od 20 odsto svojih sredstava iz inostranstva zahteva se da se registruju kao “sledbenici interesa strane sile“, slično ruskom zakonu koji se koristi za diskreditaciju organizacija koje kritikuju vladu.
Inače, najava gruzijske vlade o obustavi pregovora o pristupanju EU usledila je samo nekoliko sati nakon što je Evropski parlament usvojio rezoluciju u kojoj se kritikuju oktobarski izbori kao “ni slobodni, ni pošteni“.
EU je u ponedeljak ponovila svoju “ozbiljnu zabrinutost zbog kontinuiranog demokratskog nazadovanja zemlje“.
Premijer Irakli Kobakhidze iz Gruzijskog sna izjavio je da je vlada spremna da otvori pregovore o pridruživanju EU ako blok okonča svoju “ucenu“.
“Želim da podsetim evropske birokrate i političare, uključujući i one koji veštački ometaju evropske integracije naše zemlje, da stave pregovore na sto, a mi ćemo potpisati odmah, istog dana, u tom trenutku“, rekao je on.
Nova era odnosa Rusije i Zapada
Pre rata u Ukrajini, pre aneksije Krima, Evropu je šokirala ruska invazija na Gruziju. Naizgled davne 2008. godine, ta invazija bila je, u očima Zapada, anomalija. Rusija je tada imala relativno dobre odnose sa SAD i Evropom, a međunarodna saradnja bila je na istorijskom vrhuncu.
“Međutim, ruska agresija na Gruziju označila je početak nove ere u odnosima Rusije i njenih suseda. Šesnaest godina kasnije, jasno je da je taj rat bio uvod u aktuelni sukob sa Zapadom, koji je kulminirao invazijom na Ukrajinu. Sada je Gruzija ponovo u centru ovog ’novog Hladnog rata’. Ovaj put, Rusija koristi glasačke kutije umesto tenkova da bi ostvarila svoj uticaj“, piše portal “UnHerd“.
Zabrinjavajuća je i izjava bivšeg predsednika Rusije Dmitrija Medvedeva koji je rekao da se Gruzija “brzo kreće ukrajinskim putem, u mračni ponor“, upozorivši da takve situacije “obično vrlo loše završavaju“.
Njegove reči dodatno su podigle tenzije u zemlji, koja se nalazi na prelomnoj tački između proruske vlasti i proevropske opozicije.
Tri moguća scenarija
Situacija u Gruziji je takva da postoje tri politička scenarija koja bi mogla da se dese u narednom periodu.
Prema pisanju VOA, prvi bi bio blokada parlamenta: ako opozicija nastavi bojkot, a predsednik odbije da potvrdi novu vladu, Gruzijski san neće imati većinu potrebnu za održavanje parlamentarne vlasti. Ovo bi moglo da onemogući Rusiju da legalno dominira Gruzijom.
Drugi scenario predstavljala bi ustavna kriza: vlast bi mogla da odluči da ignoriše zakon i zaobiđe opoziciju, što bi dovelo do ustavne krize i još većeg sukoba sa EU i SAD. Vašington i Brisel već razmatraju proširenje sankcija protiv gruzijske vladajuće stranke.
Treći bi mogao da bude politička paraliza: u slučaju nepomirljivih stavova vlasti i opozicije, zemlja bi mogla pasti u političku stagnaciju, što bi Rusija sigurno iskoristila. Moskva je već signalizirala spremnost da interveniše ukoliko to bude potrebno za očuvanje vlasti Gruzijskog sna.
Gruzija ima ključnu ulogu u širem sukobu između Rusije i Zapada.
Komentarišući najnovija dešavanja u Gruziji, Biljana Šahrimanjan Obradović iz Centra za strateške analize kaže da je ruska agresija na Ukrajinu izvan radara ostavila procese u Gruziji koji su vremenom korodirali do jasnog antizapadnog stava vladajuće partije Gruzijski san.
“Ova partija paradoksalno vodi antizapadnu i prorusku politiku u državi koja je ostala bez 20 odsto teritorije usled ruske intervencije 2008. godine. Snažna podrška javnog mnjenja koja ide do visokih 80 odsto proevropski orijentisanih građana i visoke podrške članstvu u NATO-u očigledno nije dovoljna garancija za pravac vođenja državne politike“, kaže Šahrimanjan Obradović.
Dodaje da su Gruzini u prethodnom periodu više puta izlazili na ulice da bi poslednji u nizu protesti usledili zbog zvaničnog zamrzavanja evropskih integracija od strane premijera Iraklija Kobahidzea.
“Situacija neodoljivo podseća na stanje u Ukrajini kada je 2013. godine predsednik Janukovič izneverio predizborna obećanja većine građana i suspendovao Sporazum o stabilizaciji i pridruživanju“, podseća ona.
