U fokusu
Razgovor Trampa i Putina: Dva sata gromke praznine
Predsednik SAD Donald Tramp i njegov ruski kolega Vladimir Putin dva sata su u ponedeljak 19. maja telefonom razgovarali o ratu u Ukrajini.
Iako su velike nade polagane u to da bi taj razgovor mogao da utiče na pomak ka postizanju barem primirja u ratu između Rusije i Ukrajine, kako stvari stoje, za to su kao i do sada male šanse, tvrde stručnjaci i analitičari.
Kada se uporede obaveštenja koja su stizala iz Kremlja i saopštenja za javnost Bele kuće uoči ovog telefonskog razgovora Putina i Trampa, ono što prvo upada u oči jeste to da je Vašington sve vreme tom činu pridavao ogroman značaj dok je, sa druge strane, Moskva bila prilično uzdržana.
Američki predsednik Donald Tramp tako je govorio o "veoma važnom danu“. Sa druge strane, Vladimir Putin tokom tog telefonskog razgovora čak nije fizički ni boravio u Kremlju. Prema saopštenju Službe za medije ruskog predsednika, on se nalazio u jednoj školi na periferiji Krasnodara na jugu Rusije.
Ovaj utisak dodatno je pojačan zbog načina na koji su dvojica predsednika reagovala nakon razgovora.
Tramp je bio oduševljen.
"Rusija i Ukrajina će odmah započeti sa direktnim mirovnim pregovorima. (Pred)uslovi će se dogovoriti između dveju strana. Moskva želi da trguje sa Sjedinjenim Američkim Državama čim završi ’krvoproliće’ u Ukrajini“, rekao je šef Bele kuće i dodao da Rusija tako može da stvori ogroman broj radnih mesta i da zaradi veoma mnogo novca.
Potencijal za to je bezgraničan, smatra Tramp.
"I Ukrajina može da profitira od trgovine, nakon što ta zemlja bude obnovljena posle rata“, zaključio je predsednik SAD posle razgovora sa Putinom.
Putin je na drugoj strani bio uzdržan.
"Razgovor je bio otvoren, informativan, koristan“, saopšteno je iz Kremlja.
Putin je naglasio da se Rusija zalaže za mirno rešenje i da se sada "mora pronaći način kako da se postigne mir“.
"Rusija je spremna da radi sa Ukrajinom na memorandum za neki budući sporazum – o načelima, vremenskom planu i tako dalje, uključujući i moguće privremeno primirje, ako se postigne odgovarajući dogovor“, istakao je Putin.
Ruska ekspertkinja za Ameriku Aleksandra Filipenko rekla je za "Dojče vele“ da se reakcije Trampa i Putina "radikalno“ razlikuju kad je reč o sadržaju i tonu razgovora, odnosno da sam razgovor uopšte nije bio ni od kakve koristi.
"Oni su se, kao i često do sada, dogovorili… da se dalje dogovore“, cinično je istakla Filipenko.
Objasnila je da je Putin u svojoj reakciji ponovo govorio o "uzrocima rata“, što rezultira zahtevima Moskve koji su Ukrajincima neprihvatljivi.
Pritom se misli na odustajanje Ukrajine od članstva u NATO-u, odnosno priznavanje regiona koje je Moskva anketirala kao ruske teritorije.
"To nije ništa novo u odnosu na 2022. godinu, odnosno na vreme kada je rat i počeo“, rekla je Filipenko.
Dodala je da se Putin nije ni za centimetar pomerio od svojih pozicija.
"Upravo suprotno, šef Kremlja je svoje pozicije ’čvrsto zacementirao’, pa je nemoguće govoriti o nekakvom proboju“, podvukla je Filipenko.
Istakla je i da je, ako se posmatra u tom kontekstu, memorandum, za koji je Putin najavio da je spreman da ga potpiše sa Ukrajinom, samo jedan dokument i ništa više.
"To je bezvredan papir zato što potpisnike ni na šta ne obavezuje“, kaže Filipenko.
Objašnjava i da su Trampove oduševljene reakcije na telefonski razgovor sa Putinom ništa drugo do šou za sopstvene birače kod kuće.
Dodaje da u ovom trenutku Putin nije ni pod kakvim pritiskom.
Kaže i da je Tramp mogao da zapreti sankcijama, "ali umesto toga on govori o trgovinskim mogućnostima kako bi Putina integrisao u mirovne pregovore“.
"Američki predsednik tvrdi da će mir ostvariti uz pomoć trgovine. Ali nekoga kao što je Vladimir Putin takva taktika uopšte ne impresionira. On je apsolutno siguran da će ovako ili onako sklopiti sve neophodne ugovore“, smatra Filipenko.
Dodaje da su šanse za skorim postizanjem mira u Ukrajini nikakve.
