Vesti
01.05.2023. 17:05
Marko R. Petrović

Intervju

Aleksandar Radić: "Rusi se bave igrama moći unutar sistema"

srbija, rusija, protest 15.4.2023
Izvor: EPA / ANDREJ CUKIC

Od najavljivane i, po mnogima, očekivane ruske prolećne ofanzive u Ukrajini, po svemu sudeći, ostala je samo mesecima duga opsada Bahmuta u kojoj, opet, glavnu reč vode pripadnici plaćeničke grupacije „Vagner“, a ne regularne ruske vojske.

S druge strane, poslednjih dana stižu vesti o tome da ukrajinske snage polako zauzimaju pozicije na levoj obali reke Dnjepar u oblasti grada Hersona, koji su povratili u velikoj jesenjoj ofanzivi prošle godine. Da li to pokazuje da će ukrajinske snage uskoro krenuti u novu ofanzivu? Šta će biti njen cilj? Da li je Kijev spreman da pod svoju kontrolu vrati ostatak teritorije koji još drže Rusi, uključujući i poluostrvo Krim?

O svemu tome za "Ekspres“ govori vojni analitičar Aleksandar Radić, koji analizu, osim na tome što se može pratiti po medijima, pre svega zasniva i na osnovu informacija koje dobija sa, što bi se reklo, "prve linije fronta“.

"Pitanje je gde će biti glavni pravac udara. I naravno da će Ukrajinci učiniti sve da zaštite u obaveštajnom smislu sve informacije o tome gde planira da se krene. Za očekivati je da će, zapravo, na više pravaca da krenu istovremeno, da bi na taj način maskirali noseći pravac. U današnje vreme je jako teško prikriti veliku koncentraciju snaga i nije za očekivati da će oni koncentrisati sve snage na jednom pravcu i onda krenuti u ofanzivna dejstva. Zato cenim da će doći do borbi na više pravaca da bi se pokazalo zapravo gde je težište. Do sada je stvaran utisak da je zapravo ambicija da se prodre od Azovskog mora na zaporoškom pravcu. Tu su ruske snage rastegnute na velikom prostoru od Energodara na severu pa sve do Ugljedara prema Donbasu. Eventualno izbijanje Ukrajinaca preko, recimo, Tokmaka na Azovsko more kompromitovalo bi rusko vojno prisustvo u Ukrajini jer bi se tada njihovе snage našle razdvojene. Grupacija ’Dnjepar’ bila bi odvojena od grupacije ’Istok’ koja se nalazi u zaporoškoj oblasti. Sada je to samo u domenu pretpostavki gde će da se ide. U ovom trenutku Ukrajinci su diverzifikovali svoje snage iz strateških rezervi i u hersonskoj oblasti i na zaporoškom pravcu i na Donbasu i dole prema Krupijansku. Sada je to jedna velika igra obmane oko toga odakle će krenuti glavni napad. Kao što su krajem avgusta i početkom septembra krenuli na dva pravca u hersonskoj i u harkovskoj oblasti. Izvršene su dve napadne operacije koje su za njih bile uspešne, ali na potpuno različite načine. U Harkovskoj oblasti su napravili duboki prodor, udarili su u ruski bok koji je bio slabo branjen i primorali su ih na povlačenje. Onoliko koliko su imali snage toliko su otišli na istok i stali su kad su istrošili resurse. A sa druge strane, u hersonskoj oblasti, posle više nedelja stalnog, tvrdoglavog pritiska, doveli su rusku vojsku do neizdržive situacije i Rusi su procenili da je nesvrsishodno i riskantno zadržavanje na tom prostoru i povukli su se na levu obalu Dnjepra“, kaže Aleksandar Radić za "Ekspres“.

Aleksandar Radić
Izvor: Marko Stevanović

Pitanje koje se postavlja je, ukoliko Ukrajinci krenu, a po svoj prilici da će krenuti, jeste pitanje ruske vazdušne premoći. Kolika je zaista ta premoć?

