"Novi šerif u gradu"
Ko je Fridrih Merc, novi kancelar Nemačke, i koje zadatke mora da ispuni
Od novog nemačkog kancelara, konzervativca Fridriha Merca očekuje se da (ponovo) ojača nemačku ulogu u Evropskoj uniji i udahne novu snagu nemačko-francuskoj osovini. No, posle glasanja u Bundestagu Merc je dodatno oslabljen još pre nego što je mandat i započeo.
Fridrih Merc je prvi kancelar u posleratnoj Nemačkoj koji nije izabran u prvom krugu glasanja u Bundestagu. To će ostati zabeleženo u nemačkoj istoriji, ali će aktuelno oslabiti njegovu poziciju u zemlji i inostranstvu, pa tako i u Evropskoj uniji koja od njega očekuje više angažmana i energije nego što ih je pokazivala prethodna vlada.
Mercovom ugledu pogotovu škodi to što su mu u prvom krugu po svoj prilici nedostajali upravo glasovi poslanika njegove sopstvene stranke, Hrišćansko demokratske unije (CDU). To se nadovezuje na u medijima često davane ocene da je Merc politička figura koja više polarizuje i izaziva podele, nego što je u stanju da ujedinjuje i okuplja oko zajedničkih političkih predloga i ideja.
Već u prvom TV nastupu posle dobijenih saveznih izbora u Nemačkoj 23. februara Merc je najavio da će za njega "apsolutni prioritet" biti da "ojača Evropu tako da korak po korak dostigne nezavisnost od SAD".
"Nikada ne bih mogao da pomislim da ću ovako nešto morati da kažem na televiziji, ali najkasnije nakon prošlonedeljnih izjava predsednika Donalda Trampa jasno je da su Amerikanci, ili barem taj deo Amerikanaca i ova vlada, ravnodušni prema sudbini Evrope", rekao je Merc.
Komentator Vašington posta pohvalno po Merca je zaključio da je "Evropi potreban upravo neko ko će progovoriti jasnim jezikom".
Proteklih nekoliko godina Nemačka u Briselu nije govorila ni mnogo jasno, ni mnogo glasno. Ustalio se izraz "german vote" (nemačko glasanje) - predstavnici Berlina su se u telima EU u više navrata uzdržavali od glasanja jer socijaldemokratsko-zeleno-liberalna vlada nije kod kuće mogla da se usaglasi o različitim temama - od regulisanja lanaca snabdevanja, preko motora sa unutrašnjim sagorevanjem, do zakona o veštačkoj inteligenciji.
Kao dokaz Mercove sposobnosti da progura prave odluke u pravom trenutku, navodi se njegov angažman u donošenju odluke Bundestaga o izmeni nemačkog ustava. Njome je u martu omogućeno rekordno zaduživanje od 1.000 milijardi evra i rekordno ulaganje u odbranu kao i u infrastrukturu i privredu.
Do glasanja u kojem su se na istoj strani našli Mercova Hrišćansko demokratska unija (CDU) Socijaldemokratska partija Nemačke (SPD) i stranka Zelenih, nemački ustav je zabranjivao da budžetski deficit prevazilazi 0,35 odsto vrednosti društvenog proizvoda. No, pitanje je da li će brzina i spretnost sa kojom je Merc isposlovao istorijsku izmenu ustava još pre nego što je postao kancelar imati efekta i u EU.
Krajem januara, Merc je, takođe u nastojanju da brzo isposluje željenu odluku, pristao da za njegov plan o ograničavanju migracije njegova stranka, CDU, u Bundestagu glasa sa ekstremno desničarskom Alternativnom za Nemačku (AfD). Možda je odluka o izmeni ustava i novom rekordnom zaduživanju bila, kako su je nazivali mediji, istorijska. Ali je i ovo glasanje bilo istorijsko, jer je Merc prekršio, doduše nepisan, zakon u Nemačkoj da nema saradnje demokratskih stranaka sa ekstremnom desnicom.
Novi nemački kancelar je na početku političke karijere bio poslanik u Evropskom parlamentu - od 1989. do 1994. Bio je 2018. među inicijatorima Proglasa "Za solidarnu Evropu" u kojem se traži zajednička evropska armija i jačanje Evropkog parlamenta kao i "solidarnost i borba protiv nacionalizma i egoizma na unutrašnjem i jedinstvo i zajednički suverenitet na spoljnom planu".
Mediji tvrde da je Merc i tokom godina dok je radio za američke kompanije negovao veze sa evropskim političarima. Za šefa odeljenja za Evropu Ureda saveznog kancelara i time za svog savetnika za evropska pitanja postavio je dosadašnjeg nemačkog ambasadora pri EU Mihaela Klausa (Michael Clauss).
Mercov kancelarski mandat će na spoljnom planu obeležiti pitanja evropske bezbednosni nastala zbog ruskog napada na Ukrajinu i duboka kriza u odnosima sa SAD. U toj situaciji je angažman na unapredjenje evropske saradnje jeste i jedini mogući izbor za Merca. Odmah nakon izbora za kancelara, on putuje u Pariz i Varšavu na sastanke sa predsednicima Emanuelom Makronom i Donaldom Tuskom.
