Vesti
04.06.2023. 16:01
Đoko Kesić

Intervju

Petar Pijanović: "I roditelje bi trebalo učiti kako da vaspitaju decu"

1
Izvor: foto: Marko Stevanović

Neki ozbiljni vaspitači sa iskustvom i velikim uspehom u radu sa predškolcima misle da bi i roditelje trebalo obučiti za rad sa tom decom. Odatle sve počinje. To kaže i izreka: daj mi dete pa ću ti ga vratiti kad bude imalo šest-sedam godina

Najznačajnija oblast i mera napretka svakog društva sagledava se u viziji obrazovanja. Naš obrazovni sistem zapao je u tešku krizu, što ilustruje sama činjenica da nikad u školama nismo imali toliko đaka odlikaša, a manje znanja, kako školskog tako i iz opšte nacionalne kulture. Sve ovo zaokruženo je đačkim nasiljem, haosom u odnosima roditelji – deca, nastavnici – učenici, nastavnici – roditelji.

Kako izaći iz ovog začaranog kruga?

U potrazi za odgovorima na ova pitanja pričamo sa univerzitetskim profesorom dr Petrom Pijanovićem, istoričarem srpske kulture koji će reći da su nas u poslednjih četvrt veka sustigle sve srpske istorijske zablude. On je u intervju za "Ekspres" pre više od dve godine govorio da su srpski školski učenici "svačiji i ničiji".

Profesor Pijanović je apsolutno kredibilan sagovornik o ovim našim mukama. On se bavi istorijom srpskog jezika, književnosti i kulture uopšte. Objavio je niz značajnih studija, o srpskom jeziku i književnosti od Temišvara, Sent Andreje, do Trsta i Austrougarske. Nagrađivane su mu studije o Borislavu Pekiću, Danilu Kišu, Njegošu...

I još jedan deo njegove radne biografije: bio je duži niz godina glavni urednik Zavoda za izdavanje udžbenika Srbije.

Kako biste opisali stanje u srpskom obrazovnom sistemu - od osnovnog do univerzitetskog?

"Obrazovni sistem u značajnoj meri je javna slika društva i vrednosti koje to društvo neguje. U vremenima kada se rađala nova Srbija do Prvog svetskog rata na mestu ministra prosvete nalazili su se ljudi velikog ugleda. Prvi u nizu je Dositej Obradović. Bio je upravitelj srpskih škola, onda ’popečitelj’ Ministarstva prosvete i učitelj Karađorđevog sina Alekse. U tom nizu je i Jovan Sterija Popović kao načelnik Ministarstva prosvete. Ministri, a uporedo sa tim ljudi od visokog javnog ugleda, bili su i Dimitrije Davidović, Ljubomir Nenadović, Stojan Novaković, Vladan Đorđević, Ljubomir Stojanović, Jovan Žujović i Jaša Prodanović... Prosveta je tada bila temelj moderne srpske države. A danas – prosveta je na margini društva umesto u njegovom centru. Šta je danas sa autoritetom ministra, načelnika, direktora škola i, što je najvažnije, nastavnika? Šta je sa poželjnim vrednostima i uzorima? Jedan vrednosni sistem urušen je devedesetih godina, a drugi još nije izgrađen. Otuda stanje u obrazovnom sistemu treba menjati. Dete je neotporno na različite bolesti društva. Treba lečiti društvo, ali i prosvetu da bi se pomoglo mladima. To kažem kao neko ko je neposredno ili posredno radni vek posvetio obrazovanju i knjizi."

Mnoga kredibilna mišljenja kažu da to stanje nikad nije bilo toliko loše kao danas?

