Dan primirja
Da li znate koji je danas praznik i zašto se ne radi?
Dan primirja u Prvom svetskom ratu u Srbiji i širom sveta obeležava se nizom državnih manifestacija 11. novembra u 11.00 sati u znak sećanja na trenutak kada je primirje stupilo na snagu.
Dan primirja, kao državni praznik, ustanovljen je u znak sećanja na 11. novembar 1918. godine kada je u francuskom gradu Kompjenu, u specijalnom vagonu maršala Ferdinanda Foša u 11.00 sati potpisano primirje u Prvom svetskom ratu, koje je bilo na snazi sve do zaključivanja konačnog mirovnog sporazuma u Versaju 28. juna 1919. godine.
U Beogradu će Dan primirja biti obeležen polaganjem venaca na Spomen - kosturnicu branilaca Beograda u Prvom svetskom ratu na Novom groblju.
Osim toga, ceremonije povodom Dana primirja u Beogradu će biti održane i na Francuskom vojnom groblju, kod Spomen-kosturnice ruskih vojnika stradalih u Prvom svetskom ratu i na groblju Komonvelta.
Dan Primirja će u srpskoj prestonici biti obeležen i izložbom "Dani ramondi, vaskrsavajućih dragulja Balkanskog poluostrva" koja će u 12 sati biti otvorena u Botaničkoj bašti "Jevremovac". Na izložbi, koja će biti otvorena do 15. novembra posetioci će na atraktivnim panoima moći da se upoznaju sa biologijom, ekologijom i fiziologijom natalijine ramonde i srpske ramonde, a biće izloženi i živi primerci tih vrsta.
Na Dan primirja čuvar srpskog vojničkog groblja iz Prvog svetskog rata Zeitinlik iz Soluna Ðorđe Mihailović primiće nagradu "Majka Srbija" za izuzetan doprinos u oblasti odnosa matičcne drzave i dijaspore.
Dan primirja u Srbiji je državni praznik od 2011. godine, a svečano i na najvišem nivou se obeležava posebno u zemljama pobednicama Velikoj Britaniji, Francuskoj, Italiji, Rusiji, SAD, Novom Zelandu, i Belgiji.
Toga dana Srbija se sa ponosom i pijetetom seća na stotine hiljada civila i ratnika, nevino i junački postradalih u borbama za odbranu i oslobođenje domovine tokom četiri ratne godine - 1914. do 1918.
Kao glavni motiv za amblem praznika koristi se cvet Natalijina ramonda, ugrožena vrsta koja raste na istoku Srbije i na planini Nidže na najvišem vrhu Kajmakčalana, a na kojoj je srpska vojska pod komandom vojvode Živojina Mišića vodila žestoke borbe protiv Bugara kako bi stvorila uslove za proboj Solunskog fronta.
Simbolika cveta je višestruka, kako zbog staništa, tako i zbog imena - cvet je nazvan po kraljici Nataliji Obrenović, a poznat je i kao cvet feniks, jer čak i kada se potpuno osuši i kad se zalije može da oživi, što ukazuje na vaskrs srpske države iz pepela posle Prvog svetskog rata.
U amblemu se pojavljuje i motiv trake Albanske spomenice, koja se nalazi iznad cveta.
U Srbiji je ovaj dan prvi put zvanicno obeležen 2012. godine.