Iz intervjua nemačkom Handelsblatu (Handelsblatt) reklo bi se da se Merc nada i pozivu na razgovore sa američkim predsednikom. Jer, najavio je da će prilikom prve posete Vašingtonu Donaldu Trampu reći da je Evropa "politička jedinica sposobna da deluje i spremna da deluje".
"Samo tako možemo da obezbedimo da nas poštuju", naglasio je Merc.
Krajem prošle godine Merc je kritikovao socijaldemokratsko-zeleno-liberalnu koaliciju i u svom blogu MerzMail ocenio da "nezanimanje nemačke vlade za evropsku politiku ne šteti samo Nemačkoj" već je "sve veće opterećenje za evropsku politiku i za odnose sa njenim evropskim susedima".
Fridrih Merc će to moći da da popravi u po njega bitno povoljnijem okruženju. Šefica Evropske komisije Ursula fon der Lajen iz iste je stranke, kao i Merc. Šef najjače poslaničke grupe u Evropskom parlamentu, Evropske narodne stranke EPP, Manfred Veber je iz bavarske Hrišćansko-socijalne unije (CSU), koja kao sestrinska partija na izborima nastupa zajedno sa CDU. Uz to, u 13 od 27 zemalja članica EU na vlasti su sada stranke članice EPP.
"Nemačke hrišćanske demokrate konačno su se vratile u EPP. I Merc je novi šerif u u gradu, a Ursula fon der Lajen ga sledi", preneli su mediji posle kongresa EPP u Valenciji reči "neimenovanog insajdera" navodeći da se i Veber svrstao uz Merca.
Istovremeno tvrdi konzervativac Merc je ministarska mesta koja su u koalicionoj vladi pripala njegovoj CDU popunio uglavnom političarima sa desnog krila svoje stranke. I prvi put posle 60 godina će jedan konzervativac, Johan Vadeful, biti nemački ministar inostranih poslova.
Novi kancelar će očito prednost davati interesima biznisa u odnosu na, recimo, interese zaštitnika klime. To pitanje nije dobilo tako značajno mesto ni u koalicionom sporazumu nove nemačke vlade kao što je to bio slučaj pre četiri godine kada je vladu formirao socijaldemokrata Olaf Šolc (Scholz). Poslanička grupa EPP, koja želi da se odgodi stupanje na snagu više propisa u oblasti zaštite prirode i klime i da se njihov sadržaj ublaži, dobiće sa Mercom jaku potporu. Nije slučajno da su povicima “bravo” na kongresu EPP bile propraćene Mercove reči da je potrebna “bolja ravnoteža” da bi se sprečilo da zaštita okoline i borba protiv posledica klimatskih promena izazovu “deindustrijalizaciju”.
Novi kancelar mnogo puta je ponovio kako oštru kritiku Rusije i njenog predsednika Vladimira Putina, tako i podršku Ukrajini, uključujući čak i najavu mogućnosti slanja nemačkih krstarećih raketa Taurus ovoj zemlji (socijaldemokrate i njihov ministar odbrane Boris Pistorius nisu tome naklonjeni). No, Merc ne podržava brzi prijem Ukrajine u EU. U Intervjuu “Handelsblatu” je rekao da je “Ukrajina veoma velika evropska zemlja, ali evropska zemlja u ratu”. “A zemlja u ratu ne može da postane članica ni EU ni NATO”, upozorio je Merc.
Merc želi da Velika Britanije bude u tešnjim vezama sa EU ali, kako je rekao u istom intervjuu, ne veruje da Brexit može da bude poništen “u doglednoj budućnosti".
"Sa Velikom Britanijom, Norveškom, Švajcarskom, takođe i Turskom, možemo korak po korak da stvorimo zajednički privredni prostor bez punopravnog članstva u EU", naveo je Merc.
U nizu komentara iznosi se i očekivanje da bi Fridrih Merc mogao da oživi i francusko-nemački motor koji je tokom mandata prošle nemačke vlade oslabio - kako zbog suštinskih neslaganja, tako i zbog nedostatka ličnih simpatija izmedju predsednika Makrona i kancelara Šolca.
Da li će baš Merc imati dovoljno šarma da pridobije Makronove simpatije takođe je neizvesno. Uz to, Makron bi već od naredne godine mogao da bude više zainteresovan za predsedničke izbore (2027) nego za evropsku budućnost. Kolike su razlike u nizu krupnih pitanja između Francuske i Nemačke podsetio je pre nekoliko sedmica sam Makron navodeći da bi Pariz u junu mogao da prizna Palestinu. Britanski šef diplomatije Dejvid Lami je ubrzo potvrdio i da London i Pariz, stalni članovi Saveta bezbednosti UN, vode razgovore o toj temi.
Francuski ministar inostranih poslova Žan-Noel Baro objavio je nedavno tekst u britanskom Gardijanu pod naslovom "Ključna globalna tema nije sukob sever i juga: pitanje je ko podržava međunarodno pravo i ko ne".
U Nemačkoj o priznanju Palestine nema ni govora. Kancelar Merc je kratko pre izbora u februaru rekao da će "naći način" da omogući posetu Nemačkoj izraelskog premijera Benjamina Netanjahua za kojim je Međunarodni krivični sud izdao nalog za hapšenje zbog ratnih zločina i zločina protiv čovečnosti u ratu u Gazi. Merc je obećao: "Pod mojim vodjstvom će izraelski premijer moći nesmetano da putuje u Nemačku".