Aktuelno
Podela u društvu je sve veća
Punih osam meseci život u Srbiji se odvija u vanrednom ritmu. Ne po pravnim merama, već po emocionalnom i društvenom naboju koji ne jenjava. Ulica je postala svakodnevna pozornica političkih i građanskih previranja, a sve što se izdešavalo od prvog novembra 2024. godine do danas svedoči da kriza uveliko nije samo politička, već je duboko društvena.
Do 28. juna ove godine često je moglo da se čuje kako energija protesta opada, kako je sve manji broj građana na ulici, kako nezadovoljstvo polako, ali sigurno vene. Međutim, sve te priče su posle ovog skupa pale u vodu jer je tog dana u Beogradu bilo mnogo ljudi. Ne kao 15. marta, ali više nego dovoljno da se njihovo prisustvo i poruka ne mogu ignorisati. Procene koliko je ljudi na Vidovdan bilo na Slaviji se ne poklapaju. Dok MUP tvrdi da je na ulici bilo 36.000 ljudi, Arhiv javnih skupova je procenio da ih je u vreme komemorativne tišine na Slaviji bilo oko 140.000.
Međutim, važnije od samog broja okupljenih jeste ono što su ti ljudi, kao i oni iz Pionirskog parka, nosili u sebi – bes, razočaranje i, sve češće, mržnju.
Od prvog novembra prošle godine, kroz niz protesta, blokada, zahteva i incidenata, Srbija je svedok jednog kontinuiranog stanja napetosti koje je, čini se, doživelo svoj vrhunac baš na Vidovdan. Od tog dana promenio se karakter protesta, ali i način na koji policija na njih reaguje.
U kom pravcu se kreće trenutna društveno-politička kriza i da li je došlo do njene eskalacije, pitanje je koje ovih dana traži odgovor. Dok jedni ističu da prisustvujemo njenom vrhuncu, ima i onih koji poput Vladimira Vuletića smatraju da se ne radi ni o kakvoj eskalaciji, već da je samo došlo do promene taktike.
"Eskalacija bi usledila kada bi na ulice izašlo milion ljudi. Broj ljudi koji danas blokira ulice samo iritira građane. Da bi ova taktika, koju sada blokaderi koriste, imala smisla, na ulice mora da se izvede broj ljudi koji sam pomenuo. Tada to ima težinu i može da izazove raspisivanje vanrednih izbora. Ukoliko se nadaju da će kao i sa blokadama fakulteta po 20, 30 ljudi postići nešto, neće. Nema sumnje da će ovo trajati još neko vreme, ali ne vidim da je ovo neki problem koji će da izazove ono što se očekuje.
Kada je reč o vlasti, da, tu je došlo do promene. Policija sada popisuje, kažnjava. Uglavnom je reč o mladim ljudima koji dobijaju kazne. Oni te kazne verovatno neće platiti, ali će imati problem kada budu hteli da izađu iz zemlje na primer. Tako da i dalje se nastavlja ta neka bitka, samo ne vidim da je reč o eskalaciji već o promeni taktike“, kaže Vuletić za "Ekspres“.
Da li je reč o eskalaciji ili samo o promeni taktike očigledno možemo da diskutujemo, ali činjenica je da na ulicama Srbije, posle duže vremena, ponovo imamo prisutno nasilje koje je posledica netrpeljivosti. Verovatno najbolji pokazatelj situacije u kojoj se trenutno nalazimo kao društvo jeste to da ponovo prisustvujemo scenama u kojima se građani međusobno verbalno i fizički sukobljavaju, automobilima razbijaju blokade, ali i tome da je čitav kordon policije potreban da bi se održali ponovljeni izbori na jednom biračkom mestu na kome pravo glasa ima nešto više od 400 ljudi.
Da li je to razlog za alarm i ukoliko jeste ‒ šta je rešenje? Ovo pitanje glasnije nego inače odzvanja od Vidovdana kada su u Beogradu, jedna naspram druge, stajale dve Srbije, razdvojene kordonima policije. Vreme dijaloga je očigledno prošlo jer u atmosferi u kojoj obe strane govore da je ona druga nelegitimna nemoguće je razgovarati. Da li se onda kao jedino ispravno rešenje nameću vanredni parlamentarni izbori, koje nezadovoljni građani traže, koje smo u prošlosti često imali, i zašto vlast u ovom trenutku ne pristaje na njih?
