Svet
02.07.2023. 14:45
Đoko Kesić

Puč

Rusija: Od Stenjke Razina do Jevgenija Prigožina

rusija, protest 30.6.2023
Izvor: EPA FILE / ANATOLY MALTSEV

Politički analitičari prvenstveno služe tome da o svemu svaki za sebe različito ocenjuje isti događaj, što donosi konfuziju i podiže njihovu važnost. Tako su došli u kontradiktornost – jeste ili nije bio pokušaj puča Jevgenija Prigožina, komandanta i vlasnika privatne vojske "Vagner“, u Moskvi? Jer, Prigožin ni u jednom nastupu nije tražio smenu predsednika Rusije Vladimira Putina. Drugi opet pitaju – zašto je na Moskvu krenuo sa vojskom – šta je bio njihov cilj?

Sve je dva dana kasnije odgonetnuo sam predsednik Putin. Kaže, to je bila izdaja, hteli su u Rusiji da izazovu građanski rat, i to u ovako teškim i kompleksnim trenucima u kojima se zemlja nalazi. Hteli su Rusiju da unište!

Ovih dana, prilike su ispale zgodne, neki istoričari su podsetili da ovo nije prvi pokušaj prevrata, odnosno puča u istoriji Rusije. Istina, bilo ih je tokom kasnog srednjeg veka u svim evropskim i vanevropskim zemljama. Ali Rusija je ovih dana u žiži svih priča.

U Rusiji je bilo bezbroj pobuna i ustanaka obespravljenih protiv carevine. Ali prvi ozbiljan pokušaj svrgavanja ruskog cara dogodio se pod rukovodstvom Stepana Timofejeviča Razina, atamana donskih kozaka. Razin je, u svojoj biti, bio čist razbojnik. On je sa svojom kozačkom hordom bio pirat na Kaspijskom moru. Punu vojnu snagu dobio je u dvogodišnjem razdoblju 1667–1669. Godine 1670. toliko se osilio da je krenuo da sa vlasti sruši ruskog cara Alekseja. Njegovu vojsku tada nisu činili samo kozaci, nego i obespravljeni seljaci i neke religijske manjinske grupe. Osvojili su i opljačkali nekoliko većih gradova poput Astrahana i Samare. Car Aleksej sa vojskom boljara u aprilu 1670. razbija Razinovu vojsku, njega hapsi i vodi u Moskvu. U Moskvi, javno pred narodom, odrubljena mu je glava.

Drugi veliki rat, koji je i Puškin opevao u poemi "Kapetanova kći“, pokrenuo je Jemeljan Ivanovič Pugačov, nepismen, ali veoma vispren donski kozak. Predvodio je bunu koja je izbila 27. jula 1773. proglasivši se za ruskog cara Petra III koji je svrgnut s prestola 1762. godine. Pored kozaka, njemu su se pridružili seljaci sa Urala, iz Povoložja i dela Sibira, kao i radnici zanatlije iz tih delova Rusije. U jednom trenutku Pugačov je gospodario velikim delom južne Rusije, imao je više od 100.000 ratnika.

Carica Katarina Velika posle pobede nad Turcima jula 1774. šalje veliku vojsku pod komandom velikog generala Suvorova. Krajem avgusta Pugačov gubi bitku kod Sirefta. Suvorov ga zarobljava, smešta ga u čelični kavez i vozi u Moskvu. U prisustvu velikog broja gađana odsecanjem glave Jemeljan Pugačov pogubljen je 21. januara 1775. godine.

rusija pobune 30.6.2023
Izvor: EPA FILE / ANATOLY MALTSEV

Sve ranije bune i pokušaji puča na carskom prestolu Romanovih su u suštini dečja video-igrica u poređenju s Avgustovskim pučem koji se odigrao u Moskvi od 19. do 21. avgusta 1991. godine. Priča je autentična, idealan predložak za klasični krimi blokbaster.

Istovremeno ovo je svedočenje o velikoj srpskoj istorijsko-državnoj maloumnosti, koja traje više od dva veka.

Avgustovski puč je počivao na ideji, prvenstveno vrha KGB-a i vrha CK KP SSSR-a (tvrdolinijaši), da se sačuva sovjetska imperija, da se preuzme vlast od Mihaila Gorbačova i da se zaustavi njegova reforma – perestrojka – koja je podrazumevala prenos vlasti sa državnog i partijskog vrha na republike.

Rusija je 12. juna 1990. godine proglasila "Deklaraciju o državnom suverenitetu“ uz uvođenje sopstvenih zakona, prvenstveno u oblasti finansija, koji su bili u suprotnosti sa sovjetskim zakonima. Organizuju referendum 17. marta 1991. koji su bojkotovale pribaltičke države, zatim Azerbejdžan, Gruzija i Moldavija. Većina građana ostalih republika izjasnila se za ostanak u reformisanom SSSR-u.

