Osude i zaprepašćenje
Svetski lideri o ubistvu bivšeg japanskog premijera
Ubistvo bivšeg premijera Japana Šinza Abea izazvalo je zaprepašćenje i osude širom sveta.
Aktuelni japanski premijer Fumio Kišida, koji je prekinuo predizborne aktivnosti i vratio se u Tokio, nazvao je ubistvo "podmuklim i varvarskim", javlja agencija Asošiejted pres.
Bela kuća je saopštila da pažljivo prati situaciju i da saoseća sa Abeovom porodicom i narodom Japana.
"Šokirani smo i tužni zbog napada na bivšeg japanskog premijera Šinza Abea", navodi se u saopštenju.
Bivši predsednik SAD Donald Tramp izjavio je da je napad na Abea poražavajuć. On je Abea opisao kao "istinski velikog čoveka i lidera", prenosi Frans pres.
Predsednik Evropskog saveta Šarl Mišel osudio je napad na Abea, kojeg je nazvao "pravim prijateljem" i "žestokim borcem za multilateralni poredak i demokratske vrednosti".
Nemački kancelar Olaf Šolc objavio je na Twitteru da je "zapanjen i duboko tužan" zbog Abeovog ubistva. Ministarka spoljnih poslova Nemačke Analena Berbok saopštila je da je "šokirana" napadom.
Predsednik Francuske Emanuel Makron rekao je da je "duboko šokiran" ubistvom i osudio "odvratan napad".
Ruski predsednik Vladimir Putin naveo je da Abeova smrt predstavlja "nenadoknadiv gubitak". Kinesko ministarstvo spoljnih poslova saopštilo je da je zemlja "šokirana" napadom.
Abeovo ubistvo osudili su i britanski premijer Boris Džonson, španski premijer Pedro Sančez i vlada Italije.
Šinzo Abe je rođen u poznatoj političkoj porodici 21. septembra 1954. Bio je sin bivšeg ministra spoljnih poslova Šintaroa Abea, i unuk bivšeg premijera Nobusukea Kišija.
Završio je političke nauke na tokijskom univerzitetu Seikei, nakon čega se dodatno školovao u SAD, i zaposlio u japanskoj kompaniji Kobe Steel. U ministarstvo spoljnih poslova dolazi 1982. godine, kao član tada vladajuće Liberalno demokratske partije (LDP).
Za šefa kabineta premijera Junićira Koizumija postavljen je 2005. i iste godine postaje predsednik LDP. Funkciju premijera obavljao je od 2006. do 2007. i ponovo od 2012. do 2020. godine, kada je iz zdravstvenih razloga podneo ostavku.
Smatra se zaslužnim za period stabilizacije Japana nakon ekonomskih problema, ali i zaoštravanje odnosa sa Južnom Korejom i Kinom i jednim delom japanskog društva, zbog nacionalističke retorike i poziva na izmene pacifističkog ustava Japana.