"To je bila slaba tačka i u avgustu i u septembru. I kada gledamo sa te distance, a cenio sam i letos, da je samoubilački krenuti u takvu operaciju u uslovima ruske potpune prevlasti u vazduhu na liniji fronta, ipak se ta operacija odigrala. Nekada je u ratu pitanje šta će zaista da se desi, a ne nešto što očekujete na osnovu raspoloživih resursa. Naravno, Rusi su se u međuvremenu valjda bolje organizovali, sredili su snažne odbrambene linije, ali sada je pitanje koliko ruska avijacija može efikasno da se koristi i u uslovima eventualnog pojačanja protivvazdušne odbrane Ukrajinaca. Jer njihov glavni adut bili su sistemi BUK i laki prenosni raketni sistemi protivvazdušne odbrane. To su sredstva koja su obeshrabrila Ruse za dejstva po većoj dubini. Samo tamo gde je bilo nužno povremeno ruska avijacija ulazila je sa recimo ’Su-34’ i bombardovala ukrajinske snage. Pritom, Ukrajinci su tu u manevru u privilegovanoj situaciji, bez obzira na to što Rusi tu imaju prevlast u vazdušnom prostoru, rizik po njihove avione je visok i nije slučajno zašto je američki načelnik Združenog generalštaba na poslednjem skupu u Ramštajnu o donacijama govorio da su na prvom mestu, apsolutno prvom mestu, u pomoći koju treba da pružaju Ukrajini sistemi PVO. I od prošle jeseni do sada insistira se na PVO. Naravno, NATO ima svoj ozbiljni hendikep, veliki broj različitih sistema koje imaju u malim količinama, otežalo je primopredaju tih sistema Ukrajini jer za svaki treba sprovesti obuku, odvojiti ljude, utrošiti vreme... Ali je činjenica da se u NATO-u prepoznaje da je upravo zbog ruske prevlasti u vazdušnom prostoru od izuzetne važnosti da se Ukrajincima pre prelaska u napadna dejstva obezbede dodatne količine sredstava protivvazdušne odbrane.“

U međuvremenu su stigli i "patrioti“ iz Nemačke.

"Problem je u tome što za razliku od do sada efikasno upotrebljenih sredstava sovjetskog porekla iz ukrajinske vojske, koja su vrlo limitirana u nekoliko tipova sredstava za koje su Ukrajinci odavno prošli obuku, neki su od početka do kraja karijere bili na njima, a sad se od Ukrajinaca očekuje da u srazmerno kratkom vremenu koje je prilagođeno specifičnostima zemlje koja im daje sredstva, jer mnogo toga je očigledno bilo konzervirano pa treba pripremiti, ovladaju tom tehnikom. To je prilično zahtevan zadatak. Na Zapadu ima kritika oko toga da li su Ukrajinci dorasli ili nisu dorasli, da nekom tehnikom ovladaju. Ali Ukrajina ima mobilisanu vojsku, ratujuću vojsku koja je trpela gubitke, mnogi ljudi nisu konstantno tu, nisu ono što bi vojska poželela za svoje profesionalne kadrove. E sada neki od tih ljudi su otišli na preobuku kod Nemaca, neki kod Amerikanaca, neki kod Španaca, neki kod Francuza... Bez obzira na univerzalnu upotrebljivost engleskog jezika, realno znanje engleskog od strane prosečnog ukrajinskog oficira, podoficira je relativno skromno. A pritom imamo tu spisak zemalja u kojima, bez obzira na to što su oni članovi NATO-a, i nije baš tako jednostavno na engleskom se sporazumeti. Sve su to neki elementi koji moraju da se uzmu u obzir da se shvati da je to prilično zahtevan zadatak. I vraćam se na tu temu, problem tipologije. Od Nemaca dobijete ’patriot’ američke proizvodnje, pa ’hok’ koji je zastareo sistem pristiže iz raznih izvora, jedan sistem vam daju Italijani, drugi Francuzi, treći Nemci... Treba osposobiti posade da sve to bude funkcionalno.“

To je prilično komplikovano uraditi.

"Ja bih plakao na njihovom mestu, ali šta da im radim.“

Nemaju baš mnogo izbora.

