Samit u Rijadu
Pregovori o sudbini Ukrajine u kojima se Ukrajina ništa ne pita
U glavnom gradu Saudijske Arabije Rijadu održani su prvi pregovori Sjedinjenih Američkih Država i Rusije oko pronalaženja rešenja i postizanju mira u Ukrajini.
Pregovori su održani bez predstavnika Ukrajine i Evropske unije, a Moskva je objavila da NATO mora odbaciti obećanje dato Ukrajini o prijemu u ovu alijansu.
Razgovori dve strane bili su posvećeni i poboljšanju odnosa dve zemlje i ponovnom uspostavljanju diplomatskih odnosa i razmeni diplomata.
Američku delegaciju predvodio je državni sekretar Marko Rubio, a rusku ministar spoljnih poslova Sergej Lavrov.
Pregovori su završeni posle skoro četiri sata i radnog ručka organizovanog nakon prvog dela razgovora koji su održani u jednoj od palata kraljevske porodice u kompleksu Albasatin.
Novinska agencija Interfaks citirala je jednog od članova ruskog pregovaračkog tima Jurija Ušakova, pomoćnika ruskog predsednika Putina, koji je rekao da su razgovori protekli dobro i da se razgovaralo o uslovima za sastanak između predsednika Donalda Trampa i Vladimira Putina, preneo je Rojters.
Ušakov je rekao kako je malo verovatno da će se samit dva predsednika održati sledeće nedelje, ali da su razgovori u saudijskoj prestonici naglasili brz tempo američkih napora da zaustave sukob, i to manje od mesec nakon što je Tramp preuzeo dužnost i šest dana nakon što je telefonski razgovarao sa Putinom.
Stejt department objavio je da su se Rubio i Lavrov dogovorili da imenuju timove na visokom nivou koji će početi rad na brzom rešavanju ukrajinskog sukoba, ali i koji će razgovarati o ekonomskoj saradnji. Isto tako, Rubio je rekao da su se dve zemlje dogovorile da počnu aktivnosti na obnavljaju funkcionalnosti svojih diplomatskih misija u Moskvi i Vašingtonu.
Međutim, dok je sastanak još trajao, Rusija je signalizirala pooštravanje svojih zahteva.
Naime, portparolka Ministarstva spoljnih poslova Rusije Marija Zaharova rekla je novinarima u Moskvi da "nije dovoljno“ da NATO ne primi Ukrajinu u članstvo, već da savez mora ići dalje, odbacivanjem obećanja koje je dato na samitu u Bukureštu 2008. da će se Kijev pridružiti Alijansi u budućnosti, bez određenog datuma.
Dodala je da će, u suprotnom, taj problem nastaviti da truje atmosferu na evropskom kontinentu.
Kremlj je, pak, saopštio i da je suvereno pravo Ukrajine da odluči da li želi da se pridruži Evropskoj uniji i da Moskva ne namerava da diktira Kijevu kako da pristupi ovom pitanju, ali da to nikako nije slučaj sa pridruživanjem nekoj odbrambenoj ili vojnoj alijansi.
Na ove ruske uslove niko iz SAD ili NATO-a nije odmah reagovao.
Inače, pregovori su počeli bez predstavnika Ukrajine, a ranije je ukrajinski predsednik Volodimir Zelenski rekao kako ne namerava da prizna bilo kakav dogovor u kojem Ukrajina nije jedna od strana u pregovorima.
Sastanku su prisustvovali ruski ministar spoljnih poslova Sergej Lavrov i Jurij Ušakov, viši pomoćnik ruskog predsednika Vladimira Putina i Kiril Dmitrijev, šef Ruskog fonda za direktne investicije, dok su na drugoj strani bili američki državni sekretar Mark Rubio, savetnik za nacionalnu bezbednost Majk Volc i izaslanik za Bliski Istok Stiv Vitkof.
Predstavnici dve zemlje imali su neformalne kontakte pre početka glavne runde pregovora, rekao je Kiril Dmitrijev.
