INTERVJU SLAVICA JOVANOVIĆ: “Crna Gora je obilježila Duška kao državnog neprijatelja”

INTERVJU SLAVICA JOVANOVIĆ: “Crna Gora je obilježila Duška kao državnog neprijatelja”


Duško Jovanović, vlasnik, direktor i glavni i odgovorni urednik podgoričkog opozicionog lista “Dan” ubijen je 27. maja 2004. ispred redakcije, sa 16 hitaca. Za ovaj zločin osuđen je samo čuveni crnogosrki karatista Damir Mandić, i to kao saizvšilac. Kome je Mandić bio saizvšilac u ubistvu, ko je naredio zločin, nikada nije otkriveno. Istraga, ili preciznije opstrukcija istrage, brojni namerni propusti pokazali su samo jedno da je Jovanović ubijen zato što je bio novinar, urednik, zbog tekstova koje je objavljivao u svom listu. A motiv govori sve ostalo, jer je upravo to prvi korak svake istrage: “Saznaj motiv, saznaćeš i ubice.”

Iza Duška Jovanovića ostala je redakcija, njegove kolege, supruga Slavica, koja je u vreme Duškovog ubistva bila u drugom stanju. Retko se od tada obraćala medijima, samo kratkim izjavama ili kada je govorila o Fondaciji Duška Jovanovića, koju je osnovala kako bi se nagradili istraživački novinari.
Prvi put, 15 godina posle zločina Slavica Jovanović u ekskluzivnom intervjuu govori o svemu što je zakočilo istragu, zašto je Duško ubijen, ali i brojnim napadima kojima je od tada bila izložena, i ona i njen i Duškov sin.
“Nema oružja iz kog na nas nije pucano”, kaže udovica ubijenog Duška.
“Zvanična Crna Gora je obilježila Duška Jovanovića kao državnog neprijatelja. I odradila je posao! Shodno tome jasno je da učinilac sebe neće nikada odati. Naprotiv, učiniće sve da osujeti postupak kako bi se tapkalo u mjestu. Ipak, pri činjenici da se krivično djelo vrši i činjenjem i nečinjenjem, sve je jasno kao dan. Primedbi na istragu ima toliko da bih mogla pisati danima. Istragu je vodio istražni sudija Radomir Ivanović, poznat kao “sudija za sva nerasvijetljena ubistva”. Sjećam se kada sam davala izjavu kod njega, rekao mi je:” Samo bi mi još trebalo da mi se zaplačeš”. Istraga je urađena tako da je bilo bolje da nije ni rađena. Izdvojit ću jedan detalj, ali detalj koji sam za sebe može dovesti do bitnih saznanja. U izjavi pred istražnim sudijom, kazala sam da sam par dana prije nego što je Duško ubijen dobila 17 SMS poruka sa broja 067. Zajedno smo ih pročitali, Duško i ja. Sadržinu tih poruka sam prenijela doslovce. Ukratko u njima je pisalo sve što će se dogoditi. Tu izjavu sam dala u predistražnom, istražnom i sudskom postupku. Kada sam kasnije otišla kod tada Vrhovne državne tužiteljke Vesne Medenice, da je između ostalog pitam i za te poruke, odgovorila mi je da sam to trebala reći ranije, da je sada kasno. Međutim, jedan od razloga zbog kojeg sam otišla jeste da je pitam zbog čega je izdala nalog da se grafološki vještači moj rukopis. Naime, Duško je dobio prijeteće pismo koje sam lično predala njegovom bratu Mišku Jovanoviću. U principu to i nije sporno, jer ja želim da svako bude ispitan, čak i ja. Međutim, znam i za to imam i dokaz da je, zbog tog pisma veštačen moj rukopis i to mnogo ranije, kao i da je dobijen negativan izvještaj grafologa. Pred kim je to trebalo mene okriviti za zločin? Čemu farsa? Pa ponovno izdavanje naloga, za nešto što već znate! Šta su time dobili? Koga su željeli da dobiju na svoju stranu, s kim su se igrali? I najbitnije zloupotrebljavajući porodičnu tragediju koga su prikrivali? Sve što su policija i tužilaštvo radili bila je farsa da se digne velika prašina, da se stvori privid da se nešto radi, a u stvari iza učinjenog prljavog ubistva, učinjene su isto toliko prljave stvari protiv supruge i sina Duška Jovanovića. Time su pokušali oduzeti ime i meni i njegovom i mom sinu, ali ono što najviše vrijeđa jeste što su na sve načine pokušali njemu mrtvome oduzeti dostojanstvo”, kaže Slavica Jovanović.
(6)
Uvrede, podmetanja, zločini…
Međutim, kako kaže, što je bilo više uvreda, podmetanja, i teških zločina uperenih protiv nje i njenog i Duškovog sina, ona je bila jača.
