OTKRIO JE DA IMA 32 BRAĆE I SESTARA: Neobična priča o jednom eksperimentu
"Oduvek sam znao da sam začet tako što su koristli spermu donora. Ali imao sam 19 godina kada sam saznao da imam polubraću i polusestre. Onda sam krenuo u potragu za njima. Za svih trideset i dvoje."
Ovako svoju neobičnu priču za The New York Times počinje fotograf Eli Baden Lasar koji sada ima 20 godina, a koji je uspeo da pronađe svoje rođake po ocu.
Dve majke i mnogo pitanja
"Kada sam imao oko 11 godina, došao je period pitanja. Moji roditelji - imam dve majke - dali su mi fotokopiju upitnika koja im je poslata iz banke sperme Kalifornija Criobank. Donator ga je popunio 1996. godine, dve godine pre nego što sam se rodio. Sećam se da sam nosio obrazac sa sobom u ruksaku i da sam ga povremeno proučavao", navodi Lasar, dodajući da je upoznao mnogo druge dece, čiji su roditelji koristili donore, na letnjem kampu istopolnih porodica koji se održava svake godine.
"Prošlog leta dvoje dece iz dve porodice, odvojeno je otišlo u registar za članove porodice koji su pokušavali da se povežu sa donorima ili rodbinom donora. Oni su otkrili da dele istog donora - da su polubraća. Do tog trenutka mi nije palo na pamet da tamo negde imam polubraću i polusestre. Nema nikakvog smisla što o tome nismo razmišljali, jer su moji roditelji namerno izabrali donora čija je sperma, u određenom smislu, "radila". Bili su toliko okupirani novom porodicom, da ni u jednom trenutku nisu zastali da razmisle o implikacijama ogromnog, nehotičnog društvenog eksperimenta kojem su se pridružili", objašnjava ovaj dvadesetogodišnjak.
“I always knew I was conceived using a sperm donor. But I was 19 before I discovered I had half siblings. Then I went searching — for all 32 of them.” https://t.co/NEFNnpovQn
— The New York Times (@nytimes) June 30, 2019
Lasar je istakao da ga je ta vest podstakla da proveri registar i otkrije ko su njegovi rođaci:
"Jedan semestar u srednjoj školi proveo sam na programu u Njujorku i tamo sam upoznao prijatelja koji je imao dve majke koje su koristile donorsku spermu. Zove se Gas Lamb. Odmah sam mu poslao poruku sa pitanjem da li je registrovan u Kaliforniji. Rekao je da jeste. Razmenili smo brojeve i saznali da smo polubraća. Bio je to trenutak radosti, ali i užasa."
Mladić se susreo sa Gasom u Masačusetsu i njegovom sestrom Izi koja je takođe istraživala svoje poreklo.
"Postoji mnogo braće i sestara - rekao mi je Gas. Mnogi od njih su bili godinama u kontaktu. Gas i Izi su čak čavrljali sa nekima. Prvi ljudi koje sam planirao da uslikam su Gas i Izi. Moja mlađa sestra Rubi, koja je začeta od drugog donora, pošla je sa mnom u njihovu kuću van Bostona. Gas me je uključio u grupni razgovor koji koristi oko polovine braće i sestara. Odatle me je povezao sa drugim, pa trećim, sve dok nisam stupio u kontakt sa svima njima. Poveo sam Gasa i Izi na sledeće snimanje. To je bilo prvi put da sam sreo sestru koju nisam poznavao i odjednom sam postao nervozniji nego što sam očekivao. Kada smo svi izašli iz auta, moja ruka je počela toliko da drhti da sam ispustio ključeve. Znao sam da ću morati to da radim još 30 puta. Više od 10 meseci sam putovao u 16 država kako bih uslikao trideset dvoje braće i sestara (jedan nije učestvovao.)", navodi Lasar i dodaje da je uvek oklevao da bilo koga nazovem "bratom ili sestrom".
Teške reči
"Međutim, mnogi od njih su koristili te reči vrlo lagodno. Proveo sam oko 12 sati sa jednom od sestara, koja se zove Nejlan Grifi. Odvezla me je iz Denvera skoro do Kanzasa da mi pokaže odakle je. Bilo je mračno i razgovarali smo sve vreme. Kada sam napuštao Kolorado, i kada smo se rastajali, rekla je, gotovo sa strepnjom: "Ne znam da li je prerano reći ovo, ali volim te. Nasmejao sam se i rekao: I ja tebe srce.", otkriva Lasar.
Kako je istakao, u jednom trenutku, Izi je došla do audio intervjua donora koji je banka napravila.
"Ona, Gas, još jedan brat Kile Luzzi-Dundon i ja preslušali smo snimak jedne noći. Skupili smo se u krug kao na nekoj seansi. Na kraju intervjua, pitali su donora da li bi nešto poželeo da kaže deci koja su začeta njegovom spermom. Odgovor je bio: "Želim im svu sreću." Jedan brat je to napisao na zidu svoje spavaće sobe u srednjoj školi šarenom kredom kao da je to inspirativni citat. Meni je to više delovalo kao provokacija: Moj posao ovde je završen. Neka vas sreća prati...", naglasio je on, dodajući da projekat fotografisanja braće i sestara još uvek nije završen i da se u narednim sedmicama, mesecima i godinama mogu pojaviti i drugi:
"Desilo se jednom da su se polubrat i sestra, koji se nikada nisu videli, a znali su kako izgleda ovo drugo na fotografijama, sreli na aerodromu. Činilo se da ovaj incident potvrđuje našu paranoju da možemo stalno da prolazimo pored braće i sestara, a da to ni ne znamo: na ulicama, u metrou, na fakultetima."