Milan Igrutinović
Tramp drma Ameriku, Evropa u lošoj formi: Kako će se to odraziti na nas?
Donald Tramp odlučio je da u svom drugom predsedničkom mandatu dobro "prodrma“ ne samo Ameriku već i ceo svet. To je praktično počeo da radi od prvog dana kako je preuzeo predsedničke ingerencije. Sa druge strane, Evropa se baš i ne nalazi u najboljoj formi. Ako pod Evropom, naravno, podrazumevamo onaj njen deo okupljen u Evropskoj uniji.
Osim toga što još nije smislila šta će sa sobom u narednom periodu, kako će urediti unutrašnje odnose, da li će se i kako širiti, Evropa se suočava i sa političkim krizama u njenim najvažnijim članicama, kao što su Francuska i Nemačka. Kako će sve to da se odrazi na Srbiju? Kako zvanični Beograd treba da se postavi u budućnosti i ko će mu biti glavni partneri? Sve su to pitanja na koja u razgovoru za "Ekspres“ pokušava da odgovori dr Milan Igrutinović iz beogradskog Instituta za evropske studije.
"Neka vrsta formalnog pogoršanja odnosa između Amerike i Evrope, odnosno Evropske unije, praktično je neizbežna. Ne mora to da bude formalno, kao što je pitanje Trampovih nameta i carina. Vidimo sada, u slučaju Meksika i Kanade, kako jedan dan najavljuje, pa onda oni urade ono što su inače obećali da će uraditi, pa on odloži primenu sankcija na 30 dana...
Puno je volativnosti u celom tom procesu. Neka vrsta tihog ekonomskog sukoba gotovo je verovatna, u smislu borbe za lance snabdevanja, za važne resurse, finansije itd. I dalje ’vise’ u vazduhu ne teme poput Grenlanda i svega toga. Pre neki dan je Ursula Fon der Lajen, u stvari, rekla da postoji puno prostora za poboljšanje odnosa između Evropske unije i Kine. Ulazimo u period tihog komešanja u odnosima, ono jeste glasno na tom visoko političkom nivou u izjavama, ali nije baš tolikog vidljivo na strukturnom nivou.
Dakle, to je jedan tipu komešanja u odnosima u periodu u kome će se verovatno tražiti neka nova ravnotežna tačka, gde će odnosi biti nešto udaljeniji nego što je bilo do sada. Tu ulaze sada i pitanja poput toga šta će da bude sa ratom u Ukrajini, hoće li Tramp značajnije hteti da se tu pita i da pritiska ili cima Rusiju, Ukrajinu i sve to. Videli smo i njegove najave oko toga da bi Ukrajina u zamenu za vojnu pomoć trebalo da omogući Americi da ima pristup njenim mineralnim bogatstvima i tako dalje. Dakle, on sada nabacuje gomilu stvari. Neke od tih stvari će ostati kao praktična politika, neke neće, ali to je jako teško videti jer, bukvalno na dnevnom nivou, imamo i najave i promene kursa i svega toga. Ali, kažem trajektorija je takva da će se odnosi lagano pogoršavati, bar za neki predvidljiviji period.“
Gde je u svemu tome Srbija? Kako da se postavi?
"Za Srbiju je teško reći šta je to neposredno što je bitno. Ministarka energetike vlade koja još nije zvanično u ostavci, mada je najavljena, tražila je odlaganje primene sankcija protiv NIS-a za 90 dana. A 25. februar je onaj dan u kome Amerika treba da kaže ili evo vam produžetak od 15 dana ili da primeni ove postojeće sankcije koje pogađaju između ostalih firmi i NIS jer one su inače protiv ’Gasproma’ pa logikom vlasništva pogađaju i NIS. Što znači da u ovom trenutku i neposredno spoljnopolitički fokus jeste više ka Americi nego ka Evropskoj uniji.