On procjenjuje da su američke kompanije izgubile više od 300 milijardi dolara povlačenjem sa ruskog tržišta.
Izvor blizak ruskim diplomatama kao jednu od tema naveo je ukidanje sankcija.
"Pronalaženje zajedničkih ekonomskih rešenja i pozitivnih puteva izuzetno je važno, posebno za SAD i mnoge druge zemlje koje sve više shvataju da je rusko tržište izuzetno atraktivno i da je nužno biti prisutan“, rekao je Dmitrijev.
Portparol Kremlja Dmitrij Peskov izjavio je da je sastanak bio fokusiran na bilateralne odnose Rusije i SAD, pripreme za pregovore o rešavanju ukrajinskog sukoba i mogući susret predsednika dve zemlje, Vladimira Putina i Donalda Trampa.
Saudijska Arabija odabrana je kao mesto pregovora jer odgovara obema stranama, rekao je Peskov, dodajući da je još prerano govoriti o evropskom učešću u mirovnim pregovorima o Ukrajini.
Reporterka Al Džazire Julija Šapovalova ranije je rekla da će ovaj sastanak poslužiti kao put za ključni sastanak između predsednika Trampa i predsednika Putina.
Nakon što su evropske države isključene iz pregovora, francuski predsednik Emanuel Makron organizovao je samit u Parizu.
Tri evropske zemlje potvrdile su da su voljne da pošalju trupe u Ukrajinu ukoliko se dogovori mirovni sporazum.
Osim toga, objavljeno je i da će Evropska unija razmotriti mogućnost slanja dodatne vojne pomoći Ukrajini u vrednosti od pet milijardi evra u bliskoj budućnosti.
Pozivajući se na izveštaj "Radija Liberti“, ukrajinska vojska je na svom portalu napisala da blok namerava da Ukrajini pošalje 1,5 miliona artiljerijskih granata velikog kalibra, sisteme protivvazdušne odbrane, precizne projektile dugog dometa i bespilotne letelice.
Pomoć će, takođe, uključivati podršku za obnovu vojnih brigada, uključujući obuku i vojnu opremu.
Od početka rata 2022. Evropska unija osigurala je 134,5 milijardi evra pomoći Ukrajini, uključujući 48,5 milijardi evra vojne pomoći.
Komentarišući početak pregovora SAD i Rusije Dimitrije Milić iz organizacije Novi treći put za "Ekspres“ kaže da deluje da početak razgovora u Rijadu između SAD i Rusije o postizanju mira u Ukrajini predstavlja opipavanje pulsa.
"Već realizacija ovog sastanaka predstavlja jedan vid iskoraka, ali, sa druge strane, i ustupak SAD, s obzirom na to da je Rusija više puta naglasila kako želi da razgovara isključivo sa Amerikom jer smatra da su SAD lider zapadnog sveta. Tako da neuključivanje Evrope i Ukrajine predstavlja svojevrstan ustupak Rusiji. To ujedno pokazuje i želju SAD da se dođe do određenog rešenja“, kaže Milić.
Dodaje da sa druge strane nemamo jasno definisane korake i šta su pozicije dve strane, osim isključive pozicije Rusije kada se radi o jasnim garancijama da Ukrajina neće u budućnosti postati članica NATO-a, što je manje-više konzistentna ruska pozicija.
"Važno je gledati i ostale elemente tih mirovnih razgovora jer kada smo imali razgovore koji se tiču sporazuma u Minsku, oni nisu rezultirali dugotrajnim mirom, već jednim vidom zatišja pred buru. Taj sporazum jeste napravio jedan period mira, ali smo nakon toga dobili rat koji još traje i koji će uskoro ući u treću godinu“, ističe Milić.
Kaže da je zbog toga važno videti šta će biti supstanca tih razgovora.
