Svet
17.10.2025. 15:25
Marko R. Petrović

U fokusu

Pet odgovora za trajni mir u Gazi

hamas i izrael
Izvor: Shutterstock

Posle dve godine, Gazom je, konačno, zavladao kakav-takav mir. Jedno od pitanja je koliko će taj mir biti stabilan. Isto tako, međutim, ima još dosta pitanja koja treba rešiti u sporazumu o prekidu vatre u Gazi. Odgovori na njih su neophodni, ukoliko je namera Donalda Trampa da izbegne neuspeh, poput onoga koji je došao posle sporazuma iz Osla.

Oslobađanje izraelskih talaca koje je u prethodne dve godine držao Hamas i palestinskih zatvorenika i pritvorenika koje je držao Izrael, i izvanredne slike katarze i olakšanja koje su usledile, bili su najbolji mogući argument za vrednost i delotvornost Trampovog plana za Gazu. Džared Kušner, Trampov zet, koji je pomogao u posredovanju u postizanju sporazuma, hvalio se da su "momci koji se bave dogovorom“ poput njega uspeli jer su bili spremni da detalje ostave za kasnije; katarski premijer, šeik Mohamed bin Abdulrahman al Tani, rekao je nešto slično, odnosno "da smo išli na pregovore o punom paketu, ne bismo postigli ove rezultate“.

Ali sada će na videlo početi da izlaze i teškoće proistekle iz takvog pristupa – i plan će početi da ponavlja obrazac viđen u prethodnim pokušajima da se izgradi trajni mir.

Upravo to je bio razlog neuspeh sporazuma iz Osla. Ideja je bila "hajde da ovo bacimo na zid i vidimo da li će se nešto zalepiti“ – mnoge važne stvari su "parkirane i postavljene dalje niz put“. A izraelska krajnja desnica je počela da deli ono što je trebalo da bude palestinska država naseljima i putevima.

Na koja će, dakle, pitanja biti potrebno pružiti odgovor ukoliko je Trampova namera da pokaže kako je njegov plan drugačiji.

Najpre, hoće li Izrael povući svoje trupe?

Do sada se Izrael povukao iz najvećih  gradova Gaze, na "žutu liniju“, što znači da okupira oko 53 odsto teritorije. U teoriji, povlačenje će uslediti u dve naredne faze. Prva podrazumeva dolazak međunarodnih stabilizacionih snaga, a druga, povlačenje na trajnu "bezbednosnu tampon zonu“.

Ali govor Benjamina Netanjahua poslednjih dana imao je drugačiji prizvuk. "Izraelske odbrambene snage ostaju duboko unutar teritorije Gaze i kontrolišu sve njene dominantne tačke“, rekao je u saopštenju prošle nedelje. "Okružujemo Hamas iz svih pravaca.“

Bez pravih šargarepa i štapova za Netanjahua, nedavni presedani za dalje povlačenje nisu obećavajući.

Izrael je okupirao novu teritoriju u Siriji na neodređeno vreme. Još uvek je napadao južni Liban pre nekoliko dana uprkos prekidu vatre tamo. Ako testiramo izglede za povlačenje ovde u odnosu na to kako se zemlja pridržavala drugih sporazuma, ono što vidimo jeste da je malo verovatno da će se to dogoditi.

Pitanje broj dva je ‒ hoće li se Hamas razoružati?

Razoružanje Hamasa je centralno načelo Trampovog plana – ali u subotu je visoki zvaničnik Hamasa rekao agenciji Frans pres da razoružanje "ne dolazi u obzir“, dodavši: "Zahtev da predamo oružje nije predmet pregovora.“ Čak i kada su taoci pušteni u ponedeljak, pojavile su se slike naoružanih boraca u delovima Gaze, što je očigledan pokušaj Hamasa da ponovo uspostavi svoju vlast.

Ništa od toga nije iznenađujuće. Hamas je ostao na vlasti toliko dugo jer ima praktično monopol na upotrebu nasilja. A istorija vladavine Hamasa sugeriše da će, dokle god njegovi pripadnici imaju oružje, organizacija nastojati da razvije svoju vojnu infrastrukturu.

Čak i ako bi se Hamas saglasio u teoriji, nisu dati detalji o tome kako bi to razoružanje moglo da bude provedeno u praksi. Jedan model, grupisanje, premestio bi borce na određena mesta za razoružanje gde bi predali svoje oružje.

