Rat u Ukrajini
Na istoku nešto novo
Ukrajina je prvi put ušla na rusku teritoriju i to koristeći zapadnu tehniku i naoružanje, čemu su se zapadne sile ranije otvoreno protivile. Da li je ovo signal da će se i u budućnosti nešto slično dešavati, naročito imajući u vidu informacije o tome da u Ukrajinu počinju da dolaze i lovci F-16 američke proizvodnje.
Najnoviji vic, mada situacija uopšte nije za šalu, glasi: Došao Staljin u san Putinu, i aktuelni vladar Kremlja se žali. "Neprijatelj je došao do Kurska, šta da radim?" Džugašvili na to odgovara: "Uradi isto što sam i ja uradio ’43. Pošalji tamo najbolje ukrajinske vojnike i traži oružje od Amerikanaca!"
Šalu na stranu, tek, činjenica je da u trenutku nastajanja ovog teksta ukrajinska vojska drži pod kontrolom oko 1.000 kvadratnih kilometara ruske teritorije u oblasti Kurska. Činjenica je i da su do tog poseda došli vrlo brzo, za svega nekoliko dana, prelazeći dnevno i po 10 kilometara bez jačeg otpora ruskih snaga. Pritom su, bar kako tvrdi glavnokomandujući ukrajinske armije, general Oleksandr Sirski, zarobili više od 100 ruskih vojnika.
Istini za volju, niko ne očekuje da će ukrajinske trupe uspeti na duži rok da zadrže ove teritorije, a još manje da imaju mogućnosti za dalji prodor ka Kursku u dubinu Rusije. Ali, isto tako hrabra i, očigledno brižljivo i u tajnosti pripremana akcija ukrajinske vojske, šalje nekoliko veoma važnih poruka. A neke od njih nisu baš u fokusu šire javnosti.
Sve je počelo u utorak 6. avgusta, kada su oko 13 sati pripadnici 82. vazdušno-desantne brigade ukrajinske vojske prvi put ušli na rusku teritoriju. Nisu naišli ni na kakav na otpor, iako su u oklopnim vozilima zapadne proizvodnje, pretežno "strajker" i "hamvi" jurili preko granice usred bela dana.
Ubrzo su, kako je pisao "Fajnenšel tajms", pozivajući se na reči jednog od ukrajinskih vojnika koji je učestvovao u akciji, naišli na rusku jedinicu "kako sedi u šumi i pije kafu za stolom".
"Onda je naš ‘strajker’ uleteo pravo u njihov sto. Pobili smo mnoge od njih prvog dana. Jer, bili su nenaoružani i nisu nas očekivali", ispričao je vojnik Volodimir.
Ne želeći da završe kao njihovi drugovi, dodao je, "desetine" zaprepašćenih ruskih vojnika jednostavno su položili oružje i predali se.
Ipak, napredovanje Ukrajinaca je, očekivano, posle par dana zaustavljeno. Ali, očekivani brzi kontranapad Rusa je, čak i na iznenađenje samih Ukrajinaca, izostao.
Prema rečima vojnopolitičkog analitičara Aleksandra Radića, cela akcija ima pre svega psihološko-propagandni efekat.
Psihološki, ona podiže moral Ukrajincima koji već dve i po godine žive u ratnom stanju i u psihozi konstantnih vazdušnih napada. Propagandni efekat, pak, usmeren je pre svega ka zapadnim saveznicima.
Nije tajna, naime, da se na Zapadu, ne samo u Sjedinjenim Američkim Državama, vodi debata o tome koliko se izdvaja za pomoć Ukrajini, i kakvi su efekti. Odnosno, da li se isplati i do kada vlastima u Kijevu slati vojnu pomoć, uključujući i modernu tehniku.
"Ovom akcijom Ukrajina pokazuje da je sposobna da izvrši i ofanzivna dejstva i to koristeći upravo zapadnu tehniku. Dakle, poruka je da se zapadna vojna pomoć isplatila", kaže Aleksandar Radić za "Ekspres".
I to je ono što je vrlo zanimljivo. Dugo je, naime, na Zapadu vladao otpor ideji da se tehnika koju oni obezbeđuju Kijevu koristi za napade u dubinu ruske teritorije. Mnogi su, zapravo, i uslovljavali doturanje oružja, oruđa i municije, upravo time da smeju da budu korišćeni samo u odbrambenim akcijama, a nikako protiv ciljeva na tlu Ruske Federacije.