“Nema oružja iz kojeg na nas nije pucano. Nije tu kumovao samo vladajući režim, već i pojedini lideri opozicionih partija, koji se danas samoprozivaju, ali i mediji željni krvi, ovaj put moje. Jedan medij je i osnovan radi blaćenja Duškovog i mog imena, upravo kad je haranga protiv nas i počela. Radi se o Nedjeljnom Žurnalu, čiji je urednik bio Aleksandar Eraković, koji je uskoro postao lični savjetnik Mila Đukanovića, a sada cijenjeni ambasador. Svi oni su napravili klimu koja je trebala da pokaže da sam ja organizator ubistva mog supruga i oca mog nerođenog djeteta. Tek tada sam postala svjesna vrijednosti novine koju je osnovao moj suprug. Pored Duška, “Dan” je bio i ostao mnogima kost u grlu.Na njihovu veliku žalost, što besramnija njihova djela, to jača novina, ali i moja odluka da zaštitim sebe, svoje dijete i lik i djelo mog supruga.
Motivi su bili različiti. A namjere svima njima prljave i nečasne. Naravno, da je tu bilo i ljudi bliskih Dušku, koji su ga “prodali”, te za učinjene zasluge dobili nagrade. Pored sumnji da sam ga ja ubila, tužilaštvo je podiglo protiv mene optužni predlog zbog dvobračnosti.
Kome i zašto je bio cilj osporavati Duškovu volju i praviti farsu poništavajući njegov brak kada se zna da je Duškov sin zakonski naslednik, a ja njegov staratelj?! Kome se to davala lažna nada, kakvi su to ljudski apetiti koji ne prezaju ni od čega. Danas poslije 15 godina, meni, mom sinu i malobrojnim iskrenim prijateljima, sve je jasno. Suštinski je sve od početka do kraja bila bestidna farsa iza koje stoje kako oni koji su Duška fizički ubili tako i oni koji su uradili sve da ubiju sjećanje na njega. Optužni predlog je zastupao osnovni tužilac Veselin Vučković, kasnije VD Vrhovnog državnog tužioca. Na moju konstataciju da bi bilo ljudski povesti računa o tome da moj suprug više nije živ, te da sudska praksa ne pamti da se poništava brak mrtvom čovjeku, odgovorio je:”Mene lične tragedije ne zanimaju, ja sam profesionalac u svom poslu”. Zaista vjerujem da ga lične tragedije ne dotiču, posebno ne moja, a koliko je profesionalac govori da kasnije sa mjesta VD Vrhovnog državnog tužioca, nije učinio ništa da se ubistvo pomakne sa mrtve tačke. Jednako možemo govoriti i o profesionalizmu istražnog sudije Novaka Ražnatovića, koji je bio istražni sudija u noći kada je Duško ubijen. Kada su ga pozvali da potpiše službenu zabilješku u kojoj je Damir Mandić dao iskaz, rekao je da to može čekati jutro, da se razdani, a to što će na istinu pasti mrak koji do danas traje, zapravo je bila primarna obaveza sudije Ražnatovića.”, kaže Slavica.
Bio praćen, ali ne i zaštiućen
Na naše pitanje koji je motiv ubistva njenog supruga, Slavica odgovara: “Duško nije bio samo novinar, on je jednostavno bio predodređen za lidera, narod mu je vjerovao. Kao takav bio je velika prijetnja, posebno što se ubrzo nakon ubistva održavao referendum. Po tom pitanju Duško je imao čvrst stav. Prvo demokratija, pa država. A ne obrnuto! Danas se njegov stav u potpunosti pokazao ispravnim. Crna Gora je privatna država.”
Slavica kaže i da je Duško pre ubistva bio praćen i da nije bio zaštićen.
“Govorio je: “Ako te država odluči ubiti, džaba ti sva obezbjeđenja. Sadašnji premijer Duško Marković, kako sam svjedočila, u telefonskom razgovoru kazao je Dušku: “Jovanoviću, od mojeg ćeš metka stradati.” Suprug mi je to naravno prenio. Da li je to bio animozitet prema mom suprugu, zavist, pakost ili šta drugo, ne znam, ali danas poslije 15 godina ove reči imaju posebnu težinu. Upravo, da bi skinuo ljagu sa svog imena, on je bio dužan da sa svoje pozicije učini sve da se ubistvo rasvijetli. Da li nije htio, nije smio, ili nije umio, jednako je pogubno za Crnu Goru”, kaže Slavica.
I Milo Đukanović je, kaže Slavica, izjavio da je sve dozvoljeno u predizbornoj trci, tako da je i on kao i mnogi drugi zloupotrebljavao Duškovo ime zarad političkih poena.
Slavica je i danas u “Danu”, vodi Fondaciju koja nosi ime njenog ubijenog supruga, a na pitanje da li ubistvo, i nerešeno ubistvo i danas ugrožava novinarsku slobodu u Crnoj Gori, kaže: “Ubistvo mog supruga jeste i biće kamen spoticanja Crnoj Gori za svaki njen napredak. Činjenica je da su mediji u Crnoj Gori ili režimski ili opozicioni. Sloge profesije nema. Tako običan građanin, čitajuci sve dnevne novine i gledajući informativu vodećih TV stanica ne zna više u šta da vjeruje. Što je potpuno opravdano. Jer narod jedva sastavlja kraj sa krajem i gubi interesovanje za sve ostalo. To je siguran način da se sa mrtve tačke ništa ne pomjera.”
Opširnije čitajte u štampanom izdanju Ekspresa… 

+ Trenutno nema komentara

Dodajte komentar