Ističe i da je pitanje da li bi došlo do revolucije Narodnog dostojanstva (poznatijeg kao Euromajdan) da specijalna Berkut brigada nije ubijala demonstrante.
Nakon bega Janukoviča za Rusiju, predsednik Vrhovne rade Oleksandr Turčinov raspisao je izbore koji su održani 2014. godine. Šta je nakon toga bilo dobro je poznato. Ovo je važno zbog konteksta aktivnih dešavanja u Gruziji.
“Prvo, gruzijske vlasti nisu na izbore izašle sa agendom suspendovanja evropskih integracija. Dakle, u populaciji koja je 80 odsto za članstvo u EU, Gruzijski san je svojom odlukom izneverio dobar deo i svojih birača. Nisam sigurna da bi imali ubedljivu izbornu pobedu da su izašli sa jasnom antievropskom agendom. Drugo, usled geopolitičkih razloga Gruzija je dobila nezasluženi status kandidata za EU članstvo decembra 2023. godine, a zvanično je aplicirala marta 2022“, naglašava Šahrimanjan Obradović.
Podvlači i da je Gruzijski san osvojio četvrti uzastopni mandat na izborima ove godine. Na poslednjim izborima osvojili su 54 odsto glasova, dok je koalicija četiri opozicione stranke imala 37 posto.
“Opozicija je osporila izborne rezultate. Postizborni komentatori upozoravali su da će Gruzijski san usled tesne saradnje sa Moskvom dovesti u pitanje evropski put zemlje. Poslednjih godina primetan je trend rusifikacije gruzijskog sistema vlasti. Masovne proteste izazvao je kontroverzni zakon o stranim agentima. Avgusta 2024. gruzijski nacionalni parlament usvojio je sporan zakon. Pun naziv je Zakon o transparentnosti stranog uticaja i naišao je na osude Evropske unije. Gruzija geopolitički saterana u ćorsokak sa krhkom demokratijom predstavlja žrtvu ruske borbe za sfere uticaja. Posle 125 godina Rusija značajno gubi uticaj na Severnom i Južnom Kavkazu. U slučaju Gruzije imamo globalni trend populizma kao spojnicu Kremlja i koalicije sa uzajamno paradoksalnim interesima. S jedne strane, Rusija je izvor ugrožavanja Gruzije, dok sa druge ‒ vlasti Gruzije suprotno nacionalnim interesima odustaju od EU integracija u korist ruskih strateških interesa“, objašnjava Šahrimanjan Obradović.
Smatra i da do promene vlasti u Gruziji može doći usled širokog nacionalnog konsenzusa i saglasnosti u delovima državnog aparata.
“Nije primetan značajan angažman Zapada u borbi za Gruziju. Tome svedoči poslednjih 10 godina. Sve što se dešava u Gruziji direktna je posledica strateškog propuštanja prilika Evropske unije i Amerike. S jedne strane, primetan je otvoren i tajni ruski uticaj, dok sa druge vlada uverenje da se transparentnošću, finansijskom pomoći i trgovinskim sporazumima može kreirati ambijent za objektivno odlučivanje“, istakla je Šahrimanjan Obradović.
Kaže i da nema sumnje da nacionalni konsenzus u Gruziji postoji i da će Gruzijski san morati ili da redefiniše svoje politike ili da odstupi od vlasti.
“Pojedine procene ukazuju da bi u slučaju ponovljenih izbora, a to opozicija u Gruziji traži, vladajuća većina pretrpela ozbiljan poraz. Plašim se da će u ovom trenutku stanje na terenu obeležiti uzajamno optuživanje predsednice Salome Zurabišvili, sa jedne, i Ivanašvilija i Kobahidzea, sa druge strane, za uzurpaciju vlasti. Ukoliko akteri ne prepoznaju duboku društvenu krizu u koju je ušla Gruzija zbog strateškog usaglašavanja sa Rusijom, doći će do dugoročnog sukoba na ulicama, i nadam se da neće biti mrtvih.
Posebno zabrinjavaju optužbe na račun jermenske nacionalne manjine da je ona odgovorna za izbornu krađu za koju je optužena vladajuća partija. Znamo iz istorije koliko puta su takve optužbe za društvene krize dovele do progona i genocida nad Jermenima. Ruski pritisak ne treba zanemariti i možda upravo zbog toga dolazi do intenziviranja populističke retorike vlasti u Gruziji kako bi se sklonili sa Putinovog nišana. Ruske hibridne pretnje, sabotaže, diverzije i tajne operacije nikako ne treba potceniti. Brutalnost prema demonstrantima biće jasan indikator da li Gruzija klizi ka ukrajinskom scenariju. Gruzija je poslednja opomena za Zapad i pokazuje svu ozbiljnost kada se stanje zapusti“, zaključila je Šahrimanjan Obradović.