"Do sada si imao S-300, S-300V, BUK, a šta ćeš sada za svaku namenu pet, šest, sedam različitih sistema. Pritom, čak i oni koji imaju istu oznaku nisu isti jer to su različite varijante iz različitog perioda, i za svako od tih sredstava moraju da se osposobe posluge.“

Koliko su Rusi spremni i u mogućnosti da dočekaju ukrajinsku ofanzivu?

"Budimo realni, oni to i očekuju. Na kraju krajeva, nešto što je upadljivo, što je novina u ovom ratu, Rusi koji su krenuli u ovaj rat su dospeli u situaciju da su u defanzivi, već mesecima grade ideju o potrebi odbrane od ukrajinskog napada. A i Rusi to rade konzervativno, grade odbrambene linije, grade rovove, postavljaju protivtenkovske prepreke, minska polja, sve ono što je za očekivati. Ali do sada kao najveći problem Rusa se pokazao sistem rukovođenja, komandovanja, koji je bio prilično konfuzan. Na terenu ne može da se da pozitivna ocena za ono što su radili ruski komandanti operativno-strategijskog nivoa. Očigledno je da je tu duboka kriza za koju još nema naznaka da će biti razrešena. Recimo samo da je ruski Zapadni vojni okrug promenio četiri komandanta od početka operacije. Iako Kremlj nastoji da sačuva kadrove, da pokažu čvrstoću, jer se čuva autoritet čuvanjem kadrova, tu su smene komandanta Istočnog vojnog okruga, pa Zapadnog vojnog okruga, pa pre nekoliko dana penzionisan je general Dvornikov koji je bio pominjan kao prvi komandant združenih snaga operacije u aprilu prošle godine, koji je inače bio komandant Južnog vojnog okruga... Sve to nam govori o tome da postoji problem i da su pre svega ruske teškoće bazirane upravo na konfuznom postupanju, lošem radu njihovog komandnog kadra. Čini mi se da nije napravljen toliko veliki rez koliko bi se očekivalo s obzirom na odsustvo rezultata do sada. Očekivalo se da će Kremlj masovno da se reši onih koji nisu radili svoj deo posla i da u prvi red ubaci generale i pukovnike koji su se iskazali u realnim okolnostima. Upravo ono što je njihova najveća slabost jeste postojanje raznih lobija, poltronizam, klijentelizam...“

Korupcija...

"Sve to je tako blisko nama Slavjanima, bogami kao da pričamo o Srbima... To je njihova slabost. Šta će ruska vojska uraditi je vrlo neugodno prognozirati.“

Istovremeno slušali smo priče i o velikoj ruskoj prolećnoj ofanzivi koja se svela na to da se mesecima tuku oko Bahmuta i Avdijivke.

"Avdijivka je možda simbol ovog rata, bez obzira na to što je za javnost Bahmut najubedljiviji. Ali Avdijivka je morala, gledajući iz ruskog ugla, da se razreši jer to je predgrađe Donjecka. To su ukrajinski položaji koji su bili usečeni u glavnu aglomeraciju Donbasa, tamo je najveći broj stanovnika. I sve vreme položaji ukrajinske vojske ostali su nadomak stambenih zgrada i kuća Donjecka. Naravno da bi Rusi uzeli da su mogli taj teren. Naravno da postoje ozbiljne slabosti zbog kojih to nisu mogli da izvedu ili je ukrajinska odbrana, ako posmatramo sa druge strane, bila previše jaka. Rusi duže vremena nisu mogli da reše problem, recimo, kontragranatiranja jer ovo je pre svega artiljerijski rat. Vidimo koliko je stradalo civila u ukrajinskim dejstvima po civilnim naseljima. Generalno, ukrajinska artiljerija imala je male gubitke do početka ove godine, u odnosu na razmere dejstava i angažovane snage. Sada Rusi imaju jedno sredstvo za kontragranatiranje, a to je dron ’lanset’. On je recimo tu promenio pravila igre.“

Ukrajina je dobila određeni broj tenkova „leopard“. Nisam video da su negde uključeni u borbe i bar nema podataka u gubicima tih tenkova.