Naravno, nama je 75-80 odsto ukupne spoljne trgovine vezano za Evropsku uniju i CEFTA-u. To je prosto tako i ne može se menjati jer je naša geografija takva i to je prosto to. Tako da u dnevnom operisanju, naravno, da je Evropska unija tu važnija. Ali, u ovom rakursu koji spoljnopolitički jeste verovatno trenutno fokus u odnosu sa američkom administracijom. U tom dopisu ili pismu ministarke, Mađarska je navedena kao partner gotovo izvesno zbog bliskosti, makar ideološki, između Orbana i njegovog kružoka i Trampovog tima. Za sudbinu NIS-a, ali i našu energetsku bezbednost to je verovatno jedan razuman korak.
Pitanje je, naravno i šta se zapravo dešava u pregovorima sa Rusima. To je veoma teško saznati. Pitao sam na nekoliko mesta, ali nisam dobio neki konkretan odgovor. Moj zaključak je bio da su tu Rusi prilično ’tvrdi’ u stavu ili po pitanju cene ili uopšte po pitanju spremnosti da izvrše bilo kakvu transakciju. Ali, činjenica da se traži produžetak je jednako tome da sa Rusima još uvek nije postignut neki dogovor.“
Mislim da je cena tu najveći problem.
"Moguće. Neki su Rusi sigurno u fazonu – dajte da uzmemo neke pare, ali čuju se i oni malo radikalniji koji kažu – pa dobro, ako to Srbija hoće, neka to propadne i neka sama plati cenu svoje preorijentacije na Zapad. Ima tu prosto raznih škola i u Rusiji. Mislim da ova racionalna škola koja se zalaže za to da uzmu pare pa da završe posao prosto ipak ima prevagu. Ali, verovatno je reč o parama i tu nije samo berzanska vrednost nego je tu i pitanje njihovog tumačenja zarade, ukupnog profita, tržišne pozicije, para uloženih u renoviranje Pančeva koje je sada ipak rafinerija na pristojnom nivou, pa pitanje troškova Petrohemije itd.
Tako da onih 700 miliona berzanskih verovatno narasta na milijardu, milijardu i po koliko već. Ali, to je već verovatno znak Amerikancima da se nije mnogo odmaklo u razgovorima sa Rusima, što je već onako zabrinjavajuće na duže staze. Ali, mislim da kod Trampa taj poziv nije uzaludan, da tako kažem. Ovo su sankcije koje je Bajdenova administracija spakovala pred kraj mandata, Tramp nije preterano posvećen ekonomskom sukobu sa Rusijom, odnosno njemu ruska ekonomija i da li Rusi zarađuju i koliko para, nije bilo nešto posebno važno ni u predsedničkoj kampanji, ni pred izbore, a ni sada.
Njemu je, naravno, ta oštrica ’ekonomskog rata’ usmerena ka saveznicima, ka ovim bližim zemljama i Kini više nego prema Rusiji. Tako da ovo pismo nije bezvezno, ima svoju logiku i verovatno postoji neka vrsta kakve-takve otvorenosti da se tome izađe u susret. Mislim da je to neposredno nužan fokus. Tu je sada težište ukupnih odnosa, da nam se nova američka administracija na neki način smiluje. U to ulaze i naši protesti i pitanje sudbine vlade, hoće li biti izbori ili neće biti izbora i onda to otvara pitanje svega.
Kad podvučemo crtu, naša ekonomska vezanost je prosto evropska, znači nije transatlantska, nije ni kineska, ni ruska, ili bilo koja druga. Tu nam je težište. I čini mi se, s obzirom na to da mi nemamo tu ni puno prostora, ali ni neke potrebe za politikom velikog domašaja u ovim okolnostima, da je ovaj korak oko NIS-a i odnos sa Amerikom verovatno nešto što je najvažnije u tom smislu. I stoga je, da kažem, ’dodvoravanje’ američkoj administraciji verovatno ono što je nužan taktički korak u narednom periodu.“
Naročito ako se gleda ko će imati primat u svetu u nekom narednom periodu. Amerika je doduše i do sada imala primat, ali deluje da Evropa nema više toliku snagu. Postoji kriza vlasti u njenim ključnim državama.