"Nije lako pregovarati iz više razloga. Sa jedne strane zapadne države, prvenstveno SAD, ne žele da se sukob završi kolapsom Ukrajine, s obzirom na to da bi to pokazalo slabost SAD i drugih zapadnih aktera, kao što je povlačenje Amerike iz Avganistana napravilo veliku štetu rejtingu Džoa Bajdena koji se nakon tog trenutka više nikad nije vratio na onaj rejting koji je imao pre povlačenja. Tako je i ova situacija veliki rizik za Trampa, ako sve to bude završeno na trapav način i ako bude percipirano kao poraz SAD“, objašnjava Milić.
On naglašava da zbog toga SAD žele da izađu iz Ukrajine u kontekstu podrške ovoj zemlji i da preorijentišu svoje snage ka Pacifiku i Kini i smanje prisustvo u Evropi jer je ne vide više kao strateški bitnu, kao što je to bilo u toku Hladnog rata. Ali sa duge strane, postavlja se pitanje po kojoj ceni to može biti urađeno.
"Američka pozicija u tom smislu podrazumeva i jedan vid kompenzacije od strane Ukrajine kroz zajedničke projekte u sferi minerala. Ono što se spominjalo su određeni retki elementi kao što su cerijum ili neodimijum ili drugi vredni minerali poput titanijuma, litijuma, uranijuma, kojima je Ukrajina bogata, a koji su u krajnjoj liniji važni SAD da ne bi došli u posed njihovih rivala, kao što je recimo Kina, koja trenutno dominira ovim tržištem“, podvlači Milić.
On kaže i da SAD, dakle, vidi priliku u tome da kroz mirovni sporazum na neki način kompenzuje prethodno datu pomoć Ukrajini i strateški se bolje pozicionira u globalnom takmičenju sa Kinom, ali i da spreči da Kina dođe do ovih minerala u budućnosti.
"Americi je stalo da se granice koje postoje, ili barem kontrolisane teritorije, ne menjaju previše u odnosu na sadašnji presek stanja.
Važno je reći i da bi, ako govorimo o ruskoj poziciji, Moskva morala da na neki način dobije čvrste garancije da Ukrajina neće ući u NATO kao i garancije da teritorije koje trenutno drži pod kontrolom na neki način budu priznate. Možda ne de iure i de facto, a govorimo o 20 odsto teritorije Ukrajine, ali na neki način svakako. Sa druge strane, tu postoji problem i da veći broj Rusa živi u oblastima koje nisu pod kontrolom Rusije, nego u onim koje su pod njenom kontrolom. Izazov je ispregovarati održiv sporazum koji ne bi proizvodio novi konflikt. Naravno, važno je pomenuti i Evropsku uniju i njenu ulogu jer se govori da bi najvažnije zemlje Unije mogle da lociraju jedan deo vojnih snaga na teritoriju Ukrajine uz pograničnu zonu. A ta vojska služila bi za odvraćanje ruskih pretnji jer bi napad na te hipotetičke trupe bio i napad na ceo savez“, ističe Milić.
Kaže i da trenutno za takvu ideju postoji otvorenost kod britanskog premijera i još nekih evropskih lidera koji ne isključuju taj scenario, ali ima i onih koji se protive, kao što su na primer Poljska i još nekolicina država.
Sa druge strane, analitičar Marko Matić iz Instituta za odgovorne medije kaže da uprkos velikim očekivanjima započeti pregovori o okončanju rata u Ukrajini neće biti nimalo laki niti od njih treba očekivati brza rešenja.
"Veliki uspeh bilo bi eventualno višednevno uskršnje primirje kao znak dobre volje obe strane da se napokon prekinu neprijateljstva i dalje stradanje nedužnih ljudi“, smatra Matić.
Međutim, kaže on, za postizanje trajnog mira biće potrebno mnogo više političkog umeća i dobre volje sa obe strane.
"Naime, ako posmatramo poziciju i interese Rusije, ona od pregovora očekuje povratak delova Kurske oblasti koju trenutno kontrolišu ukrajinske snage, zatim preuzimanje do sada neosvojenih delova Donjecke, Zaporoške i Hersonske oblasti uključujući i administrativna sedišta poslednje dve, garanciju da Ukrajina neće postati članica NATO-a i ukidanje sankcija koje je Zapad uveo Moskvi od početka rata. Dakle, svi ti ciljevi Rusije zahtevaju davanje, odnosno ustupke druge strane“, ističe Matić.