"Pa zato što nisu uključeni u borbena dejstva. NATO je insistirao na tome da Ukrajina obezbedi strategijsku rezervu. Manevarske snage koje su opremljene zapadnom tehnikom i koje će biti upotrebljene tamo gde bude svrsishodno. Ukrajincima je, naravno, u političkom i propagandnom smislu to bio veliki izazov. Kako sada kad imate priču oko Bahmuta da ignorišete i čuvate te snage. Ali bilo je jasno da oni moraju da stvore novi potencijal jer u suprotnom, uvođenjem snaga sukcesivno sa osposobljavanjem ljudstva ili prijemom nove tehnike, te snage bi se vrlo brzo rasplinule i potrošile na terenu bez vidljivog rezultata. Nasuprot tome, mislim da je stav koji je sa Zapada došao bio presudan, da oni zapravo formiraju korpuse i devet brigada. To su brigade kako su dobile zapadnu opremu, i da nastave da formiraju tri mehanizovana i jedan tenkovski bataljon, i da te snage budu kasnije nosioci napadnih dejstava u onome što sledi tokom maja i juna.“

To je nešto što bi verovatno bilo namenjeno napadu na Krim ili...

"To je za napadna dejstva, za onu famoznu priču o kontraofanzivi. Meša se tehnika. Tu ima svašta. Te brigade su od Zapada svašta dobile – i sovjetsku tehniku i ’sedamdesetdvojke’ od Poljaka i radi se na modernizaciji ’sedamdesetdvojki’ u Češkoj, dobili su BMD-ove, ali sa druge strane i T-55 koje su stigle iz Slovenije su u jednoj od tih brigada, i ’leopardi’ i ’čelendžeri’, ’bredli’ borbena vozila pešadije, ’marderi’... To je jedna heterogena zbirka tehnike, gde se treba sprovesti unifikacija na brigadnom nivou. Naravno, mnogo je to teško održavati i složiti takav sistem, ali to je situacija koju imaju pred sobom i nemaju velikih izbora. I zato su te snage formirane od nule osposobljavane prethodnih meseci. Dok se vodila bitka za Bahmut, ukrajinska vojska je dobila vreme koje je iskoristila za stvaranje svoje manevarske rezerve.“

Zapravo su smišljeno išli na to da vezuju ruske snage u Bahmut.

"To je trgovina strategijskim faktorima. Dajte prostor i dobijate vreme. Rezultat je da su dali jako malo prostora, za puno vremena koje su dobili. I zato ruska vojska, ako ostavimo Bahmut po strani, jer tamo je glavni nosilac dejstava grupa ’Vagner’, nije uspela sa pokušajima napadnih dejstava oko Ugljedara, imala je ograničene uspehe na Krupjansku, na pravcu koji je oslonjen na komunikaciju Svatove–Kremina. I jasno je da ruskoj vojsci nedostaje manevarska rezerva. Njima nedostaje to što su Ukrajinci stvorili. Jer bilo je priča o tome da se formira Treći armijski korpus krajem leta prošle godine, koji bi trebalo da bude ta manevarska veza koja bi omogućila da Rusi izaberu težišni pravac i preduzmu napadnu operaciju. Taj Treći korpus trebalo je da se popuni dobrovoljcima takozvane Borbene armijske rezerve, međutim, nije zaživeo. Rusi su se više bavili političkim intrigama, intrigama u komandnom kadru, personalnim promenama. Za Novu godinu doneli su odluku o organizacijsko-formacijskim promenama, ali na operativno-strategijskom nivou, najavljeno je formiranje novih armijskih oblasti, formiranje novih divizija. Prvi i Drugi armijski korpus Donjecki i Luganski uvedeni su u sastav ruske vojske... Rusi su se uglavnom bavili igrama moći unutar vojnog sistema. A s druge strane igrama moći između vojnog sistema i projekta ’Vagner’.“

A ništa nije urađeno na operativno-taktičkom nivou.