Ovoga puta, međutim, niko očigledno nije imao ništa protiv toga da zapadna tehnika zagazi duboko na teritoriju Rusije. Može da bude opravdanje da, navodno, ukrajinski saveznici nisu znali za namere Kijeva, ali je to ipak malo verovatno.
"Sada se, jednostavno, tome ne protive. Prihvataju. Čak i Nemačka, koja je bila protiv toga. Ima, doduše, nekih licemernih izjava poput onih da smeju da koriste zapadnu tehniku, ali do dubine od 100 kilometara unutar ruske teritorije. To je smešno. Pa, čekajte, rat je...", kaže Radić.
Predsednik Finske Aleksandar Stub izjavio je čak da Ukrajina ima svako pravo da izvrši invaziju na Kursku oblast, pošto Rusija redovno bombarduje Kijev i zauzela je velika područja te zemlje.
"Ne vidimo razlog da ograničavamo aktivnosti Ukrajinaca", napomenuo je Stub na konferenciji za medije.
Takođe je kazao da Ukrajina može da koristi oružje koje isporučuje Finska na ruskoj teritoriji.
"Nemamo nikakva ograničenja u pogledu toga kakvo oružje i na koji način Ukrajina može da ga koristi. Polazna tačka za sve je da Ukrajina ima puno pravo da se brani u okviru međunarodnog prava", istakao je finski predsednik.
Finska je, inače, jedan od najvećih donatora vojne pomoći Ukrajini. Njena vrednost premašila je tri milijarde evra. Helsinki je ranije Kijevu slao tenkove "leopard 2" i tešku artiljeriju, a sada su im čak poslali i prototipove nekih od najsavremenijih borbenih sistema koje Finska razvija, kako bi ih ukrajinski vojnici praktično testirali na terenu u realnim borbenim uslovima.
Ofanziva kod Kurska i upotreba zapadne tehnike, svakako, otvara i neka druga pitanja, pre svega u svetlu informacija da je Ukrajina već dobila prve avione tipa F-16 koji su, takođe, isporučeni pod uslovom da se ne smeju koristiti iznad ruske teritorije. Da li poslednja ofanzivna akcija Kijeva menja nešto u tome, videćemo, verovatno u narednom periodu.
Drugi cilj ukrajinske ofanzive kod Kurska je, dodaje Radić, da se pokažu slabosti Rusa, kao i da je moguće da se aktivnom odbranom, uz određene ukalkulisane teritorijalne gubitke, front može održati.
"Ukrajinci su od oktobra pod konstantnim pritiskom duž cele linije fronta, a naročito u Donbasu. Ipak, uprkos tome, oni su uspeli da izvuku deo jedinica sa odbrambenih položaja i da naprave prodor u rusku teritoriju na mestu gde je ruska odbrana bila meka, najtanja", dodaje Radić.
On primećuje i da nisu ponovili grešku od prošle godine kada su pokušali proboj kroz minska polja što ih je koštalo ozbiljnih gubitaka, kako u ljudstvu, tako i u zapadnoj tehnici. Tada su, naime, izgubili gotovo trećinu doniranih američkih oklopnih vozila "bredli", ali i veliki deo tenkova "leopard 2".
"Prodorom kod Kurska oni su vezali dodatne ruske trupe na tom delu i istovremeno oslabili pritisak na Donbas. I to pokazuje i sve probleme sa kojima se suočava ruska vojska. A najveći je, očigledno, taj da nemaju dovoljno rezerve. Jer da imaju, oni bi odmah prebacili te snage kod Kurska i potisnuli Ukrajince. Ali, oni ne mogu da dovuku neku brigadu sa fronta u Donbasu jer bi im to ostavilo rupu na tom delu", objašnjava Radić.
Na primedbe da su i Ukrajinci morali da odvoje deo snaga za ofanzivu, te da su na taj način oslabili svoj front, on odgovara da je to druga stvar jer su Ukrajinci u odbrani koju mogu da prilagode u ovakvim situacijama.
"Drugo, oni ne pretenduju poput Rusa da zauzimaju nove teritorije. A Rusima je za takve akcije neophodna dovoljno velika rezerva koju oni, ispostaviće se, nemaju", kaže Radić.