Osam od devet republika (osim Ukrajine) prihvatilo je Ugovor o novoj državnoj zajednici. Ovim ugovorom praktično prestaje da postoji SSSR, a nastaje Federacija nezavisnih republika, sa zajedničkim predsednikom, vojskom i spoljnim poslovima.

U vrhu KGB-a, njegov prvi čovek Vladimir Krjučkov 11. decembra 1990. poziva na "uspostavljanje reda“ na moskovskoj centralnoj TV. Istog dana pozvao je dvojicu svojih oficira da naprave plan o "preduzimanju mera u slučaju proglašenja vanrednog stanja“!

nikita hruščov 30.65.2023
Izvor: EPA / VLDIMIR MASHATIN

Krjučkov je kasnije u zaveru uključio sovjetskog ministra odbrane Dmitrija Jazova, ministra unutrašnjih poslova Borisa Pugu, premijera Valentina Pavlova, potpredsednika Genadija Janajeva, zamenika predsednika Olega Baklamova, šefa Gorbačovljevog sekretarijata Valerija Boldinova i sekretara CK KP SSSR-a Olega Šenjina. Ova zaverenička osmorka nazvana je kasnije "Banda osmorice“.

Njihova strategija je bila: privoleti Gorbačova da uvede vanredno stanje u zemlju s ciljem uspostavljanja reda i zakona, a u njihovom glasilu "Sovjetska Rusija“ 23. jula 1991. pojavio se tekst "Reč naroda“ uperen protiv perestrojke, koji su potpisali visoki funkcioneri SSSR-a.

Šest dana kasnije Gorbačov, Jeljcin i predsednik Kazahstana Nursultan Nazarbajev razgovaraju o mogućnosti da se smene "tvrdolinijaši“ poput Pavlova, Jazova, Krjučkova i Puga. Krjučkov, koji ih je nekoliko meseci radnije stavio "na mere“, sluša taj razgovor.

Gorbačov 4. avgusta odlazi na Krim u svoju daču, uz najavu da će se vratiti u Moskvu 20. avgusta na potpisivanje novog ugovora o Zajednici. Sutradan Baklanov, Boldinov, Šenjin i zamenik ministra odbrane SSSR-a Valentin Varenjikov tajno odlaze kod Gorbačova na Krim i zahtevaju da on uvede vanredno stanje. On to odbija. Pučisti mu naređuju da ostane u dači, pojačavaju obezbeđenje KGB-a oko dače, uz naređenje da niko ne sme da je napusti.

Pučisti se spremaju: naređeno je da se iz fabrike u Pskovu dopremi 250.000 lisica i 300.000 formulara za hapšenje. Krjučkov udvostručuje plate u KGB-u, sve poziva sa odmora, a zatvor Leforvenovo prazni da bi napravio dovoljno mesta za uhapšene. Janjajev potpisuje dekret kojim sebe proglašava za predsednika SSSR-a "usled Gorbačovljeve bolesti“. Pošto su odluke "Komiteta osmorice“ emitovane na državnoj TV i državnom radiju u sedam sati 19. avgusta, tenkovi Tamanske divizije sa Kontemirevskom tenkovskom divizijom ušli su u Moskvu, praćeni moćnim padobranskim jedinicama. Četiri poslanika Kongresa narodnih deputata RSESR agenti KGB-a uhapsili su i stavili u kasarnu blizu Moskve. Planirano je hapšenje i Borisa Jeljcina, predsednika Rusije, koji se vraćao iz Kazahstana. To nije učinjeno, što će se ispostaviti kao fatalna greška zaverenika.

1
Izvor: EPA / DIMA KOROTAYEV

U devet sati Jeljcin dolazi u Beli dom (zgrada ruskog parlamenta) sa visokim funkcionerima Rusije i proglašava puč neustavnim, zahtevaju od vojske da ne učestvuje u puču, traži da se Gorbačov obrati naciji. Tekst ove deklaracije u vidu flajera rastura po Moskvi. U međuvremenu major Eudorimov, načelnik štaba tenkovskog bataljona Tamanske divizije, koji čuva Beli dom, objavljuje lojalnost vođstvu Rusije. Jeljcin se penje na tenk, obraća se okupljenim građanima koji su pristigli u velikom broju. Neočekivano, ovaj snimak se pojavio u večernjim vestima na državnoj TV.

U podne 20. avgusta general Kalinjin, kojeg je Janjajev postavio za vojnog komandanta Moskve, proglašava policijski čas u gradu od 23 do 5 što je jasno najavilo da će se napad na Beli dom dogoditi. To su i odlučili Krjučkov, Jazov i Pugo tog dana po podne. Odlučili su da napad počne u 2.00. 21. avgusta.