"Verovatno je tako, ali to treba detaljnije istražiti. Čemu služe instituti za pedagoška i psihološka istraživanja ako ne, uz druge poslove, i da rade na utvrđivanju tog stanja, dijagnozama i, sa Ministarstvom prosvete, preveniranju bolesti koje su proizvele i dve velike nesreće koje su se desile za samo dva-tri dana? Simptoma velikih neuroza i poremećaja bilo je i ranije, pa i nedavno. Zar to ne dokazuje i slučaj profesorke iz Trstenika i njenih učenika koji su je povredili, pa od togа napravili strašnu sprdnju!? Tako je profesorka povređena i ponižena, dok su počinioci nedela i dalje u školi. Čuo sam i izjavu direktorke jedne škole u Beogradu koja je te prestupnike iz Trstenika bezmalo uzela u zaštitu ili relativizovala njihov delikt. Pravdala je to procedurama odlučivanja i nadležnostima različitih komisija koje o tome odlučuju, ali i brigom za prestupnike. U svemu tome gubi se autoritet i ugled nastavnika. Zašto se to radi i šta se time postiže?! To u školama postaje praksa i poruka. Kultura nasilja danas ili sutra rađa veliko zlo. Valjda je to jasno?!"

1
Izvor: foto: Marko Stevanović

Skoro sam sreo poznanicu koja je profesor u jednoj srednjoj školi u centru Beograda. Kaže: "Kad bi samo znao kakav košmar nam svakodnevno prave đaci i roditelji".

"Znam za slične izjave. Đaci su pod pritiskom roditelja da budu odlični jer takav uspeh ima većina učenika, a profesori su u nevolji pošto trpe pritiske i đaka i roditelja, pa i direktora koji često ne štite profesore. Umesto da svako radi svoj posao i da sve bude normalno. A nije normalno i zato što je pravo znanje zamenjeno internet pomagalima i podacima koji se brzo dobiju i još brže zaborave. Ono što je savremeno treba prihvatati, ali ne po svaku cenu. Pre dvadeset godina važna istraživanja u Francuskoj pokazala su da prekomerno korišćenje kompjutera stvara štetne posledice kod dece. Ometa intelektualni razvoj, dovodi do otuđenja i povlačenja iz sveta. Mladi tako ulaze u svet koji je imitacija života. Tako nastaju i ’veštački rajevi’ koje dodatno podstiče upotreba opijata. To stanje postaje košmar koji ulazi u škole. Upotrebu digitalnih sredstva u nastavi treba temeljiti na pravim metodama i povezivati ih sa proverenim vrednostima. Zbog svega toga izuzetno je važna vaspitna uloga koju škola nužno mora imati, a ta uloga danas je zanemarena. I to je veliki problem koji treba rešavati."

Kako smo došli do tragedije koja se dogodila u školi "Vladislav Ribnikar" i da li je moguće da niko nije čuo učiteljicu iz jedne beogradske škole koja kaže "Bilo je pitanje dana kad će se ovo dogoditi"?

"Dok nadležni nisu primetili, ta učiteljica je na obrazovnom tkivu videla čir koji je sada pukao. Dve skorašnje tragedije samo su posledica i potvrda takvog stanja. Negativni junaci postali su ’heroji’ našeg doba, dobijajući udarna mesta u medijima, posebno na naslovnim stranicama novina. Prestupnici i psihopate ’leče’ anonimnost javnom slikom kakvu o sebi žele da stvore. Kada smo na stranicama tih glasila, pa i u većini elektronskih medija čuli ili videli uzorne mlade ljude koji su budućnost ovog društva?! Zašto je to tako i ko je za to odgovoran? Odgovorni su i roditelji i škola. Jedna uzgredna napomena u vezi sa ovim. Neki ozbiljni vaspitači sa iskustvom i velikim uspehom u radu sa predškolcima misle da bi i roditelje trebalo obučiti za rad sa tom decom. Odatle sve počinje. To kaže i jedna izreka: daj mi dete pa ću ti ga vratiti kad bude imalo šest-sedam godina.U toj dobi, zapazio je Lav Vigotski, dete u svakom doživljavanju i njegovom ispoljavanju pokazuje izvestan intelektualni momenat. Razvoj apstraktnog mišljenja pomaže detetu da razume ono što će učiti u školi. Otuda je ta veza bitna u sagledavanju mladog čoveka, njegovog sazrevanja i problema koje mladi u sebi nose. Zajedno sa roditeljima, školski psiholog i pedagog o tome na vreme treba da povedu posebnu brigu."