Sve u svemu, ova akcija Kijeva predstavlja izvesno poniženje za Vladimira Putina koji je tvrdio da se rat neće voditi na ruskoj teritoriji. Ovo ga je primoralo da na teren pošalje neke od svojih najvernijih saradnika, poput Aleksandra Botnikova, direktora FSB-a.
Istovremeno podseća i na sva ona pitanja koja su pre više od godinu dana potegli Jevgenij Prigožin i njegovi "vagnerovci", a tiču se načina komandovanja ruskom vojskom, ali još više i njenog snabdevanja i korupcije koja je označena kao glavni krivac za neočekivano slabe performanse koje je ruska armija pokazala tokom cele ukrajinske operacije.
To sve, naravno, vraća na obračun sa Sergejom Šojguom, prethodnim ministrom odbrane, koji je upravo označavan kao centralna koruptivna figura unutar ruskog sistema odbrane, zbog čega je navodno i smenjen i sklonjen na mesto sekretara Saveta za nacionalnu bezbednost, ali sa znatno smanjenim ovlašćenjima u odnosu na prethodnika Nikolaja Patruševa.
Na kraju, postavlja se i pitanje sposobnosti, ali i želje da Ukrajina na duži period ostane na tlu Rusije. To je, pak, prema Radićevim rečima, pitanje procene ukrajinskog vojnog vrha, do kada i po koju cenu će biti spremni da se brane na toj teritoriji.
A prema rečima Vlada Radulovića iz Centra za geostrateška istraživanja i terorizam, "najveći problem trenutno je nedostatak relevantnih i proverenih informacija jer ih opravdano i očekivano ukrajinska strana krije".
"Nema dileme da je jedan od ciljeva pokrenute ofanzive verovatno bio da se u nekoj meri skrene fokus sa fronta u Ukrajini i da se jedan manji deo iskusnih ruskih jedinica, poput recimo delova Ahmata, prebaci u Kursku oblast, kako bi zaustavili ukrajinsko napredovanje, pomogli tamošnjim ruskim snagama i uspostavili stabilnu liniji odbrane. Ipak, prilično sam siguran da niko nije očekivao, niti imao u planu da će ovakvi postupci Ukrajine rezultirati izvlačenjem glavnine ruskih snaga sa fronta i slabljenjem fronta aktivnog još od februara 2022. godine. Neozbiljno bi bilo o tako nečemu čak i spekulisati. Međutim, primetno je, recimo, da je opao broj upotrebe određenih ubojnih sredstava po ukrajinskim položajima duž linije fronta. Primer za to su tzv. jedreće bombe koje ruska strana sada u velikoj meri koristi upravo u Kurskoj oblasti. Postoji naravno i druga strana medalje koja se odnosi na političko polje, odnosno da pokušaj sa napredovanjem u dubinu ruske teritorije i držanjem tih delova zemlje pod svojom kontrolom Ukrajinci dobiju adut u potencijalnim pregovorima. Da li to može voditi nekoj budućoj razmeni teritorija, rano je govoriti, ali čini se da ta ideja možda i nije baš toliko daleko. Naročito ako se ima u vidu da su Ukrajinci rekli da oni ne žele da zadrže te teritorije, već da su posvećeni međunarodnom pravu i međunarodnim granicama. To bi onda u konačnici i moglo da znači organizovanje nekih pregovora, pokušaj igranja na kartu primirja i razmene bar jednog dela teritorija", kaže Radulović za "Ekspres".
Ruske vlasti izvele su opsežnu protivterorističku operaciju u tri pogranična regiona – Belgorodu, Brjansku i Kursku – ali upad nisu proglasile činom rata.
Analitičari Instituta za proučavanje rata (ISW) naveli su da je ovo verovatno pokušaj Kremlja da namerno umanji značaj napada kako bi sprečio domaću paniku ili reakciju zbog činjenice da Rusija nije u stanju da odbrani sopstvene granice.
"Ruski predsednik Vladimir Putin uzdržao se od zvaničnog proglašenja ratnog stanja, više puta je pokazao svoju nespremnost da potpuno prebaci rusko društvo na ratno stanje i odustao je od proglašenja opšte mobilizacije kao dela širih napora da spreči domaće nezadovoljstvo koje bi moglo da ugrozi stabilnost režima", navodi se u izveštaju.
Kontrateroristički režim zvanično daje ruskim vlastima šira ovlašćenja, uključujući mogućnost da nadgledaju telefonske razgovore i ograničavaju komunikaciju i ograničavanje kretanja ljudi.