Ali postoje očigledna pitanja i u vezi sa tim pristupom. Vođe i borci Hamasa znaju kako na njih gledaju oni koji će, verovatno, učestvovati u celom procesu – da li bi pristali da njihovo oružje bude stavljeno pod egipatsku kontrolu? Da li bi verovali međunarodnim snagama? Dovoljno su svesni da znaju da kada jednom predaju oružje, malo je verovatno da će ga ikada više videti.

Treća nepoznanica je kako će funkcionisati "međunarodne stabilizacione snage“?

U tekstu plana Bele kuće navodi se da će SAD "sarađivati sa arapskim i međunarodnim partnerima na razvoju privremenih međunarodnih stabilizacionih snaga (ISF) koje će odmah biti raspoređene u Gazi“. Navodi se da bi takve snage bile "dugoročno rešenje za unutrašnju bezbednost“. U teoriji, trebalo bi da uvere Izrael da može da povuče svoje snage bez straha od toga da će to dozvoliti Hamasu da se obnovi.

Iako se čini da će arapske i muslimanske države verovatno činiti većinu bilo kakvih mirovnih snaga, mnogi ključni detalji tek treba da budu razrađeni: da li bi imale mandat od Ujedinjenih nacija, koju cenu bi tražile zemlje koje daju trupe i šta bi te trupe tačno imale mandat da rade.

"Niko ne očekuje da bi se te snage borile protiv Hamasa“, rekao je zapadni diplomata za Financial Times. Prema tvrdnjama zapadnih zvaničnika, samo prisustvo multinacionalnih snaga otežalo bi bilo kojoj strani da nastavi sukob čak i ako ne učine "apsolutno ništa“.

Postoje razlozi za skepticizam u vezi sa tim da li bi Međunarodne stabilizacione snage mogle pouzdano da spreče bilo koju stranu da deluje, što je ilustrovano nedavnim napadom izraelskog drona koji je ispalio projektil u blizini mirovnih snaga Ujedinjenih nacija u Libanu.

Iz prisustva "plavih šlemova“ u Libanu mogu se izvući poučne lekcije. Možda imate model sa sličnim mandatom za patroliranje i izveštavanje o kršenjima primirja. Ali u južnom Libanu oni su bili prilično bespomoćni. Videli biste snage Ujedinjenih nacija u njihovim bazama, a zatim biste se vozili do obližnjeg sela koje kontroliše Hezbolah i neko na motociklu bi vas pitao za lična dokumenta.

Četvrto pitanje bez trenutnog odgovora jeste ‒ hoće li radovi na obnovi početi?

Plan Bele kuće obećava da će obnoviti Gazu, crpeći sredstva iz "mnogih promišljenih investicionih predloga i uzbudljivih ideja za razvoj“.

Ponovo bez vitalnih detalja, brzi "Maršalov plan“ za Gazu izgleda malo verovatan.

Ukoliko bude postignut bilo kakav mir, Palestinci će brzo čistiti puteve i pokušavati da obnove Gazu. Ali obim uništavanja je ogroman. A Izrael može stalno da pita koje garancije ima da ništa od sredstava neće biti preusmereno za vojnu upotrebu i da postavlja nove i nove uslove kako bi proces obnove bio nastavljen.

Nakon rata 2014. godine, rekonstrukcija se odvijala sporim tempom. Postojala su skladišta u kojima su ljudi sa odgovarajućim papirom mogli da kupe građevinski materijal. Ali čak i sa takvim nadgledanim procesom postojalo je crno tržište materijala – odmah ispred skladišta, postojala su mesta gde su ljudi mogli da odu i da kupe reciklirani beton ili armaturu koja je prodata. Tako smo mogli da vidimo nefunkcionalan sistem praćenja i obične ljude koji nisu mogli da dobiju stvari koje su im potrebne.

I na kraju dolazimo do pitanja svih pitanja ‒ hoće li doći do prelaska na palestinsku upravu?

Plan Bele kuće osmišljen je bez značajnog doprinosa palestinskog civilnog društva na terenu u Gazi. Prelazna vlada će uključivati bivšeg britanskog premijera Tonija Blera, ali još nema kredibilne palestinske ličnosti. Netanjahu izgleda nije voljan da prihvati eventualnu ulogu Palestinske uprave koju su predložile SAD; u svakom slučaju, to telo i njegov lider, Mahmud Abas, veoma su nepopularni u Gazi. Ne postoji značajan palestinski faktor u ovom procesu. To nije veliki mirovni sporazum sa vizijom države na kraju.