"Ništa nije primetno. Tu su male promene. Jedinice se snalaze kako znaju i umeju. Očigledno da ruske jedinice imaju veliki problem sa nedostatkom oficira i odsustvom podoficira. Oni podoficire kakve mi imamo ili kakve ima zapadna praksa i nemaju. Ali nedostatak oficirskog kadra, rezervnih oficira, u priličnoj meri je diktirao mobilizacijski kapacitet. Jedna stvar je uputiti nekome mobilizacijski poziv, a druga – stvoriti jedinice od tih ljudi. I činjenica da je većina tih novih jedinica uskočila samo za popunu linije fronta i da nisu zablistale u dejstvima dovoljno govori samo za sebe, da je zapravo u ruskoj vojsci sve vreme težište problema u rukovođenju i komandovanju na višim nivoima.“

I samim tim je limitirana što se tiče ofanzivnih dejstava.

"Da. A kod Ukrajinaca je obrnuta situacija, pošto oni imaju tokom osam godina reforme vojske sa osloncem na Zapad. Stvorili su podoficirski kor, mnogo mladih oficira tog tipa školovanja i stvorili su vrlo jake taktičke jedinice. E sada u borbenim dejstvima niži starešinski kadar je pretrpeo velike gubitke i nesumnjivo je sada Ukrajincima jako teško popuniti ono što su izgubili. Ali oni su mesecima izdržali kada su mnogi bili sigurni da će rat brzo da se završi, a ne da se ovako oduži. Tako da je u zanatskom smislu Zapad učinio jako veliku uslugu Ukrajincima obukom njihovih podoficira i školovanjem oficira.“

Još jedna vest se pojavila, a to je da je ruska vojska u borbena dejstva uključila tenkove „armata“.

"Za ’armatu’ se prikupljaju početna iskustva. Taj tenk je još u ranoj fazi uvođenja u operativnu upotrebu i mnogo toga još mora da se doradi. Ali pritisak je veliki, naravno. Teško je objasniti vojsci koja svaki dan vodi teške borbe i dobije tenkove iz strategijskih rezervi, remontovane T-64, T-62, T-55, T-54, šta sad tu rade ’armate’. A opet postoji drugi argument, upotrebiti četu ili dve ’armata’ nije ništa što bi moglo da ima presudni značaj na frontu. A s druge strane eventualni gubitak ’armate’ bi bilo jako veliko poniženje za Ruse. I naravno da je teško odlučiti šta, ali dodatno je ego ruskog vrha ublažen jer prošle godine, u vreme kada su morali da budu svesni da čitava zemlja mora da se prestroji za rat, da vojska mora da prođe obnovu, recimo da su ignorisali problem i ruska vojska je po odluci svog resornog ministarstva i vrha države organizovala međunarodne armijske igre. Trošili su resurse tenkova koji su remontovani na poligonima za demonstraciju veština, prikazivali su kako se igra valcer tenkova uz muziku. Sa raznim prijateljima iz belog sveta arčili su te tenkove na poligonima, održana je velika vojna izložba, održavane su velike vežbe. E sada, ove godine situacija je već toliko nepovoljna da se izgleda odustalo od nastavka održavanja šou-programa. Prvo je naređeno da se održi velika parada 9. maja, pa su ipak shvatili da bi pokazivati savremenu opremu bilo u priličnoj meri moralno kompromitujuće za državu i vojni vrh, pa su rekli da će ipak poslati tehniku gde je potrebnija. A armijske igre su otkazane, ali napravljen je jedan manevar. Zapravo rečeno je da će od sada da se održavaju svake druge godine, pa se tako ove godine ne održavaju. Nisu priznali da je reč o odbacivanju zaista besmislene aktivnosti u vreme rata, nego, kao eto niste nas razumeli, naredne armijske igre su 2024. godine kada pobedimo.“

Komentari
Dodaj komentar

Povezane vesti

Hrvatska primila ranjenike iz Ukrajine
1

Lečenje i rehabilitacija

26.04.2023. 18:55

Hrvatska primila ranjenike iz Ukrajine

U Hrvatsku je stiglo 19 ranjenika iz Ukrajine, saopštilo je Ministarstvo branitelja.
Close
Vremenska prognoza
light rain
14°C
28.04.2024.
Beograd
Wind
PM2.5
5µg/m3
PM10
6µg/m3
UV
UV indeks
1
AQI indeks
1

Oni su ponos Srbije

Vidi sve

Najnovije

Vidi sve

Iz drugačijeg ugla

Vidi sve