To je bilo jasno i mahom nenaoružanim braniocima unutar Belog doma koje je predvodio general Konstantin Kobec, poslanik Dume. Strategija zaverenika je bila da Alfa grupa, padobranci i eskadrila helikoptera otpočnu napad.

Međutim, oko 1 sat nedaleko od Belog doma građani, uprkos policijskom času, trolejbusima i komunalnim vozilima napravili su barikade. Tim načinom zatvorili su i tunel kojim je planirano da dođe oklopna Tamanska divizija. Došlo je do sukoba građana i vojske, tri civila su ubijena, više ranjeno, zapaljeno je jedno oklopno vozilo, nijedan vojnik nije stradao. Kasnije iz jednog tenka ispaljena je granata u zdanje Belog doma. Međutim, Alfa snage, padobranci i druge specijalne jedinice koje su zaverenici angažovali, nisu ušle u Beli dom. Opšta procena je bila da bi napad izazvao veliko krvoproliće među građanima i zatočenicima u parlamentarnom domu. Specijalne jedinice su posle toga napustile Moskvu.

Članovi "Komiteta osmorice“ našli su se tog jutra 21. avgusta u Ministarstvu odbrane, izgubljeni, bez ideje – šta dalje. Odlučeno je da Krjučkov, Jazov i Pugo odu na Krim da razgovaraju sa Gorbačovom. Međutim, Gorbačov nije hteo da ih primi. Pošto su u međuvremenu proradile komunikacione veze između Gorbačova i Moskve, Gorbačov je sve odluke "Komiteta osmorice“ poništio, razrešio ih dotadašnjih funkcija. Kancelarija državnog tužioca SSSR-a počela je istragu državnog udara. Uhapšeni su 22. avgusta Krjučkov, Jazov, Pugo. Pugo je nekako zajedno sa suprugom izvršio samoubistvo. To je učinio i bivši načelnik Generalštaba oružanih snaga SSSR-a general Ahomejev, iako nije učestvovao u zaveri...

Nekoliko meseci kasnije nestao je nekad moćni Savez Sovjetskih Socijalističkih Republika. Nastala je Ruska Federacija.

Sve pomenuto u ovom vremeplovu kroz sve nasilne pokušaje promene vlasti u ruskoj imperiji i ne bi nas toliko zanimalo, da tog istorijskog avgusta u vreme i istorijskih vrenja u Moskvi pučiste nisu javno podržali Slobodan Milošević, Mira Marković, Vojislav Šešelj i general Veljko Kadijević.

Pisati o tom činu sa istorijske distance od 30 i kusur godina kao o elementarnoj političko-državnoj gluposti nije neka pamet. Međutim, verovati u odbranu opstanka SSSR-a kao pandana moći SAD i Zapada je baš maloumno. Jeste da se Srbija, odnosno SRJ našla na vratima građanskog rata koji će uništiti Brozovu SFRJ, tačno je da Srbi i Srbija u tom ratu nisu imali saveznike, a sve ostale je prigrlio Zapad, Srbija je tražila spas hvatajući se za slamku. Ali pogrešnu. Nova Ruska Federacija od vojne moći imala je samo atomsko oružje. Propala ekonomija, novi raj za pljačkaše, stvaranje novih oligarha koji postaju moćniji od Kremlja. Običan svet stoji u redovima za parče hleba. Kome su Rusi mogli pomoći. Pa još podržavaš pogrešne Ruse...

Pametni narodi uče iz sopstvene, ali i iz tuđe istorije, da bi veštije brodili kroz velika iskušenja. Srbi, međutim, kako pominje i Crnjanski u "Embahadama“, baš ništa nisu naučili iz sopstvene istorije.

Ako nisu – hoće li?

Komentari
Dodaj komentar

Povezane vesti

Kako je stvarno stanje u Rusiji posle pobune Vagnera
1

Agencija Frans pres

27.06.2023. 07:05

Kako je stvarno stanje u Rusiji posle pobune Vagnera

Rusija je u svet poslala fotografije povratka u normalu ukidanjem bezbednosnih mera uvedenih tokom pobune paravojne grupe Vagner, krize bez presedana za koju Zapad smatra da svedoči o krhkosti Vladimira Putina, ocenila je agencija Frans pres.
Close
Vremenska prognoza
clear sky
20°C
29.04.2024.
Beograd
Wind
PM2.5
5µg/m3
PM10
6µg/m3
UV
UV indeks
1
AQI indeks
1

Oni su ponos Srbije

Vidi sve

Najnovije

Vidi sve

Iz drugačijeg ugla

Vidi sve