KOORDINACIJA SRPSKIH UDRUŽENJA PORODICA NESTALIH I UBIJENIH: Aktuelizovati pitanje odgovornosti za pogrom nad Srbima 2004.
Koordinacija srpskih udruženja porodica nestalih, ubijenih i poginulih lica na prostoru bivše Jugoslavije pozvala je danas vlasti Srbije da pri Ujedinjenim nacijama aktuelizuju pitanje odgovornosti za posledice pogroma Albanaca nad Srbima 2004. godine na Kosovu.
U saopštenju koordinacije povodom godišnjice progroma navodi se da su počinioci napada blago kažnjeni, a proteranim Srbima nije omogućen povratak niti naknada za uništenu imovinu.
"Time, kao i konituitetom nasilja nad Srbima, samoproglašene albanske vlasti na Kosovu i Metohiji, šalju poruku da u 21. veku izgradjuju društvo koje nije usvojilo minimum civilizacijskih standarda, društvo u kome je poželjno podsticati, a ne nekažnjavati zločine nad Srbima i uništavanje srpske kulturne baštine na Kosovu i Metohiji", piše u saopštenju.
Ocenjuje se i da je taj pogrom sramota za UNMIK, KFOR i vlasti u Prištini, a zatražili su srpske vlasti da pokrene pitanje medjunarodnih garancija da se takvo ili slično nasilje neće ponoviti.
Sukobi na Kosovu i Metohiji su izbili 17. marta 2004. nakon što je UNMIK policija pronašla tela dvojice albanskih dečaka u Ibru u selu Čabar kod Zubinog Potoka.
Albanski mediji su za tu tragediju optužili Srbe, što je pokrenulo demonstracije koje su prerasle u nasilje i proširile se na celo Kosovo i Metohiju.
Tokom dvodnevnog nasilja nad Srbima, njihovom imovinom, crkvama i manastirima, etnički je očišćeno šest gradova i 10 sela. Za sve to odgovarao je mali broj Albanaca, a izrečene kazne gotovo su simbolične.
U tom nasilju ubijeno je 11 Albanaca i osam Srba, povredjene su 954 osobe, medju kojima su bili i pripadnici medjunarodnih misija. Sa Kosova tom prilikom proterano je 4.012 Srba, a prema podacima UNHCR, u prvih deset godina vratilo se tek nešto više od 150 porodica.
U neredima je uništeno ili oštećeno oko 800 kuća, kao i 35 pravoslavnih crkava i manastira medju kojima i 18 spomenika kulture poput crkve u Prizrenu - Bogorodice Ljeviške iz 14. veka.
Prema ondašnjoj oceni OEBS, nasilje ne bi bilo tako intenzivno i brutalno da nije bilo neodgovornog izveštavanja medija o smrti dečaka.