Dodaje da se postavlja pitanje šta je Rusija spremna, ili bolje rečeno šta uopšte može da ponudi zauzvrat?
"S druge strane, Ukrajina očekuje sve suprotno – povratak okupiranih teritorija, uključujući i Krim koji je anektiran od strane Rusije osam godina pre početka invazije punog obima. Takođe, Kijev očekuje adekvatne bezbednosne garancije koje podrazumevaju ili članstvo u NATO-u ili neku vrstu drugačijeg specijalnog aranžmana. Ovo je za Ukrajinu utoliko važnije ukoliko se ima u vidu da Budimpeštanski memorandum iz 1994. godine, kojim su velike sile, uključujući SAD i Rusiju, na papiru Ukrajini garantovale teritorijalni integritet u zamenu za odricanje Kijeva od nuklearnog naoružanja koje mu je ostalo iz sovjetskog vremena, nije osigurao nepovredivost teritorije Ukrajine niti joj je obezbedio zaštitu od spoljne agresije“, objašnjava Matić.
Kaže i da će Kijev tražiti zadržavanje sankcija Rusiji sve dok ona ne isplati ratnu odštetu i ne vrati sve ukrajinske teritorije koje je okupirala. Vraćanje Kurske oblasti je najmanje sporno za Kijev, ali i za to će se tražiti kontraustupci od strane Moskve.
"Uprkos nepoznanici u kojoj će meri Trampova administracija uzeti u obzir zahteve dve strane, posebno ukrajinske koja u velikoj meri zavisi od nastavka podrške i pomoći Vašingtona, iz svega navedenog jasno je da su stavovi, očekivanja i zahtevi dve strane toliko međusobno suprotstavljeni da će Sjedinjenim Američkim Državama kao posredniku biti gotovo nemoguće da ih pomiri“, kaže Milić.
Potpuno ignorisanje ili zanemarivanje stavova bilo koje od zaraćenih strana definitivno može dovesti do kraha pregovora i po Vašington neželjenog ishoda. Koliko god da SAD imaju moćnu polugu za pritisak na Kijev u pogledu ustupaka u pregovorima, niko u Vašingtonu ne želi reprizu blamaže sa Južnim Vijetnamom koga su SAD ostavile na cedilu. Iako je povlačenjem iz Vijetnama Nikson ispunio svoja predizborna obećanja, taj čin mu američka javnost nikada nije oprostila zbog čega je doživeo sudbinu jedinog američkog predsednika koji je podneo ostavku na tu funkciju.
Dodaje da je pored svega pobrojanog velika enigma kako će se držati Evropska unija koja je i te kako zainteresovana za ishod sukoba u sopstvenom dvorištu, a koja je ipak faktor koga je teško ignorisati i čije je stavove veoma opasno zanemariti baš kao što je to slučaj i sa Kinom.
"Svi ovi faktori pokazuju da je namera Donalda Trampa da bude zvezda pregovora koja će doneti toliko željeni mir gotovo nemoguća u praksi bez saradnje sa svim bitnim faktorima koji imaju učešće u ovoj krizi ili interese u vezi s njom. Upravo okolnost da je Tramp već na početku pregovora iz njih isključio troje od petoro ključnih aktera, baca senku na značajno dostignuće da je na treću godišnjicu od početka rata napokon došlo do razgovora na visokom nivou“, podvlači Matić.
Kaže da svi ovi izazovi koji su odraz složenosti uzroka koji su do rata i doveli moraju biti uzeti u obzir ukoliko se želi postizanje dugoročno održivog mira.
"Zbog toga je teško zamislivo njegovo postizanje i implementacija bez učešća svih zainteresovanih strana. Kako će se i u kojoj formi to realizovati, ostaje da se vidi u mesecima koji su pred nama“, zaključio je Matić.