"To je tačno. Ima tu jedna logika, kada to spustim na srpsku, na našu realnu priču. Apsolutno tačno je da je neka ukupna snaga Amerike u svetu nekako slabija, a snaga Evrope pogotovo, još više i da taj prostor ispunjavaju ponegde Kina, ponegde ovi veći regionalni igrači. Rusija ima svoj problem i ona je ekonomski u suštini u dosta lošem stanju i ti njeni globalni ili regionalni ekonomski kraci su dosta sasečeni, ili su svedeni na neku meru da održavaju da se bave tim ratom. I tačno je da svet postaje multipolarniji, sve je to tačno.
Međutim, kada je reč o refleksiji na nas ovde, mislim da se to zapravo ne reflektuje puno na nas. Mislim da je možda poslednjih deset godina, ispostaviće se, bio taj najmultipolarniji period kada smo mi mogli mnogo lakše i više da sarađujemo sa Kinezima, pod okolnostima koje su vrlo dubiozne, sa onim aneksima strateškog sporazuma gde sve pare koje uzmemo od Kine budu sakrivene od javnosti ugovorima koji su tajna i sve ono što prati naravno i nadstrešnicu i sve druge projekte...
Ali nema veze, neke su se pare mogle uzeti. Kina je išla sa investicijama sa kreditiranjem, mi smo to iskoristili na jedan način, prosto kada nekih finansijskih izvora uporedivog kvaliteta nije bilo sa Zapada. Ali, s obzirom na lokalnu geopolitiku, na našu fundamentalnu ekonomsku poziciju, ta globalna multipolarnost se neće preneti na multipolarnost u Srbiji. Mi možemo čuvati pokušaje da sa gomilom stranih aktera imamo pristojno dobre odnose, što je sasvim ok, ali obrni-okreni, mi smo vezani za ovo podneblje, za evropski ekonomski okvir.
Podsećam, 80 odsto naše trgovine uvoza-izvoza vezano je za Evropsku uniju i za CEFTA-u. Ako izuzmemo iz toga energetiku, koja je ruska, a koja za pet godina možda to više neće biti jer nafta odavno nije, mislim da dve godine nije strogo gledano ruska, poslednje godina pre rata, znači 2021. godine, 60 odsto uvoza nafte bilo je iz Iraka. Jeste da je to bilo iz naftnih polja gore na severu za koja prava iskopavanja ima Gasprom, pa ih onda Gasprom na međunarodnom nivou nekako kontroliše, ali nije bila nafta iz Rusije.
Pančevo je rafinerija koja može da prerađuje raznorazne tipove nafte. Tako da, ako se i gas bude donekle menjao, što je sada doduše pitanje. Jer, šta će biti ako se ove godine rat na neki način stiša i završi? Verovatno će se gasne isporuke za Evropu obnoviti. Osim energetike sa Rusijom i uvoza iz Kine svega i svačega, oni toliko toga proizvode, Kina je proizvođač svega, to je prosto nužna stvar, mislim da ta multipolarnost neće imati tako dramatičnog efekta na nas.
Amerika će ići ka stezanju, da tako kažem, tuđeg kaiša, ka ograđivanju, ne mogu da kažem pritiska da se ljudi distanciraju od svega što je kinesko – kineske tehnologije, kineskih firmi, od ʼHuavejaʼ koji je odavno pod njihovim sankcijama ... Ta vrsta sitnog hladnog rata će biti u porastu. Taj konflikt i taj potencijal će rasti i pritisak će biti prirodno i na bilo kojim drugim zemljama u Evropi, to se prosto podrazumeva. Sve to da mi vodimo politiku maltene na četiri stuba, još od Tadića, moći će da se vodi, ali će biti pomalo skuplja i bez transakcione dobiti koja je bila poslednjih desetak godina ili, hajde da kažem do 2022. godine, do početka rata u Ukrajini, ili do ove nove etapice hladnog rata između Amerike i Kine koja je manje-više već vidljiva.“
Kako može da se odrazi na nas i na našu trgovinu sa Evropskom unijom eventualni carinski rat između Amerike i Evropske unije?
"Nisam ekonomista, ali to je pitanje prestrojavanja evropskih firmi. Da li tu postoji ikakav ćar za nas, to je teško videti. Ja mislim da će te carine biti ukalkulisane u drugačije cene proizvoda i to je to. Neće se proizvodnja bilo čega seliti u Srbiju pa da se izvozi u Ameriku. Možda ćete imati neko pojačano investiranje u Srbiju, ali to je na nivou koji će verovatno biti mikro.