Bilo je sugestija da barem neki od arhitekata plana, poput britanskog savetnika za nacionalnu bezbednost Džonatana Pauela, prihvataju da će bivši članovi Hamasa imati ulogu u budućnosti Gaze. Ali Izrael izgleda namerava da uguši tu perspektivu – što proizvodi strah od nečega poput katastrofe zvane "deBaatifikacije“ nakon invazije na Irak. Na taj način ne bi se saznalo da su u mnogim slučajevima lekari, inženjeri, policajci, medicinske sestre i ljudi koji rade na univerzitetima bili povezani sa Hamasom. U Iraku je široko rasprostranjena politika isključivanja nekadašnjih pripadnika vladajuće Baath partije veoma brzo dovela do anarhije i sektaškog nasilja.

Gaza se razlikuje u mnogim detaljima. Ali ono što nedostaje u svemu ovome jeste smislen proces pomirenja koji bi svim Palestincima omogućio da imaju šansu da učestvuju u građanskom društvu. A ako je to tako, onda je na to teško gledati kao na dogovor koji će da koristi palestinskom društvu.

NESIGURNI BLER

Američki predsednik Donald Tramp izjavio je u nedelju da nije siguran da li će se bivši britanski premijer Toni Bler pridružiti novom "Mirovnom savetu“ planiranom da nadgleda upravljanje Pojasom Gaze, usled stalnih kritika Blerove uloge u ratu u Iraku.

"Oduvek sam voleo Tonija, ali želim da znam da je on prihvatljiv izbor za sve“, rekao je Tramp novinarima, bez imenovanja konkretnih lidera koji bi mogli imati uticaja na Blerovo imenovanje.

U mirovnom planu za Gazu, koji je Bela kuća objavila prošlog meseca, Bler je naveden kao predloženi član novog saveta.

Tramp je ovo rekao novinarima u predsedničkom avionu tokom leta za Izrael, gde je u ponedeljak održao govor u Knesetu.

MERC: POSAO TEK POČINJE

Nemački kancelar Fridrih Merc vidi više šansi nego rizika za trajni mir na Bliskom istoku. On istovremeno upozorava da pravi rad tek sada počinje.

"Trinaesti oktobar 2025. bio je istorijski dan, ali pravi rad na onome što iz toga treba da proistekne počinje danas“, rekao je Merc u utorak na kraju posete pokrajinskoj vladi u Potsdamu, odgovarajući na pitanja novinara.

Šefovi država SAD, Katara, Egipta i Turske potpisali su u ponedeljak u Egiptu dokument koji treba da učvrsti primirje na osnovu plana američkog predsednika Donalda Trampa od 20 tačaka.

Na ceremoniji u Šarm el Šeiku bio je i Merc.

"Naravno da postoje rizici. I te rizike treba sagledati. Tu treba ostati veoma realan“, kazao je kancelar.

Kolegama iz arapskih država rekao je, kako je naveo, i da ne želi da se za pola godine postavi pitanje "šta je pošlo po zlu“. To ne sme da se dogodi.

Merc je dodao da je već razgovarao sa ministrom spoljnih poslova Johanom Vadefulom o tome "šta sada možemo da uradimo iz Nemačke“.

Najavio je angažovanje i učešće nemačke vlade.

"Međunarodna zajednica mora da stvori strukture i sada moramo da otvorimo trajne mogućnosti da dođe do trajnog mira između Hamasa i Palestinaca s jedne strane i izraelskog stanovništva i vlade s druge.“

Komentari
Dodaj komentar

Povezane vesti

Gotovo 200.000 ljudi se vratilo u toku dana u Pojas Gaze
1

Povratak kući

10.10.2025. 22:35

Gotovo 200.000 ljudi se vratilo u toku dana u Pojas Gaze

Civilna odbrana Gaze objavila je da se gotovo 200.000 ljudi u toku dana vratilo na sever te palestinske teritorije otkako je tamo na snagu stupilo primirje.
Close
Vremenska prognoza
overcast clouds
16°C
04.06.2026.
Beograd
Wind
PM2.5
5µg/m3
PM10
6µg/m3
UV
UV indeks
1
AQI indeks
1

Oni su ponos Srbije

Vidi sve

Najnovije

Vidi sve

Iz drugačijeg ugla

Vidi sve