"Sada, kada je jasno da Putin vuče Trampa za nos, Kongres bi morao nešto da preduzme. U suprotnom stvari loše izgledaju za Ukrajinu“, zaključila je Filipenko.
Ruski politički analitičar iz Beča Mihail Komin i Putinovu i Trampovu reakciju na telefonski razgovor naziva "gromkom prazninom“.
On se čak pita:
"Pa šta su njih dvojica uopšte dva sata pričali?“
Naglašava i da su i Tramp i Putin znali da nisu u stanju da jedan drugog uvere u svoje argumente.
On čak smatra da su dvojica predsednika u stvari pričali o nekim sasvim drugim temama, pre svega o bilateralnim ekonomskim odnosima Rusije i SAD.
"Za Ukrajinu i njene evropske saveznike to ne znači ništa dobro jer to pokazuje da Putinov plan oko otezanja pregovora uspeva“, naglasio je Komin.
Ističe i da se taj plan sastoji od dve tačke.
"Broj jedan je da Donald Trampa ne sme da se iritira, kako bi se sprečilo da on više pomaže Ukrajini. Tu se radi o dodatnim sankcijama protiv Rusije ili novoj, još većoj isporuci oružja Ukrajini“, objašnjava Komin dodajući da Kremlj želi da Tramp u svakom slučaju ostane bar neutralan.
"I to im polazi za rukom“, smatra ovaj analitičar.
Prema njegovim rečima, tačka broj dva u Putinovoj strategiji jeste da se ni sa čim ne složi, da sve odbaci, da ne pristaje na kompromise i da nastavi sa napadom na Ukrajinu.
"Kremlj ne vidi nikakav razlog da sada okonča rat zato što se situacija na frontu razvija u korist Rusije. Pritom, nema ni govora o nekakvoj globalnoj izolaciji Rusije. Zato je taktika otezanja u ovom trenutku za Kremlj najvažnija“, smatra Komin.
Darko Obradović iz Centra za stratešku analizu kaže da se rat Rusije protiv Ukrajine razvukao.
"Pregovori koje je Tramp najavljivao kao rutinsku stvar, takođe su se razvukli. Od okončanja sukoba za 24 sata stiglo se do roka od šest meseci, a i taj rok će isteći vrlo skoro“, ističe Obradović.
Naglašava da se razgovor predsednika Trampa i Putina mora analizirati u širem kontekstu aktivnosti za postizanje primirja, odnosno obustave vatre.
Podseća da su direktni pregovori, na koje je pozvao Putin, i zbog čega su oči celog sveta bile uprete u Istanbul, gde su i održani, ali bez prisustva Putina, rezultirali najvećom razmenom zarobljenika.
"Rusija je na pregovore u Istanbul poslala nižerazrednu delegaciju bez konkretnog mandata. Nije pomoglo ni uključenje turskog predsednika Erdogana da podupre pregovore“, kaže Obradović.
Podvlači da je ruska pozicija za pregovore maksimalistička.
"Oni traže da Ukrajina ustupi teritoriju koju Rusija nije vojno osvojila. I drugo da Ukrajina nastavi da funkcioniše, ne samo izvan NATO-a, već bez vojnih sposobnosti za odvraćanje buduće ruske agresije“, objašnjava on.
Ističe da Rusija pokazuje da je ovo rat za geopolitički uticaj koji prevazilazi granice Ukrajine ili četiri ukrajinske okupirane oblasti.
Smatra i da uspostavljanje primirja znači obustavu agresije, a to implicira da se Ukrajina odbranila.
"Ne treba zaboraviti da je jedan od ruskih ciljeva bilo svrgavanje vlasti u Kijevu. Sve što nije ostvareno jeste ruski poraz kada se obustave neprijateljstva“, kaže Obradović.
Objašnjava da je Putinova deklarativna konstruktivnost zapravo taktika za odugovlačenje i miniranje finalnog usaglašavanja Zapada o postupanju sa Ukrajinom u narednim godinama.
"Do sada se pomoć Ukrajini odvijala na bazi ad hoc mehanizama od odluka do odluka. Tramp je takav sistem odlučivanja prodrmao i doveo u pitanje. Zbog svega toga Rusija se uzda u nastavak trvenja i zato igra snishodljivu ulogu prema SAD dok vodi kampanju protiv EU i Zelenskog. Nakon svega što je učinio tokom prethodne tri godine Putin ima luksuz da se poigrava telefonskim razgovorima sa Trampom. Reakcija iz Evrope ide u pravcu da se Putin satera u ćošak kao jedini krivac za odsustvo primirja. Trampov optimizam u komentarima ne treba mešati sa onim što on stvarno misli. Teško je zamisliti da se ovaj rat okonča dok je Putin na vlasti. Kompletno Putinovo političko nasleđe i vlast baziraju se na ’ratu sa Zapadom’. Što pre se krene u pravcu razmišljanja da su i sami ruski građani pod Putinovom okupacijom biće lakše rukovoditi naredne procese“, istakao je Obradović.