Vuletić smatra da iz vlasti procenjuju da "ti izbori nisu oni koji bi rešili ovu situaciju, nego su samo povod da imate uzrok koji je neophodan da bi se protesti nastavili“.
"Vlast veruje, na osnovu ovog što se dešava, da bi izbori bili u najmanju ruku tesni, ali da imaju veću podršku. To je ono što ja čujem od vlasti. Ali kada se izmaknete, onda postavite pitanje kada se traže vanredni izbori. To je ili situacija kada imate gubitak poverenja u parlamentu, što ovde nije slučaj jer nije došlo do raspada vladajuće koalicije. Da se SPS na primer povukao ili drugi koalicioni partneri, to bi već bio razlog. Drugi razlog je kada postoji politički konsenzus svih aktera. I treća situacija jeste da imate takav unutrašnji sukob koji je građanski rat praktično.
Ono što se pokušava jeste da se stvori situacija te vrste napetosti i da ispadne da stvari ne funkcionišu. To što vi tokom dana imate blokade koje na neko vreme, dok ne dođe policija, onemogućavaju slobodan prolaz ne znači da institucije ne funkcionišu. To se pokušava postići, ali se ne postiže. Blokada fakulteta trebalo je da bude model koji je trebalo da se prenese na ostale institucije. Mi smo imali situaciju da mesec dana ne rade pozorišta, advokati su isto toliko bili u štrajku, osnovne i srednje škole, ne sve, takođe neko vreme nisu radile, ali sve ostale institucije su funkcionisale“, kaže Vuletić.
Sagovornik "Ekspresa“ je u pravu kada ovo kaže jer činjenica je da su najpobunjeniji prethodnih meseci, pored studenata, bili upravo prosvetari i univerzitetski profesori i da je podrška drugih slojeva u ovom smislu izostala. Međutim, isto tako je istina da je taj njihov vid borbe doveo do toga da faktički cela jedna školska godina bude izgubljena. Zato se postavlja pitanje šta se dešava ukoliko se trenutna situacija nastavi i posle septembra, da li će to biti znak da je rešenje neophodno tražiti u izborima.
"Zamislimo situaciju da se raspišu izbori i da ponovo pobedi aktuelna vlast. Onda se problem ne bi rešio. Vi biste i dalje imali protest ljudi koji su nezadovoljni time što ih ova vlast predstavlja. Ja mogu da razumem ljude koji na takav način razmišljaju, bez obzira da li je to opravdano ili ne. Postoji naprosto nekakav konsenzus da ukoliko želimo da živimo u uređenom društvu, u kom ne želimo da jedni drugima razbijamo glave, onda prihvatamo da u nekom periodu vladaju i oni sa kojima se mi ne slažemo, čekajući vreme da oni koji su naši izabranici dođu na vlast. Živimo u neko vreme u kojem se taj model više u tolikoj meri ne poštuje i plašim se da ćemo živeti u takvom vremenu nešto duže nego što očekujmo“, ističe naš sagovornik i dodaje:
"Ne mislim da će se ovo zaustaviti preko noći. Može da se desi da ni nova školska godina ne bude normalna. Ako mene pitate, kada bi neko mogao da garantuje da će izbori razrešiti stvar – da to bi bila dobra opcija. Ali pitanje je da li bi oni doveli do toga. Kao što ovi traže izbore, tako sa druge strane oni od kojih ih traže mogu da kažu šta je problem da sačekate još godinu i po dana dok se ne završi Ekspo. Govorimo o tome šta kažu jedni, a šta drugi.“
Na kraju, važno je imati na umu da će se trenutna društvena kriza pre ili kasnije okončati. Sve ovo što danas živimo jednog dana će se zvati juče. Ali obični građani, oni koji su na Vidovdan bili i u Pionirskom parku i na Slaviji, i dalje će morati da žive jedni pored drugih. Pitanje je ‒ da li će moći?
"Zaboraviće se kao da to nikada nije bilo“, smatra Vuletić.
Da li je sagovornik "Ekspresa“ u pravu, pokazaće vreme. No, o tome bi svi trebalo da razmišljaju – a najpre oni koji imaju političku moć, i sa jedne i sa druge strane. Jer upravo su oni predstavnici tih ljudi koji su se 28. juna našli s dve strane istih ulica.