Opozicija u Srbiji
Tablica deljenja
Prvo su se ujedinjavali kako bi nastupili na izborima. Potom su odmah posle izbora počeli da se dele. Još i pre nego što su podelili mandate u koaliciji Ujedinjeni za pobedu Srbije najavili su da će praktično svaka članica saveza, koja za to ima dovoljan broj poslanika, imati svoj poslanički klub.
A sada opet pojedini, poput Zorana Lutovca, predsednika Demokratske stranke, najavljuju mogućnost ponovnog udruživanja, i to šireg nego do sada, u slučaju da budu ponovljeni izbori u Beogradu.
E, sad, ako novih beogradskih izbora bude, to će biti uglavnom posledica razgovora/dogovora između Aleksandra Vučića i Dragana Đilasa. Razgovora koji su, praktično, svi u ujedinjeno-razjedinjenoj opoziciji osudili i ocenili kao nešto do čega nije trebalo da dođe.
Kada se sve to sabere i oduzme, logično je zapitati se kako bi uopšte taj savez mogao da izgleda, kada je i ovaj netom defragmentisani prilično teško sastavljen. A da ne govorimo o tome da od samog starta nije bilo prave saradnje među najistaknutijim stranačkim prvacima unutar koalicije.
Kako god bilo, Lutovac navodi čak četiri opcije nastupa opozicije u narednom periodu. Jedna od mogućnosti je, prema njegovim rečima, stvaranje najšireg saveza koji bi uključivao sve političke aktere koji su umerene političke orijentacije i njihovo koordinisanje.
Druga opcija je ideološko-programsko okupljanje, koja okuplja one sa sličnog ideološkog spektra. Treća solucija predviđala bi okupljanje opozicije oko programskog spektra. I naravno četvrta mogućnost predviđa samostalno nastupanje po sistemu "kud koji mili moji“.
Odgovarajući na pitanje novinara nova.rs koja je opcija po njemu najrealnija, pogotovo imajući u vidu trenutne odnose u opoziciji, lider DS-a odgovorio je da realnost ne čine samo međusobni odnosi u opoziciji, nego i očekivanja građana i stanje stvari u društvu.
"Ono što je važno jeste da se svi ti činioci uzmu u obzir i odgovorni političari bi trebalo da imaju na umu pre svega šta je u interesu građana, a u interesu je građana da dođe do korenitih i suštinskih promena. Sad je pitanje kojim se putem dolazi do tih promena. Ovo su načini delovanja koji mogu voditi ka tome, u zavisnosti od okolnosti, procena, istraživanja… Videće se koji od modela saradnje dovodi do najboljeg rezultata, da li postoji sinergija ako se svi okupe, a ako ne postoji sinergija onda okupljanje ili šire ideološko-programsko ili uže programsko, onda sabiranje tih glasova“, rekao je Lutovac.
Istina je, međutim, da građani i te kako obraćaju pažnju i na to kakvi su međusobni odnosi unutar neke koalicije ili makar između lidera stranaka koje pretenduju da zajedničkim snagama dođu u poziciju da formiraju neku buduću vlast. Jer, ako dogovor prvo jedva postignu, a onda ga još teže održe, ako ga održe, dok su još u opoziciji, koliko je teško zamisliti na šta bi ta njihova saradnja mogla da liči u slučaju da dođu na vlast.
Ako se istovremeno poslušaju i izjave nekih drugih viđenijih opozicionih prvaka, poput Marinike Tepić, potpredsednice Stranke slobode i pravde, koja ocenjuje da su se pojedini njihovi koalicioni partneri posle izbora "strmoglavili u populizam“, što dalju saradnju "čini vrlo teškom i gotovo nemogućom“, pitanje je kome je ova Lutovčeva ideja uopšte bila upućena.
Sve to isuviše podseća samo na davanje lažne nade opozicionom biračkom telu, bez suštinski prave ponude.