Dodao je da dok Putin pokušava da se izda za mirotvorca, ruski napadi ne jenjavaju, čak postaju sve brutalniji i brutalniji nakon svake pojedinačne pregovaračke aktivnosti.
"To vrlo precizno prati Institut za proučavanje rata koji od razgovora u Saudijskoj Arabiji beleži da svaku rundu pregovora prati povećanje vazdušnih napada“, kaže Obradović.
Podvlači da Rusija ima interes da pronađe opravdanje za svoj agresorski rat i da ga opravda pred svojom i međunarodnom javnošću.
"Ne treba se zavaravati, Putin može otići sa vlasti vojnim udarom, političkom zaverom i malo verovatno narodnim nezadovoljstvom. Tramp ima ograničeni mandat i želi ’recku’ u istorijskim udžbenicima kao neko ko je zaustavio najkrvaviji evropski rat u 21. veku. Sa tim saznanjem Rusija smatra da ima dovoljno manevarskog prostora da ispregovara maksimalne uslove koji se graniče sa geopolitičkim trijumfom“, kaže Obradović.
Smatra da je ovaj telefonski razgovor doneo kvalitativnu promenu koja se vidi u činjenici da je Tramp vodio razgovore sa Ukrajinom i Evropljanima pre nego što se čuo sa Putinom i da već sada primenjuje transfer rizika za ishod pregovora.
"Ranije je Tramp nastupao ka Rusiji unilateralno“, kaže Obradović.
Ističe da Rusija definitivno nema interes da završi rat na koji troši 35 odsto svog budžeta i kome je podređena cela država.
"To je bitan parametar kada se ceni volja za pregovorima i uspeh direktnih razgovora. Putin je taj koji više nema reputacioni rizik u igri. Sve Putinove karte su na stolu. Ono što treba Amerikancima od Rusije treba i Kinezima, a Putin nije više sposoban da ’izda’ komunističku državu. Rusija pokazuje da se drži čvrsto dok u tišini trpi posledice. Ruska politika protiv širenja NATO-a je krahirala pred prijemom Švedske i Finske. Iz ruskih cipela gledano, ne postoji ishod u kome je moguće da se primirje proglasi kao trijumf ili milost“, zaključio je Obradović.
Srećko Đukić, član Foruma za međunarodne odnose, ističe da se sve odvija prema očekivanju.
"Putinu je ponovo pošlo za rukom da anestezira Trampa, da otupi oštricu svih njegovih zahteva, da nametne svoju igru. Tramp je i dalje oduševljen i Putinom i Rusijom i olako predaje pozicije Ukrajine i Evrope. U tome i jeste problem što se Tramp nametnuo kao glavni posrednik između Ukrajine (odnosno Zapada) i Rusije, ali za tačno pet meseci ništa nije postigao, niti se na vidiku, sem rata koji je potreban Putinu za dostizanje ciljeva, nazire makar oročeno primirje, a kamoli nešto više“, kaže Đukić.
Podseća da je Tramp 55 puta u predizbornim govorima tvrdio da će rat završiti za 24 sata.
Naglašava i da Putin ne želi da izgubi razumevanje i podršku Trampa.
"Ali svaki njegov predlog prevodi na svoj jezik, na svoje uslove, na sporovozni kolosek“, ističe Đukić.
Smatra i da njihov telefonski razgovor suštinski nije doneo ništa novo od onoga što su se na mnogo nižem nivou dve strane 16. maja dogovorile u Istanbulu, a to je da razmene papire o svojim viđenjima mira, prekida vatre.
"A upravo je prekid vatre bio prvi Trampov uslov još ranije u martu postavljen za bilo kakve pregovore sa Moskvom“, objašnjava Đukić.
Prema njegovom mišljenju, Putin vešto žonglira svojim ratnim ciljevima u Ukrajini i Evropi i ne odstupa ni za jotu.
"Ne treba uopšte sumnjati da su između Rusije i Ukrajine (odnosno Evrope) dijametralno suprotni ciljevi, da se jaz Trampovim nespretnim posredništvom nije smanjio, nego je samo Putin odlično procenio i maskirao svoje namere pred oduševljenim Trampom. Predstoje još meseci, nadajmo se ne i godine, rata. Putin je sve to dalekovido proračunao da ’kolektivni Zapad’ nijednu pretnju prema Rusiji, sem (ne)uspešnih sankcija, neće ostvariti“, zaključio je Đukić.