Postali smo društvo sa dijagnozom, teško smo bolesni, a da ta bolest nije nastala juče?

"Bolesti sa takvom dijagnozom leče se psihosocijalnom terapijom. Takva terapija donosi očišćenje ili katarzu. Njegoš na jednom mestu u ’Gorskom vijencu’ kaže: ’Iza tmine i sunce ogrije: / pred večer se nad tobom izvedri’. Ta vedrina može da bude lekovita kao razum i humanost, empatija i ljudska solidarnost koji nam danas toliko nedostaju."

Strani izdavači i poželjni domaći autori pišu nam nacionalne udžbenike, Mehanizam Haškog tribunala je supervizor vaspitanja naše dece, gde su Srbi krivi za sva stradanja na Balkanu od 1912. godine, janjičari su bili privilegovan stalež, Miloš Obilić i Gavrilo Princip teroristi...?

"Pokrećete čitav niz važnih pitanja o kojima treba raspravljati ozbiljno i odgovorno. Po poznavanju, ja ću izdvojiti samo jedno koje se tiče školskih knjiga. Pre koju godinu bilo je zvaničnih najava da bi javnom izdavaču (Zavodu za udžbenike) trebalo poveriti izdavanje udžbenika za nacionalnu grupu predmeta. Ta dobra ideja nije ostvarena, ali još nije kasno. Za šest i po decenija Zavod za udžbenike i nastavna sredstva zadužio je našu kulturu stotinama miliona školskih knjiga i učila. Objavio je i stotine knjiga u sabranim i izabranim delima kojima je ta kultura kolekcionirana i magistralno predstavljena. To je ostavština za budućnost. Kao državni izdavač, Zavod je svake godine, uz udžbenike na srpskom, u ponudi imao i oko hiljadu, velikim delom neprofitabilnih naslova na jezicima manjinskih zajednica. To je slabilo ekonomsku moć ove kuće i njenu konkurentnost na tržištu školske knjige. Zbog svega, za očekivati je da država pomogne javnom izdavaču. Onda bi i pitanja koja otvarate mogla da dobiju prave odgovore na stranicama Zavodovih udžbenika."

Šta da radimo, kako da lečimo naš prosvetni sistem? Odakle početi, od Bolonje, od statusa prosvetnih radnika? Niko u celoj tragediji ne pominje kupljene diplome koje poseduju mnogi ugledni građani? Nešto moramo činiti - šta predlažete?

"U poslednjih nekoliko decenija gledao sam kako gromko najavljivane reforme postaju eksperimenti i propadaju. To traje od famoznih ’šuvarica’ do reformi nastave na univerzitetima koje nisu imale dobar epilog. ’Bolonja’ je tu vrh ledenog brega. Ona ima dva obrazovna kruga: osnovne i master studije. Prvi krug je nedorečen i nefunkcionalan, a drugi je na sredokraći između ’stare’ diplome i pravog magisterija; zapravo, ni jedno ni drugo. Glavni je problem u tome što su doskora ozbiljna znanja zamenjena površnošću i provizornim sticanjem veština. Danas je na delu i prvobitna akumulacija kapitala i lažno stečenih, tj. kupljenih diploma. Neki bi rekli da je to osveta loših đaka. Izlaz iz toga su nova obrazovna strategija, akademski red, normalnost i zakonitost, te nasušna potreba da na čelu prosvete budu ličnosti poput onih koje su pomenute na početku ovog razgovora."

Komentari
Dodaj komentar
Close
Vremenska prognoza
clear sky
26°C
28.04.2024.
Beograd
Wind
PM2.5
5µg/m3
PM10
6µg/m3
UV
UV indeks
1
AQI indeks
1

Oni su ponos Srbije

Vidi sve

Najnovije

Vidi sve

Iz drugačijeg ugla

Vidi sve