Možda se može videti neki skok u našoj statistici investicija i da neke fabrike, neke firme, odluče da svoju fabriku podignu u Srbiji umesto, recimo, u Bugarskoj, karikiram, ali to je na nekom mikronivou koji u našoj makroekonomiji čak neće imati neki uticaj. Prilikom pregovora o evrointegracijama mi, obrni-okreni, moramo prisvajati regulativu Evropske unije. Sa danom članstva mi treba da zatražimo članstvo u Svetskoj trgovinskoj organizaciji jer još uvek nismo članovi, jedna smo od 10-20 zemalja na svetu koje nisu članovi. Danom članstva koje može biti za tri, pet, osam godina, kad već bude bilo, smo našu spoljnotrgovinsku regulativu uklopili u evropsku. Odnosno, mi više to ne regulišemo, nego to reguliše Evropska unija.
Ima sada i ona priča kako će navodno Amerika svima da uvede carine, samo neće Mađarskoj. Kako će to da izvede? Kako ćete da znate koja roba potiče iz Mađarske? To što ide iz Mađarske ne znači da je napravljena u Mađarskoj. Kako će da sankcioniše nemačku robu, ako nemačka firma samo provuče svoju robu kroz Mađarsku, i onda iz Mađarske izvuče. Tu je prosto nemoguće napraviti distinkciju između evropskih zemalja na tako globalnom nivou, to je totalna besmislica. Upravljanje makroekonomijom, upravljanje spoljnom trgovinom je domen Evropske unije. Ovako ili onako, mi smo gurkani u tom smeru. Ako se svrstavamo, nemaš tu gde da se svrstavaš nego da ćeš biti sa najvećim trgovinskim blokom kome sam hoćeš da pripadaš.“
Da li će politički uticaj biti jači, američki ili evropski?
"To je zanimljivo pitanje s obzirom na rovito stanje kod nas. Mislim da će na dugi rok da bude evropski, izvesno, u narednih šest meseci i godinu dana, možda američki. Zavisi ko će da dođe za novog ambasadora, zavisi da li će se i kakav specifični kontakt ostvariti na nivou Beograd – Vašington u narednom periodu. Šta će biti sa pregovorima oko Kosova. Grenel, osim što štipne ponekad nešto o Kurtiju ili protiv Kurtija, bavi se dole Panamom ili gde ga je Tramp već slao. On ima globalni portfolio, nije zadužen samo za nas. To na blic, na neku taktičku, na neku operativnu krizu, možda američki uticaj bude dominantan, to je sasvim moguće. Ali, na dugi rok, u naredne dve, tri, četiri godine u suštini će uticaj Evropske unije biti važniji.“
Kada govorimo o političkom uticaju Amerike, ne može se izbeći i pitanje USAID-a koji je praktično bio jedno od oruđa za plasiranje američke politike ovde.
"Jeste, bio je i to. Ali, ti imaš gomilu vozila hitne pomoći koja su kupljena od njihovih para. Imaš medicinsku opremu koja je kupovana od toga. Sajt Narodne skupštine je od toga plaćen. Sajt Tužilaštva, sudova u Srbiji je od toga plaćen. Ne znači da mi ne bismo imali iks stotina hiljada ili miliona evra, koliko košta da se to napravi, i da funkcionišu baze podataka i svega toga. Ali, hoću da kažem, ako dolazimo do toga, ogroman deo novca otišao je u te materijalne stvari koje mi kao javnost ili publika na neki način koristimo svaki dan. A manje od toga je ono što je politički senzitivno ili medijski zanimljivo. To je ono – aha, ovi su tamo u nekom NGO na projektu USAID-a, a opoziciono su nastrojeni pa sada oni nešto rovare po majci Srbiji.“
Upravo moje pitanje i jeste kako to stopiranje USAID finansiranja na 90 dana sa neizvesnošću šta će se dalje dešavati, može da utiče?
"Da li će USAID u toj formi preživeti, verovatno neće. Da li će oni biti skloni da to potpuno ukinu i naprave nešto svoje, pod drugim imenom i da deo novca koji su koristili, verovatno manje nego ranije, usmeravaju na ono što administracija prosto misli da je praktično? Verovatno da. Ali, dok uđu u sistem i dok ekipe iz DODGE-a i trampovci shvate – aha, mi smo imali tu neke svoje pipke, imali smo tu neki svoj uticaj, kontakte, i sve ostalo...
Gomila stvari je za njih tu izvesno politički korisna i u okolnostima nove vlade. Meni se čini je, bez obzira na to šta će da bude sa USAID-om kao imenom, kao brendom, institucijom, to njihova unutrašnja stvar, da će svakako Amerika nastaviti da na nekom nivou, sa nekim drugim, da ne kažem idejnim osnovama, smernicama, prioritetima, nastavi da svojim novcem utiče. Nisu oni ušli u neku vrstu izolacionističkog zamaha, koliko je to na neki način interni sukob između dve elite – republikanske i demokratske. To je njihovo, zapravo, unutrašnje ’peglanje’, koje sada ima onako eksplozivan odjek.
Kad se malo slegne prašina, ja sam siguran da će oni nastaviti sa sličnom vrstom operacija, samo možda pod drugim brendom, ako Trampu bude zanimljivo da ga menja. Ja verujem da će biti nešto drugačije svakako, ali neke slične vrste ili forme spoljnopolitičkog uticaja. Ne verujem da će oni sad reći – mi smo to isekli i nikom ništa. Mislim da to neće da se desi.“
Neće se odreći te vrste uticaja.
"Bar nekih elemenata od svega toga. Nešto će da naslede, nešto će da prave novo, daće neke druge direktive. Ok, ove stvari što su pominjali juče programi koji se tiču raznovrsnosti, jednakosti i inkluzije na radnim mestima i slično, to će verovatno da ode, da odleti. To je bilo javno zanimljivo, javno upečatljivo, ali da li je to bio neki specifičan uticaj, neka posebna korist na terenu ili više neka ideološka igranka? Pa najviše ovo poslednje. Tako da ćemo lako videti šta je njima važno, a da ove druge stvari na koje su trošili pare iseku i završe sa tim.“
I da preusmere negde drugde, verovatno.
"Da da preusmere na neke druge, ali sigurno će dobar deo nastaviti da teče na drugačijim osnovama, drugačijim prioritetima. Ali, kažem, ne verujem u radikalnu promenu u pristupa svim zemljama. U neke promene svakako da.“
Da se vratimo malo u Evropu. Očekuju nas nemački izbori. Nemačka je ovde isto vrlo uticajna, ima svoje pipke, ima svoje interese ovde, na Kosovu. Šta se može očekivati posle ovih izbora?
"CDU će verovatno biti prvi i verovatno će dati kancelara, bez obzira na ovo sada sa AFD-om. Njima su žute demokrate, odnosno liberali (FDP) koji su sada u vlasti sa SPD-om najpoželjniji kandidat, ali su oni uvek na ivici cenzusa i pitanje je da li će ga preći. Ali, ni velika koalicija sa SPD-om nije bez izgleda, u zavisnosti od brojki. Ne verujem da će hteti ili moći ili smeti da uzmu AFD u koaliciju. Mislim da će to gledati da izbegnu. A opet, Zeleni se smatraju vrlo toksičnim, pa ne verujem da će biti ova ista koalicija, samo minus socijaldemokrate koje će zapravo da naslede CDU. To neće biti velika koalicija. Pre će biti ili dvočlana sa SPD-om, ako brojke to prosto dozvole, ili će ubaciti i slobodne demokrate, ako oni pređu cenzus.
Ne verujem da će CDU sa AFD-om smeti da formira vladu, čak i ako budu imali brojke za to. U tom smislu, ne očekujem dramatične promene, pogotovo ne spoljne politike. Očekujem više njihovu internu promenu, pokušaj neke ekonomske konsolidacije. Postoji tu nekoliko kombinacija, ali mislim da će najpre biti velika vlada između socijaldemokrata i CDU-a, zbog brojki koje budu to nalagale. To će biti neki kompromis, ne nešto dramatično drugačije od ovoga, a pogotovo ne u spoljnoj politici ili u regionalnoj politici prema Balkanu.“